Božićna priča
Znaš, autobus stiže u Bratislavu kasno popodne. Za čas sam kod Tebe. Tako bih rado da mi spremiš bryndzove halušky (njoke sa ovčjim sirom). Znaš da to najviše volim. Dugo u noć ćemo pričati o tome što se sve događa, u Tvome i mome životu.
Čekaš me sa božićnim dekoracijama da zajedno okitimo visoki, prekrasni bor koji si sama odabrala. Kitimo bor i veselimo se unaprijed poklonima koji će se naći ispod bora. No, nisu pokloni najvažniji. Najvažnije je da smo nas dvije zajedno, i da uživamo u prisutnosti - da smo u jedna za drugu.
Sjećaš li se Julesa Vernea i svih pedeset i nešto knjiga? Uživala sam u svakoj, Ti mi ih svake godine poklanjala za moj odličan uspjeh u školi - i svaka je imala svoju poruku.
Pa odlasci u kino na ruske bajke....Čarobno. Ili meni omiljenu Pepeljugu. Libuše Šafrankova, najbolja Pepljuga ikad, izabrana je jer je jedina znala jahati konja. Morala je znati, jer kako bi očarala svoga princa i kako bi se natjecala s njim u lovu...
Bratislava je osvijetljena, sve je nekako puno zimske atmosfere i zadovoljstva...Gdje su sada čuveni kolači i čaj koji smo ispijale u centru grada? Čini se a su ih zamijenili nekim drugim sadržajima, ali nikada više neće biti ta atmosfera bečke kavane i osjećaj važnosti, kao da sjedimo negdje na nekom dvoru....
I danas pamtim šetnje uz Bratislavski zamak i čiste, divne zvjezdice iznad njih. Tu si nekada stanovala. Šarmantne, široke ulice....Zbog te lokacije, zbog lokacije na upravo tom posebnom mjestu dobila si veliki stan. Ali, izvan centra.
Nema veze. Ljepše je tako. Ja pamtim samo novo mjesto, novi stan...I sviđa mi se. Sviđa mi se blizina jezera i to što mogu otići hraniti labudove na jezeru...Sve što volim - blizu je. No, najviše Ti.
Čuj, znaš li moja najdraža što bih sve dala da bar još jednu godinu mogu ponoviti takav Božić?!
Ps: Danas sam trebala pisati o divnom Jutru poezije, ali baš sam osjetila predrođenansku amosferu i ovo je sjećanje na moju dragu baku. Sutra ću o Jutru!
Ljubim!
Hvala na naslovnici!
|