Već smo u kolovozu! Nevjerojatno, imam osjećaj da smo prije nekoliko dana slavili Novu! Prebrzo vrijeme leti.
S obzirom da je datum prvi u mjesecu, predstavit ću vam još jednu nezbinutu njuškicu iz osječkog azila "Pobjede". Pričat ću vam o Tijani. O Tijaninim očima i trepavicama, koje ih skrivaju vješto, no nedovoljno dobro. Treba im zagrljaj da ih čuva. Da gledaju još dugo.
Fotografija i kaledar: moje osobno.
2. Čitam u novinama da je preminuo jedan od braće Pivac. Odmah me vrati u djetinstvo. Gospođa Mila Pivac. Njihova mama. Mam braće Pivac. Mama, tata i djed broj dva kad bi došao na ljetovanje s bakom bili su rado viđeni gosti u tada jednoj (manjo)j njihovoj radnji u Makarskoj. Lijepa sjećanja, koja sam telefonom pretresla i sa mamom. Mama je još jednom uspješno obavila redovni pregled i dobila svoj lijek. Samo se potužila da je umorna. A kad ona kaže da je umorna - onda je zaista tako. Jer - ona nema običaj tužiti se...
No, nadam se da će se sutra, kada se naspava, biti bolje i osjećati se bolje. Znam da ta terapija jako iscrpljuje....
3. Dogovaramo redovni godišnji susret mi "osnovnoškolci". Baš se veselim! Vrlo vjerojatno krajem kolovoza. Radujem se.
Ljubim!
|