luki2.blog.hr
ponedjeljak, 11.09.2023.
Uspomene; grah i Nole
|
1. Dakle, razmišljam što bi sve bilo i bi li me uopće sada bilo da sam kroz život slušala razne dušebrižnike. Vjerojatno me - više ne bi bilo. Poslušati sebe - najvažnije. Pod broj jedan - sebe najbolje poznaješ, pa već unaprijed znaš da li je nešto za Tebe ili nije. Drugo: Ako i pogriješiš, ne možeš kriviti nikoga osim sebe. Lažem. Znala sam poslušati baku, jer smo se nas dvije jako dobro poznavale. I voljele. Sve ostale - saslušala sam, ali opet napravila kako sam ja odlučila. Kad god sebe nisam poslušala (u stilu, daj pretjeruješ, nije valjda tako) - znate što?! Bilo je baš tako. Onaj prvi osjećaj u želucu rijetko kad prevari. 2. Pronašla sam u knjizi, koju mi je baka ostavila, a sastavljena je od bakinih pisama djedu broj dva, i fotografija, fotografije bake, djeda broj dva i mene, i mame i mene. Sami procijenite kome sam sličnija. Fizički. Davnih dana bilo, fotografije su tada bile crno bijele, a sada lijepa uspomena.  . Baka, djed broj dva i ja  Mama i ja Obje fotografije: slikane s moga mobitela. Moje. 3. Danas grah sa finoćama: jedan poriluk, tri do četiri mrkvice, jedna gotova konzerva graha s rajčicom, malo feferona, narezani komadići slanine i dvije kobasice. Staviti u lonac malo ulja ili masti - po želji - dodati opran i narezan na kolutiće poriluk, mrkvice oprane i narezane na kolutiće, komadiće slanine i narezane kobasice. Pustiti da se pirja. Dodati konzervu graha sa rajčicom. Kuhati na laganoj vatri, uz miješanje, četrdesetak minuta. I dobar tek. Uživajte!  . Moja fotografija. 4. Sinoć stiže meni poruka preko Facebooka. Piše meni u porukator jedna Maša. Pa kaže: ja sam djevojački - pa napiše moje prezime. Da li je Vaš otac bio Ivica, a mama radila u bolnici. Odgovorih potvrdno. Ona će: Onda smo rođakinje!!! Vašeg oca sam jako voljela! Najdraži od svih rođaka! Tu me kupila, što bi se reklo, pa smo nastavile pričati putem telefona. Vidjela je moje ime i prezime kod Julijane Matanović, kad sam joj nešto komentirala. Baš me obradovalo! Pao je i dogovor za susret. Hvala Facebook! A tako sam mu se branila!:)))))) 5. Gledala sam, pronašla live stream na mobitelu, na stranici koja prenosi tenis - smiješno je bilo da je na početku prijenosa komentirao srpski novinar, a kasnije - češki!:)))) meč Noleta i Medvedeva. Rekoh, sve razumijem.:)))) Koncentrirala sam se baš na igru i govor tijela. Čovjek je osvojio US Open i pobijedio devet godina mlađeg Medvedeva. Nole je bio koncentriran od početka do kraja, u jednom trenutku malo popustio, ali - nije se dao do kraja. Igrali su valjda duže od tri sata! Toliko je Nole želio tu pobjedu! Toliko se trudio. Toliko je želio vratiti prvo mjesto - i uspio! Sjajno je bio gledati ova dva teniska diva kako igraju. Svaka čast! Dvadeset i četvrti Grand Slam! Da ne govorim koliko je novca samo sinoć zaradio...:))) Nisam vidjela upornijeg čovjeka. Mentalno jakog. To se točno osjetilo tijekom igre. Volim ga gledati, ne zato što je Srbin - nego zato što je zaista teniski broj jedan. Priznaju mu to i Španjolci :))))) Bravo naši nogometaši - standardno obradujete. Idemo u Zagrebu pokazati još jednom koliko ste dobri!!!! Ljubim vas! |
