Večera za 6

ponedjeljak, 08.12.2014.

Seljačina u BMW-u

Vani lije ko iz kabla, spojilo se nebo sa zemljom, sivi tmasti oblaci prekrili su cijeli grad kroz koji hodaju pogrbljene pojave pod kišobranima na trenutke zatečene blještavim farovima automobila. Žurim kući jer je hladno i vlažno i na đonu od postole imam neku mikrorupicu kroz koju prolazi voda tako da su mi stopala mokra. Osjećam se trulo i vlažno, emocionalno blisko sa zgnječenim smeđim usahlim lišćem kestena koje bujica nosi niz ulicu.

Na pješačkom stoji starica pod kišobranom i čeka da se semafor zazeleni. Gleda u mene nasmijano bistrim, plavim očima ukrašenim tisuću i jednom boricom kao posljedicom tisuću i jednog smijeha koji je u životu prešao preko njenog lijepog lica. Sijeda kosa joj je skupljena na tjemenu na onaj damski način starih gospođa, a na ušima ima dvije male biserne naušnice. Elegantno odjevena, prava je iznimka od babetina koje svakodnevno viđam i koje cijeli grad prošetaju u onoj istoj opremi u kojoj obitelji kuhaju sarme nalikujući na ogromne gmazove preživjele udar asteroida. I kroz zrak oštar od hladnoće i kiše osjećam nježni miris ljubičica koji je nekad kupovala i moja mama. Tračak nestale građanske elegancije nazirem kroz kišni slap dok gledam u njeno nasmiješeno lice i uzvraćam osmjeh. Čudno je to - šugavo vrijeme, šugav osjećaj nadolazeće zime i kroničnih oboljenja, i onda vas kao nebeska zraka raznježi blag pogled nekog potpunog neznanca.

Odjednom, poput tsunamija, ogroman val prljave kaljuže sručio se na nas. U trenu registrirah crni, prijeteći BMW koji je prošišao pored nas brzinom sto na sat, bez da iti malo uspori, ne obazirući se što ljudi čekaju prijeći cestu. Bila sam mokra, zalivena, prljava, blatnjava kao i gospođa koja mi se maloprije toplo nasmiješila. Njen bež kaputić sad je bio "ukrašen" mješavinom smeđih i sivih nijansi prljave vode koja se slijevala niz cestu, a na licu joj se razabirao izraz krajnjeg razočarenja. Pogledah u pravcu BMW-a koji je odmicao dalje stvarajući vodoskoke duž nogostupa - za volanom ugledah debelo tjeme i veliku glavu koja kao da je srasla sa ramenima bez posredstva vrata, a na retrovizoru ogromnu krunicu koja se njihala u ritmu divljačke vožnje.

Seljačine. Svuda oko nas su seljačine.
- 17:22 - Komentari (37) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.