Večera za 6

subota, 11.02.2017.

Psihologija vojničine

"Ovakvih seljačina poput Glasnovića uvijek je bilo i uvijek će biti. To su oni isti likovi koji sprječavaju ikakav napredak u svim povijesnim razdobljima, koji su crncima branili da se voze u istom autobusu sa bijelcima, oni koji su odvozili ljude u vagonima, oni koji su premlaćivali homoseksualce, to je, na kraju krajeva, isti onaj latentni gay i militantna seljačina koji je u American beauty na koncu filma Kevina Spaceya stajao života," priča mi moj prijatelj Marko jutros na kavi. Marko je desetljeće i pol stariji od mene, i imao je priliku služiti onu bivšu, jugoslovensku vojsku. Kao urbani mladić buntovna duha, koji je odrastao na "Azri" i EKV, teško je prihvatio čizme, maskirnu uniformu i vojničku stegu koja isključuje svaku individualnost i razmišljanje. Kako je danas bio aktualan prosvjed za uvođenje vojnog roka, na kojemu je jedna od perjanica bio upravo gore spomenuti Glasnović (čija izjava o vodi prezasićenoj estrogenom svakako ulazi u anale The greatest shits of century) dotakli smo se u razgovoru njegovih vojničkih dana.

"Bilo je takvih poput Glasnovića i u onoj vojsci, veliki broj. Zapravo, kad bolje razmislim, svaki represivni sustav počiva na takvim psima. Uglavnom su dolazili iz ruralnih dijelova Srbije i Bosne. Šabac, Paraćin, Bugojno i tak... Odmah ti je bilo jasno, već na prvi pogled, da imaš posla sa likom sužene inteligencije. U njihovim selima odlazak u vojsku bio je događaj kojeg slavi cijela plemenska zajednica. Čast, dika i ponos za oca, ali i majku koja je, eto, rodila sina spremnog da pogine za otadžbinu. Sada se to zove domovina, jel? Bilo je nezamislivo da takvi tipovi iti pomisle tražiti oslobođenje od služenja vojnog roka, pa makar ga došli služiti sa nekoliko smrtonosnih bolesti u anamnezi. Uglavnom, ti rotvajleri, jednom kad bi došli u vod, plivali su tamo kao riba u vodi. Osim, kao što sam maloprije rekao, sužene inteligencije, krasila ih je i ogromna poslušnost i poniznost spram autoriteta, dakle, generala, majora i ostalih činova. Napipali bi najslabijeg u skupini, obično individualca koji je ili odbijao da se podvrgne stezi ili je, jednostavno, bio nježna duša kojoj je svaka militarija bila mrska, i onda besramno cinkali takve momke sve dok ne bi zadobili povjerenje nadređenog. Jako su brzo napredovali u hijerarhiji, baš zbog tog potpunog nedostatka humanosti i zbog besramnog uvlačenja starješinama. Znaš, " otpuhnuo je dim cigare, "Kad pomislim na te vojničke dane, lagao bih kad bih rekao da je baš sve bilo loše. Stekao sam nekoliko zaista dobrih drugova u JNA. Ali, opet, kad razmišljam o tome, ovi drugi o kojima ti pričam, ti psi, ostavili su mi gorak ukus u ustima. Možda tome ne bi bilo tako da smo ih ostavili u prošlosti, bez ikakve mogućnosti da nam u sadašnjosti i budućnosti takvi kroje sudbinu. Ali, vidiš i sama, oni ne posustaju, samo prelaze iz sustava u sustav i repliciraju se poput ameba. Povijest gluposti na ovim prostorima nije ništa drugo doli povijest krkana koji se nalaze pozvanima drugima određivati živote. I to je tako frustrirajuće."

Još smo neko vrijeme pijuckali kavicu i gledali galebove kako se obrušavaju u more.
- 21:58 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.