Dakle, strašne stvari se događaju oko nas. Jedna u Bosni I Hercegovini, druga u Grčkoj.....A imaju zajednički nazivnik - nasilje.
Nizama, mlada žena koju je ubio psihopat i nasilnik, strašna je žrtva i sustava i nevjerojatnih okolnosti, koje su se sve složile protiv nje. Navodno, gdje je našla utočište otkrila je - zamislite - policajka, vjerojatno zaslijpljena psihopatom...:(((((
Ispričat ću vam da je i moja mama (a indirektno time i ja) bila žrtva nasilja. Moj očuh, kad bi popio, nije znao ništa pametnije osim - tuči....:(((( Baka bi govorila: nemoj ići u Split, radije dođi u Bratislavu - ista udaljenost od Zagreba....Prije nego što sam otišla studirati, zvala sam u nekoliko navrata policiju - ma ništa. Već sutra ujutro osvanuo je na vratima. Stana koji je kupila moja mama!:((((( I da se od alkohola i pušenja nije razbolio - tko zna što bi se još bilo događalo...:(((( Zato ne podnosim nikakvo nasilje, a ono verbalno mi se najviše gadi. Imamo verbalne proljeve svako malo na blogu....:((((( To su samo veliki slabići, koji umiru od straha da ipak - nisu u pravu u svojoj mržnji....
Drugo, BBB. Smišljeno ići na utakmicu, da se pomlatiš malo. :((( Pa malo ubiješ...:((((( Prezirem takve ljude. Ostavila bih ih neka godinama trunu u zatvoru. I još neki imaju obraza tražiti pomoć zemlje, koju su osramotili. Jadno i toliko nepatriotski, ako ćemo o ljubavi prema zemlji. Oni sebe ne vole - kako bi voljeli bilo koga drugoga.
I granica moje slobode je tuđa sloboda. Tisućiti put - nije demokracija ubijati nekoga, jer ti se ne sviđa njegov nos ili boja njegovog/njenog glasa...
Strašno što mi mi kao ljudska vrsta dozvoljavamo....
Tuga, gađenje - sve su to riječi kojima mogu opisati svoje trenutno raspoloženje...A to se kod mene ne događa često....
Čuvajte se, jer vas nitko drugi neće čuvati.
Volim vas.
|