1. Događanje prvo: predstavljanje knjige "Otac" novinarke Glorie Lujanović. Roman prvijenac mlade bosansko-hercegovačke autorice Glorije Lujanović, naslovljen "Otac" (OceanMore, 2023) donosi priču o "ocu" kao protagonistu čiji svijet tvore domovina i tuđina, kao i rat i ono što je nakon rata nastalo, a otac progovara iz prostora sjećanja i prošlosti. Knjiga također progovara o snažnoj prisutnosti u životu upravo onoga što je iz života iščeznulo tematizirajući uz to i jedan konstitutivni narod i njegov prijelaz "u manjinu". Uz oca, drugi lik je kćerka koja je spašena, jer je izmještena iz očeve izgubljene Bosne i Hercegovine. Kako je o knjizi napisao Miljenko Jergović, to je "knjiga o poraženim očevima koji bi još nešto da kažu kćerima spašenim u tuđini".
Knjiga je dirljiva, tužna i zabavna istovremeno, što se moglo zaključiti po pročitanim djelovima iz knjige. Nije to samo roman o ocu kao ocu - koji bi na kraju mogao biti otac bilo koga od nas, nego oca koji potječe iz jedne specifične sredine, u vrijeme početka rata - koji uz dozu humora savjetuje svoju kćer što i kako dalje. To je i politički roman - jer se objašnjava situacija kakava je zaista bila na terenu. Podjelu na Bošnjake i Hrvate, koji su bili na kraju razočarani u Hrvatsku, samo svatko iz različitih razloga. Hrvati - jer su htjeli pripasti (priključiti se, kako god) Hrvatskoj, a Bošnjaci su smatrali da nisu dobili dovoljnu pomoć od stane Hrvatske....
Maestralno se u ulozi voditeljice po ne znam koji put snašla Sanja Baković. Žena i pjesnikinja nepresušne energije....Događanje se održalo u okviru programa: Zagreb Book Festivala,u KIC-u, pod zajedničkim nazivnikom "Promjene"....Zanimljivo je da se i na blogu govori o promjenama....Odličan dodatak temi...Kao predstavljači sudjelovali su: Ivica Đikić i Monika Herceg.
Monika Herceg, Gloria Lujanović i Sanja Baković
2. Događanje drugo: Na 43. rođendan svoje kćeri Zorane Sedlar koja je u listopadu 2020. izgubila bitku sa zloćudnom bolesti dojke, njezina majka, legendarna radijska voditeljica i urednica Sonja Šarunić napravila je promociju njezine knjige "PS - Prepoznaj stablo". Viša stručna suradnica na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu i kustosica Hrvatskog prirodoslovnog muzeja na njoj je naporno radila sve do svog preranog kraja i gotovo je dovršila, a da se priredi za objavu trebalo je pronaći još samo prigodan fotografski materijal i grafički je urediti.
"Zoranina karijera naprasno je prekinuta teškom bolešću. Toliko je toga bilo započeto, zamišljeno, planirano, željeno, maštano... Jer Zorani je uvijek bilo najvažnije da ljudi prepoznaju ljepotu i čuda prirode, pa bi sigurno bila prezadovoljna što je ova knjiga za školarce i ljubitelje prirode napokon objavljena", izjavila je Sonja Šarunić za "Jutarnji list".
"Za neke gubitke nema utjehe, a nema ništa gore od gubitka djeteta. Niti na jednom jeziku ne postoji naziv za roditelja kojem je umrlo dijete, jer je ta bol tolika da je neizreciva, niti jedna riječ je ne može obujmiti...", ekskluzivno za "Gloriju" opisala je svoj gubitak Sonja Šarunić, dugogodišnja urednica i voditeljica rado slušane radijske emisije kao što je “Na kavici sa Sonjom” .
Zorana Sedlar bila je iznimno topla i optimistična osoba, predana obitelji i znanosti. Kao viša stručna suradnica na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu bavila se uvođenjem novih metoda u botanička istraživanja te novim načinima prezentacije botanike u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju, gdje je radila kao kustosica. Tema njezine doktorske disertacije bila je dinamika vegetacije na otoku Molatu od 1910. do 2010., njezini stručni članci objavljeni su u brojnim svjetskim stručnim publikacijama, surađivala je na udžbeniku za eksperimentalni program biologije za drugi razred gimnazije, a bila je i jedna od organizatorica Hrvatskog botaničkog simpozija, čiji je cilj promicanje suradnje i razmjena stručnih spoznaja između hrvatskih znanstvenika i njihovih kolega iz ostalih krajeva svijeta.
Zorana je sve stizala, ništa joj nije bilo teško - čak ni kad je bolest uznapredovala. Gotovo do samog kraja je odlazila na botaničke terene na Risnjaku i Velebitu, pa je njezin odlazak velik gubitak i za znanstvenu zajednicu. Privatno vrlo decentna, Sonja Šarunić s ponosom je pratila znanstvene uspjehe svoje kćeri. Njihov put nije uvijek bio lagan, ali sve što su skupa proživjele jako ih je povezalo. Veći dio života provele su same. Sonja je nekoliko puta bila na rubu egzistencije, bilo da je dobivala ili davala otkaze u novinama i na radijima, ali nikada se nije prepuštala samosažaljenju. Uvijek je uspijevala pronaći nove profesionalne izazove, a nije se libila nijednog posla. Tako je, primjerice, osamdesetih godina šivala majice za lanac dućana Posrednik i tim je novcem došla do većeg stana, koji je kasnije prodala te kupila kuću na zagrebačkoj Trešnjevci. Nije dopustila da se u javnosti primijete ni njezini usponi ni padovi, uvijek je bila beskrajno dotjerana, topla, pristupačna i ponajprije - dobra mama. Takva je bila i Zorana. Njih su dvije imale posebno nježan odnos, pun ljubavi, uvažavanja i poticanja; beskrajno su se brinule jedna za drugu, a kad je Zorana odrasla, postala je svojoj majci najbolja prijateljica. Često je Sonja Šarunić znala reći da samo kćeri povjerava najskrivenije tajne.
"Zorana mi je bila Božji dar, najplemenitije biće koje poznajem, nije mi bila samo kći već i dobra učiteljica plemenitosti i dobrote. U svemu je pronalazila pravu mjeru vodeći se učenjem Svetog Franje, koje ju je nadahnulo da se približi botanici i biologiji", tako je Sonja Šarunić svoju kćer opisala za "Gloriju".
A njezino majčino srce bilo je potpuno ispunjeno kad se Zorana udala za Miljenka Sedlara, također biologa po struci i kolegu s PMF-a, koji se profesionalno orijentirao prema projektima europskih fondova iz područja energetike i klime. Svećenik koji ih je vjenčao rekao je da tako poseban par još nije vidio pred oltarom. Ubrzo su dobili prvo, pa drugo dijete, a kako su živjeli u istoj kući - Sonja u prizemlju, a oni na katu - unuci Vibor i Karla mnogo su vremena provodili s bakom. Nije bilo predstave na koju ih Sonja Šarunić nije odvela u kazalište Žar ptica, kazalište Trešnja, Lutkarsko kazalište…
Za bolest je Zorana Sedlar doznala slučajno. Tražila je da joj uklone fibroadenom u dojci, za koji su liječnici rekli da je bezazlen, no citološki nalaz pokazao je da se u njemu počelo razvijati nešto loše. U tom trenutku krenuo je njezin hod po mukama. Kao poslušni vojnik vjerovala je liječnicima i činila sve da bi ojačala i ozdravila. Nije željela ni pomisliti da bi sve moglo završiti drukčije. Maštala je kako će sa suprugom uskoro početi graditi kuću u blizini Ivanić Grada, gdje bi provodili veći dio godine, a ljeto na Molatu. Taj otok u zadarskom arhipelagu, na kojem se rodila Sonja Šarunić, obožavala je cijela obitelj, a u tom raju na zemlji proveli su mnoga nezaboravna ljeta.
"Tuga nije nestala, samo mijenja oblike. No, promocija Zoranine knjige neće biti tužna. Bit će to slavlje prirode i života na kojem će se okupiti svi dragi ljudi, a Zorani ćemo za rođendan svi zajedno nazdraviti pjenušcem", kaže Sonja Šarunić.
Zaista je bilo tako! Prepuna dvorana u knjižari "Hoću knjigu" dovoljno govori koliko je ljudi voljelo i voli i Sonju i Zoranu i njima u čast došli su na promociju. Zašto je ovo mene posebno dirnulo?! Prvenstveno radi moje mame, koja se bori sa istom zloćudnom bolešću kao Zorana, možda uspješnije jer je bolset mamu pohodila u poznijoj dobi, kada više hormoni u organizmu ne divljaju i time se tijek bolesti zapravo usporava... Drugo, Sonja je zaista posebna - nju sam imala čast upoznati i privatno i jako je ugodna, pametna i empatična, a na žalost njenu Zoranu nisam nikada upoznala...:(((((
Sonja se ne promociji fenomenalno držala, i ona je vodila cijelu promociju, uz recenzente i radne kolege i Zoranine prijatelje. Zorana je za mlade generacije ostavila najljepši mogući poklon - knjigom je prenijela ljubav prema prirodi, drveću i svim stanovnicima prirode.
I evo Sonje.....
Mlade dame svirale su Vivaldijevo "Proljeće", najdraže Zoranino godišnje doba....
I na kraju, šampanjac i torta kao slavlje života:
3. Događanje broj tri: Društvo hrvatskih književnika. Knjige proznih zapisa Pavla Pavličića "Deset vukovarskih šetnji", Gorana Tribusona "Landranja" i Ratka Cvetnića "Čez pole i vrvje" predstavljene su u srijedu navečer u Društvu hrvatskih književnika (DHK) u Zagrebu.
Knjige su predstavili autori Goran Tribuson i Ratko Cvetnić te urednik Zoran Maljković. Ulomke iz sve tri knjige čitao je Dragan Despot.
Urednik Maljković govorio je i o Pavličićevoj knjizi jer autor zbog bolesti nije nazočio predstavljanju. Toliko sam se radovala upravo mome profesoru, ali nadam se i želim mu brz oporavak.
Cvetnićeva knjiga "Čez pole i vrvje" je, po Maljkovićevim riječima, svojevrsni biciklistički putopis, dok su Tribusonova "Landranja" antišetačka i antihodačka priča. No, pokazat će se da možda i nije baš tako....
Pavličićeva knjiga "Deset vukovarskih šetnji" na najbolji način otvara niz nove biblioteke, rekao je dodavši kako ona kroz šetnju čitatelje vodi od istoka k zapadu Vukovara pričajući mu zgode o ulicama, zgradama, crkvama i običajima koji se ondje mogu vidjeti. Vukovar je Pavličićeva velika tema i ljubav, koja se provlači kroz mnoge njegove knjige, a ovoga puta nas je odlučio provesti Vukovarom jednom šetnjom, podijeljenom u poglavlja, ne bi li i sami poželjeli posjetiti Vukovar.
No Pavličić pripovijeda i o onima kojih više nema i koji ostaju samo u sjećanjima svjedoka i ovakvim zapisima.
Tekst je pisao u žanru turističkoga vodiča, premda u njega nisu uključeni fotografije i zemljovidi, rekao je dodavši kako to omogućuje vlastito istraživanje čitatelju i njegovoj mašti.
Goran Tribuson je istaknuo kako njegov junak u zatvorenom prostoru nalazi sve što mu treba - knjige, film i glazba.
No kad ga oni nadahnu, mora izaći van, mora otići na mjesta gdje su obitavali njegovi književni junaci, gdje su se snimali omiljeni filmovi ili održavali koncerti. No, nekada to bude raočarenje (npr. kad sazna da je Julijin balkon iz "Romea i Julije" napravljen - izgrađen mnogo kasnije od vremena, u kojem je ova ljubavna drama napisana. A ti zamišljao čitajući Juliju na balkonu, i njenog Romea, kako joj se obraća riječima punim ljubavi...:)))
Njegov lik, naglasio je, pripada boljoj prošlosti, vremenu kad se malo imalo i kad je još manje trebalo za sreću. Takve je likove suvremeno doba prognalo iz literature, istaknuo je i dodao kako nekonvencionalan i neobuzdan lik ipak privlači pozornost čitatelja, pogotovo onih koji vole likove iz njegovih ranijih knjiga.
Cvetnić je napomenuo kako je pisao o onomu što je vidio i doživio vozeći bicikl od Savskoga mosta do Pokupskoga.
Ocijenio je kako to može biti vrlo zabavan i zanimljiv put ako se zna kojim je putovima najbolje ići i na što treba obratiti pozornost.
Knjiga izgleda kao mali turistički putopis po Turopolju, napomenuo je i dodao kako je pisao štivo o svom turopoljskom zavičaju.
Knjige je objavio nakladnik Petrine knjige u prvom kolu svoje knjižnice Šetnje. Već vidim da će se Šetnje vrlo brzo "nadopuniti" i drugim autorima, koji će poželjeti napisati nešto o svojim šetnjama i razmišljanjima, upoznajući nas time ne samo sa njima, nego i djelovima Hrvatske, koji nisu opisani u nekim drugim djelima. Uglavnom, ova je biblioteka "Šetnje" krenula savršeno!
Dragan Despot čita djelove iz Pavličićeve knjige....
Tribuson i Maljković...
Cvetnić i Tribuson....
Moja Zorka, glavna urednica moje prve knjge, izdavač "Biakova", pratila me su stopu na sve tri današnje promocije....
Zorka i ja....
Zorkina prijateljica, Zorka i ja...
Izlazimo iz Društva književnika, a na Trgu Festival jednakih mogućnosti.....
"Moj" Pavličić sretno stigao kući....
Sretno su stigli kući i primjerci moje knjige, koju više nisam imala - pa čak ni svoj osobni prmjerak. Sve sam podijelila. Uskočila je Zorka, i donijela mi nekoliko primjeraka.
Ljubim vas!
|