Gulaš - divljač (dobila meseko) i knedle.....Prefina kombinacija. Knedle toliko pašu da je to nevjerojatno. Turšija....nju nisam sama radila. I na kraju dana, divan događaj. U Državnom arhivu gostovanje profesorice i književnice Julijane Matanović..... Julijana - poza profesorice, i Julijana i ja:))))
"S danima zrelosti tražim odgovore na pitanja je li moglo biti drukčije, ili je to baš sve. Uvjerila sam samu sebe da mi je darovana biografija koja mi omogućuje da iz nje crpim kreativnost. Ne znam uspijevam li u tome, ali itekako se trudim. Trudim se da život, emocije, ružne postupke drugih i njihove priče, pijane od netrpeljivosti, i ljubomore, pretvorim u tekst. Tekst mi je i pojašnjenje sebe i oprost drugima. Potreba za ispisivanjem, potreba za govorom o svom životu - jer književnost i nije ništa drugo - kao i potreba za izmišljanjem sebe, vjerojatno mi je udahnuta u danu rođenja." (Julijana Matanović)
Ne znam kako bih nazvala događanje - promocija, predavanje ili druženje s čitateljima - ili od svega pomalo.....Uglavnom, fenomenalan događaj. Imala sam osjećaj da se družim s nekim svjetskim piscem, s nekim tko Ti je toliko znan i blizak, ne samo zbog istog jezika na kojemu Ti se obraća - nego zbog misli i životnog puta, kojeg razumiješ.... I doista, život se u Julijaninom slučaju pokazao kao veliki pravednik - jer je izbalansirao ono teško s onim prelijepim....Teško djetinstvo - samo kako bi kasniji dani bili prelijepi i ispunjeni radom i pisanjem.....Pričala je i priču o ljubavi s Pavlom, ali toliko suptilno i nježno, kao da se radi o leptiru, koji svakog trenutka može pobjeći....
I kao što Julijana kaže, svakome je dana njegova priča. Bitan je način na koji će je ispričati. Miješanje stvarnosti i pisane riječi....Treba li i može li se baš sve napisati?! Julijana kaže da bi voljela napisati sve ono, što do sada nije mogla ili se nije osudila - i sigurna sam da će tako biti. Ispričala je svoju priču u "Zašto sam vam lagala", i doživjela odricanje od strane svoje obitelji. Primarne obitelji. No, da li je pogriješila?! Nije. Htjela je samo napisati svoju verziju priče. I dobila ogromnu podršku i ljubav čitalačke publike. I nastavila, na krilima te ljubavi, pisati i dalje. Iako, nije bilo lako. Jer. gle - znanstvenica Julijana ne može biti relevantna ako piše neku tamo ispovijednu prozu. To se naprosto ne radi. Nije primjereno. Ili ćeš biti znannstvenica - ili ćeš se baviti pisanjem....Julijana je pokazala da može jedno i drugo. Mama - teta; ljubav - gubiak, u kasnijim godinama - kad je već mislila da nije vrijeme - postala je mama.....I opet jasno i glasno pisala o svojim iskustvima. Kako se samo osudi?! A što joj je nedostajalo kao profesorici?! A zašto traži kruha preko pogače?! Zašto više voli svoje osobne, a ne neke tuđe priče?! Tisuću zašto - tisuću zato....I Julijana ima sve odgovore. Zaista, posebna, pametna, spisateljica, mama, profesorica, žena.Veselim se i čitanju novog romana, "Kombinirani prašak". Još nisam ni počela, sram me bilo :((((( Radujem se susretu na kavi!
Ljub!
|