Stigla je zima, ne samo kalendarski, nego i zaista, uz osjećaj hladnoće i želje za toplim napitcima....Danas sam bila na Krematoriju; dragi Zlatko je dostojno ispračen...A kad ti njegova kćerka kaže, videći suze u mojim očima: "Tata Vas je baš volio." Uh, poplava....:((((( Uspjela sam samo reći: i ja njega. Jako!
I još saznam od mame da je umro i barba Miljenko! :(((( Uh, tu se moram malo nasmijati, kad se sjetim sebe iz osnovne škole...Naime, teta Ivka (mamina, a kasnije i moja) išla se prvi put udavati. Žena je tada imala oko trideset i tri, četiri godine....A čuješ malu Luki: "Mama, znaš to je sve lijepo - ali zašto se teta Ivka pred smrt udaje?" Majko moja! :)))) Skoro nisam otišla na svadbu! :)))) Mama je vikala: kakva smrt, tko umire?! Jesi normalna?! Nećeš ići na svadbu, sramotiti...Da nisi ništa slično rekla....I sve tako....Uglavnom, meni maloj tada je sve iza tridesete bilo - za umrijeti...:((((
No, barba Miljenko je bio pravi - vodimo me na koncerte, u kino....Gdje god me nije moj tata...:(((( I nagovorio me već puno, puno kasnije da ga upoznam s mojom prijateljicom - pjevačicom, kad je došla na koncert u Split.:)))) Jako ju je volio, i bio sav oduševljen nakon upoznavanja. A ja sretna da sam ga obradovala....Uglavnom, teta Ivka još ne pomišlja umrijeti....:)))) Čak ni sada.....
Eto, čudan i uplakan dan....
No, malo veselja - nekoliko fotografija božićne Mije i borića; pšenice..... . . I poklon pod bor za Miu - Apipet. Sretan, lijep i zdrav Božić svima vama od Mie i mene!!!! Ljubim!
|