Večeras od 19 sati u galeriji "Dalia", Praška 6. otvorena je izložba "Krug se zatvara" Duška Šibla.
Duško Šibl rođjen je 1951. u Zagrebu. 1977. diplomirao je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a zatim odlazi u London, gdje upisuje i diplomira skikarstvo na Byam Shaw School, a poslijediplomski studiji slikarstva završava na Royal College of Arts.Danas živi i radi na relaciji Zagreb, Opatija i London.
Malo fotografija:
Duško Šibl
I na kraju izložbe čekale su i finoće poput ovog ježa od voća.
Svugdje blagdansko raspoloženje i mirisi hrane...
I tu se prekida moje dobro raspoloženje. Zove baka jedne moje rodice iz Metkovića, koja se nedavno preselila u Zagreb. Da bi li mogla pričuvati macu, jer da "mala" želi na nekoliko dana u Metković. Kažem o.k, pa neka me nazove. I stvarno, evo Ti nje za minutu. Da, ona se vraća 27.12. u Zagreb, mica je super - ali bolesna...Odmah sam se ogradila. Kažem ne. Zbog Mie i zbog sebe i živaca i veterinara, koji bi me momentalno priubio...:((( Znači, to je moja točka gdje moja ljubav i ljubaznost prestaju. Što sve ljudima padne na pamet! I nađu naravno - mene. "Ona je dobricla, ona nikada ne kaže ne"...: Ne. Ne. Ni slučajno!!!! Mica će ostati kod jedne gospođe, koja nema drugih životinja. Moja preporuka. Ali....Žena traži novce. Za razliku od mene. Dobro, platit ću. Samo ne želim bolesnu životinjicu uz Miu! Točka! Što kažete, jesam li prestroga?! Ili sam postupila kako treba...
Tako lijepo iznervirana odšetam do "Bogdana Ogtizovića". Dolazim ranije. Očito postoji razlog. Dolazim na kraj jedne druge promocije i srećem svog profesora s komparativne dr.sc. Borisa Senkera. I dobijem od njega na poklon knjigu koja se promovirala. Evo knjige:
I konačno, promocija zbog koje sam došla. Ankica Tomić: "Bez obraza". U podnaslovu: Roman u bojama.
Zašto bez obraza? Zbog nedostatka ljubavi od djetinstva. A može se čitati i kao: bezobrazni. Na koji se to način ostaje bez obraza?! Roman u bojama. Posebna priča. Svako poglavlje dobilo je svoju boju, već prema likovima i raspoloženju u određenom poglavlju. Boje se ne ponavljaju ni za jedno poglavlje.
Moja Makaranka Ankica Tomić, rođena 1972. u Makarskoj, dobitnica je nagrade "Kiklop" za svoj prvi roman "Naročito ljeti" kao i nagrade Slavic za isti roman - nagradu koju za najbolji autorski prvijenac dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika.
Ankica Tomić objavila je još i "Damen kapric", "Vice Versa" i "Skarabej". (meni izuzetno drag roman).
"Bez obraza" je roman i o ženama, ali i njihovim muškarcima...O ravnopravosti i treba li je biti, ili je ponekad jedostavije kad Te netko vodi...Roman o teškom životu u Dalmatinskoj zagori, o odlasku za boljim životom čak u Ameriku, gdje će neki junaci ovog romana pronaći svoju sreću....Ili neće - jer sreća je ljubav i ispunjenost...Dosta je bilo okretanja drugog obraza.... Jezik romana je jezik Dalmatinske zagore, ali toliko točan i suptilan da djeluje kao najprirodniji na svijetu. Lektorica ovdje zaista nije imala što ispravljati, ni jezično, još manje stilski....Čitani su i djelovi knjige, koji već zvuče kao djelovi odličnog scenarija za film. Urednica je spomenula sličnost sa Dinkom Šimunovicem - i temom i opisima, atmosferom jednim dijelom. Vrijeme radnje se proteže od 1941, pa sve do današnjih dana....
O romanu su s autoricom razgovarali voditelj promocije Srđan Sandić, urednica Marina Dimić te kritičar Boris Orešić. Ulomke iz romana čitala je fenomenalno glumica Danira Gović.
Evo I fotografija:
Srđan Sandić, autorica Ankica Tomić i kritičar Boris Orešić.
Srđan Sandić. autorica Ankica Tomić, kritičar Boris Orešić, urednica Marina Dimić i na kraju, ali nikako zadnja po važnosti, sjajna Danira Gović.
Mislim da ova knjiga ne smije čekati- tako da se trenutno popela na prvo mjesto u redu čekanja....Sve preporuke!
Izdavač; Media bar; MB. Direktor: Neven Kepeski. Čovjek koji zna izabrati.
Sve fotografije: moje.
Ljubim!
|
