luki2.blog.hr
nedjelja, 20.06.2021.
Dobar dan, tugo...
|
Jutros sam rano otišla pješačiti po Maksimiru. Zaustavila sam se, kao i obično, na Vidikovcu. Sjela popiti prvu kavu. Ugasio mi se mobitel, pa nisam uspjela ništa slikati. No, čim sam sjela - prišla mi je jedna pesonjica. Madžarska vižla. Nosila je kamen u ustima, i donijela mi ga da joj ga bacam. Nikakve igračke, ništa...:(((( Njezin vlasnik je mrtvo-hladno pio kavu i nije ga bilo briga što njegov pas radi. Nakon što sam joj bacala kamen, a ona ga nosila natrag da ponovo bacam - došla je kod mene, gledala me, i stavila šape na moje noge....Vlasnik opet - ništa - :((((. Nakon što sam popila kavu, ženska pesonjica je htjela krenuti sa mnom. Tek tada se oglasio vlasnik sa: ovamo! Pesonjica je pognute glave odšetala. Bilo mi je žao. Netko ima, a ne zna cijeniti...:((((( Prisjela kava... Nakon toga, malo veselije: razgovor sa sestrom i mamom. Nakon toga sam razmišljala o kraju škole, nećakovom odličnom uspjehu, uz pomoć njegove mame i bake. Koliko se sestra, jedna razmaženka i pomalo tvrdoglavica, promijenila. Uozbiljila. NIšta joj nije teško. Baš godi takva promjena. A osjeti se i u razgovoru i temama o kojima pričamo, o nekim planovima koje ima...Oboje je kod mene prošlo s pet! :)))) A za mamu se zna da je naj! :) Navečer sam imala dilemu: otici ponovno na Maksimir i Vidikovac, gledati "Tko pjeva, zlo ne misli" ili kino Tuškanac, "Dobar dan, tugo". S obzirom da "Tko pjeva, zlo ne misli" prikazuju i sutra, odlučila sam se ipak za "Dobar dan, tugo". Prekrasan film, i odlična knjiga Francoise Sagan. Za jedan rođendan od mame sam dobila komplet svih njenih knjiga. Zna mama što volim::))))) I što je kvalitetno štivo. Da, kasno je kajati se kad se već Tvojom krivnjom dogodilo nešto, što više nikada ne možeš ispraviti. Tada moraš naučiti živjeti s tom tugom... Eto, subota gotova. Prije kina popila čašu piva i vidjela da se na Fudbalerci (plato odmah iznad kina) jako lijepo navija (nogomet) i da se pušta dobra glazba. Evo fotkica:    |
