Na Jutru poezije je gost bio, sa svojom novom zbirkom Dopisnice soli, Mario Dabo. ozvolite nekoliko riječi o autoru.
Mario Dabo rođen je 1965. u Pagu. Djetinjstvo i mladost proveo je u Novalji gdje još kao dječak počinje slikati i pisati poeziju, no životni put i relativno zadane okolnosti vodile su ga prema kulinarstvu. Nakon ugostiteljskog školovanja u Opatiji, postao vrstan kuhar u prestižnim zagrebačkim i inozemnim restoranima. Poeziju je objavljivao u Quorumu, Tema, Vijencu, Maruliću, Hrvatskom slovu, karlovačkom Svjetlu i na Trećem programu HR (Poezija naglas). Gostovao u programu Pisci na mreži. Dobitnik je prve nagrade za čakavsku poeziju na Susretima riječi u Bedekovčini (1997), a pjesme su mu uvrštene u pregled Hrvatsko pjesništva devedesetih. Prevođene na njemački, francuski i poljski jezik. Svojoj prvoj ljubavi – slikarstvu, Dabo se posve intenzivno vraća u svojoj pedesetoj godini, dakle 2015. Upisuje Učilište za likovno obrazovanje, kreativnost i dizajn – Studio Tanay gdje kod likovnog pedagoga, profesora emeritusa na Likovnoj akademiji u Zagrebu Emila Tanaya, u individualnoj nastavi, pohađa smjer crtanja i slikanja (2015). Izlagao: samostalne izložbe u u Zagrebu (2015), Novalji (2017, 2019, 2021, 2023.) i skupna u Zagrebu (2015).
Živi i radi u Zagrebu.
Objavio zbirke pjesama:
Od marča do marča, Zagreb, 1996;
Mi smo u sredini, Bjelovar, 1997;
Poluvrijeme na benzinskoj crpki Hilversum, Zagreb, 2004;
Požnjak, Novalja, 2006;
Zimski zaljev, Novalja, 2009;
Sol, Novalja – Zagreb, 2012.
Dopisnice soli, Novalja, 2023.
Fotografije:
Pjesnik Mario Dabo
.
Zbirka sva u bijelom....Baš mi se sviđa. Izabrala sam jednu pjesmu iz zbirke....Vjerujem da bi u zbirci uživali svi otočani, svi oni kojima je more središte ljubavi, života i sreće.
Iza ponoći - Mario Dabo
Tako mi noćas izgleda more ok se udvotručujrm na žaalu, kao u onim rijtkim trenucima iza ponoći. Toliko je pustog prostora koje se zapravo prikazuje u unini. I toliko je začudnosti u čestim zbivanjima kad rijeći ostaju bez nas doma. Ali ja se toga ne mogu sjećati. i mislim, bilo bi jednostavnije ostati ovako nepomično sjediti u zrcalu studeni, nego li pratiti putanju prema nepoznatoj vječnosti. Idućeg jutra, glad će spustiti galebove na oštro kamenje i napit ću se slane vode s tvojih bijelih dlanova.
Nakon Jutra, treba nešto i pojesti. Juha od rajčica.
Nakon ručka, Mia i ja otišle smo u Avenue Mall po svoju karikaturu. Avenue Mall slavi trinaest godina postojanja, pa časti...
Osobno, ne sviđa mi se - jer je Miu nacrtao kao - pudlicu..:(((( Mia je cockerica, ne pudlicaaaa....:((((
Što vi kažete?!
Sve fotografije u ovom postu su moje, osobno. Fotka na kojoj se nalazimo Mia i ja -profesionalni fotograf je popratio događanje, a kad sam ga vidjela s fotoaparatom, zamolila sam da li bi li Miu i mene poslikao mojim mobitelom. Rado je tako učinio.
Ljubim!
|