LosOsS-- MuTNa VoDa--Ne ViDiM NisTa

četvrtak, 30.09.2004. - 23:19

krdo bizona

Shvatila sam zašto ne mogu složit ni jednu suvislu rečenicu! ---nisam duugo pila nešto što sadrži C2H5OH, izraženo u promilima (a da nije 0,00)
Kako je ono išla pričica? Frendica mi to davno poslala na mail,al ko što rekoh, mentalne funkcije lagano otkazuju.. Enivejz, mislim da potječe iz jedne epizode "Cheers"-a kad netko objašnjava nekom (tu su, naime, uočljive ne-funkcije memorije moje) kako je pivo korisno za moždanu aktivnost.
I kaže taj prvi ovom drugom nešto tipa: "Znaš da krdo bizona trči onoliko brzo koliko trči najsporiji bizon. Drugim riječima, taj najsporiji bizon usporava krdo, izlaže ga tako grabežljivcima i ostalim nepogodama. Kad netko ubije najsporijeg bizona u biti pomaže krdu, jel tako? Pivo tako pomaže nama. Da, uništava moždane stanice, al uništava one najsporije, i tako mozak zapravo radi brže!! Pij pivo!"
Pametan čovjek, nema šta. Šteta kaj se ne mogu sjetit kak zapravo to ide, al u svakom slučaju-uskoro idem u akcije ubrzavanja mozga! =)

LoSoSs vOLi kOMenTaRe (2) - TinTa nA PapIRu - O_o

srijeda, 29.09.2004. - 21:41

konačno-dobar dan!!

..osim ispita koji je fakat odgođen, al ajde...
Mora da je netko dojavio profesoru za moje neodjebive argumente, pa se ovaj nije ni pojavio na faksu..

Na volontiranju je bilo zakon-ljudi su čak počeli sa Sjajno i sa mnom razgovarat, smješkat se i davat nam da nekaj radimo. Prvi šok je zapravo nastupio kad smo samo jednom krivo skrenule i došle do udruge u rekordnom roku. Onda je Sjajno uzela ključeve i zatvorila auto dok su ključevi bili izvan njega. Čuda su se nastavila- odmah nam je došo neki lik i pozdravio nas. I predstavio se. Uz smješak. Wow...pa tamo su ljudi DRUŠTVENI!!

Počinjemo lagano skupljat satove volontiranja... Još 47 i eto škole jahanja. Samo kaj mi se sad sve to tak sviđa, da mislim da ću nastavit dolazit i nakon skupljenih 50 čuka.. Možda sam zapravo u duši dobra osoba.. Ili me jednostavno privlače konji.. =)

Bdv. netko danas nije poslao ni jednu poruku.. nema para na mobu.. tica tuzna..

Odlučih podlo ukrasti mirkici ideju o objašnjavanju nadimaka i likova u životu..hehehe (koja kuja...taj lososs, jel =)al evo priznajem da kradem ideje..ko prizna...-pola mu se doda..khm..ne..pola mu se prašta =))
budem jednom..

LoSoSs vOLi kOMenTaRe (0) - TinTa nA PapIRu - O_o

utorak, 28.09.2004. - 23:54

shit-present continuous

Zanimljivo je kako nevolje stvarno nikad ne dolaze same. I kako je ponekad horoskop čak u pravu...Proklet bio!!

No, krenimo od početka današnjeg dana.
Planirano učenje se pretvorilo u gledanje svega gledljivog na tv-u, a kad je toga ponestalo,pređoh na zalihe snimljene davnih dana na kazetu. Zakon! Cijelo jutro bez mentalne aktivnosti (kao, za promjenu, khm khm). Btw. jutro mi je trajalo od 11:23 (prespavah 2 alarma i jedan uspješno ugasih) do 15h. Uspjela sam čak i doručkovat oko 1 popodne (uz Čarobnice na novoj teve)...

Onda je krenulo putovanje do Bukovca gdje smo eto frendica Sjajno i ja počele volontirat-brinut se za konje i pomagat invalidnoj djeci da jašu. Zvuči vrlo plemenito i netipično za moi...dok se ne dozna da za 50 sati volontiranja dobiješ školu jahanja...hehehe
No dakle...putujemo mi tako, faking Bukovac je bogu iza nogu, iza pete njegove kilometrima smješten.. I opet smo se izgubile makar smo već prije išle tamo i već se prije izgubile i makar smo ovaj put bile opremljene boljom kartom. Jebo ja takav kvart gdje na početku ulica nemaš tablu na kojoj piše ime iste, i gdje je svaka druga ulica neki "odvojak" sa izbrisanim brojem. I.odvojak? II.odvojak?? Odvojak čega?? Ulice male, imena onih koje čak imaju tablu, nisu spomenuta na karti...(a karta vrhunska-ona koju raširiš preko cijelog auta, ili uzmeš pa iz fore glumiš turista u centru i pitaš gdje je trg..."koji trg?" "pa kaj nema tu trga?" "pa stojiš na trgu idiote".. Usput budi rečeno, jel itko zamijetio da Zagreb ima abnormalan broj trgova?? Svaki put kad zalutam otkrijem neki novi..)
Na kraju smo većinu vremena provele zujeći i ne radeći ništa (u biti lažem-ja sam 15 min tražila i našla zalutalo pseto kojem je trebalo namazat neku ranu na uhu) jer je bilo previše volontera, a ako ne radiš ništa-nema sati volontiranja ni škole jahanja! Grrr.. Na kraju sam ipak pomagala držat nekog malog na konju. Wooow-prvi put sam nekom ispuhala nos. Doživljaj i po.
E da-Sjajno je zaključala ključeve u autu. Golf dvojka. Ali kao da je tenk! Ne možeš provalit u to čudo nikako!!

I kako su se dalje događaji razvijali? Ja pizdim jer mi je zima, a majca dugih rukava u autu. Pizdimo zajedno jer nemamo pljuge-pljuge u autu. "E, daj mi mob da nazovem staru da donese rez.ključeve, meni je mob u autu". Bahaha-i meni je. Na kraju zove staru sa nekog telefona, stara u Zaboku. Nema rez.ključeve. Zove dečka. On traži (ali ne nalazi) rezervne ključeve. Svejedno dolazi po nas s frendom. Već pada mrak, we in the middle of nowhere, ljudi se polako razilaze. Ostali samo mi i psi. I konji. I par ljudi iz udruge koji su svako malo provjeravali razvoj događaja i ne pomagali. Ja shvaćam da su mi skripta i bilj. za ispit (koji je sutra) u autu-koji je zaključan. Skidamo gumu sa stakla, ovi spuštaju žicu kroz procijep između lima i stakla, ništa... Sat vremena mi ko kreteni zujimo u prozor i žicu, uz svjetlo moba (od dotičnog dečka) i razmišljamo o cigli koja bi jako jednostavno riješila problem zatvorenog prozora, a samim time i zaključanog auta. Nakon sat vremena agonije i seksualnih aluzija ("jo, preuska je omča na žici, a žica zakrivljena","da , lakše je kad je rupa veća a ti guraš nešto ravno" i sl.) neki tip je uzeo ključ od svog jugića i otvrio gepek. Nikad ljepšeg zvuka u našim ušima!! Blagoslovljen tip i jugić i kaj se tog nije mogao jebeno ranije sjetit?!
Baj d vej-Sjajno je danas pročitala u horoskopu "oprez u prometu". Prošli put kad je to pisalo (prvi put kad smo išle do Bukovca i izgubile se) se zabila u neki stupić i skoro odvalila branik. Jebo ja točan horoskop! To ne smije biti točno! Tak da možemo pljuvat po horoskopu i pričat kak je sve krivo! Kaj će bit kad će pisat "ljubavni život katastrofa narednih tjedana" ili "ne izlazite iz kuće jer će se ptica posrat na vas i stat ćete u fekalnu izlučevinu psa sa probavnim smetnjama" ili "pregazit će vas odbjegli slon dok ćete prelazit preko zebre"?!?!? Strah me uopće pomišljat na to..
I tako se ja dokopala svoje majce i moba. Ali avaj! Dobivam poruke-izborni kolegij koji sam htjela upisat je popunjen, a nije bio popunjen onda kad sam stekla pravo na upis..al ja čekala i sad je popunjen. More exiciting news: ispit je odgođen za petak! Grrrrr! Jebo ga ja sklonog odgodama! Sutra ću se nacrtat pred njegovim vratima i izvlačit se na invalidnu dječicu kojoj sam obećala svoju nezamjenjivu pomoć i podršku u petak ujutro, te zbog toga ne mogu doć na ispit u petak. Isto je za čet. Tako da jednostavno moram sutra odgovarat. Idući tjedan? Vrlo rado, ali eto, stjecaj okolnosti je takav da putujem u Prag, pa eto ne mogu. Hm, da, u Prag putujem idući petak, ali razmišljala sam o posjetu Indiji u međuvremenu. Borit se za ravnopravnost među kastama. Dobrotvoran rad je "in" ove jeseni..

I još mi se netko ne javlja cijeli dan. Nijedne jedine poruke... Šmrc....Šmrc..

Baš sam jadna. Popizditis kronični. Idem gledat telku da se smirim... I mrcvarit punjenu papriku jer stara kenjka da za kog ona kuha itd itd...

LoSoSs vOLi kOMenTaRe (2) - TinTa nA PapIRu - O_o

ponedjeljak, 27.09.2004. - 20:15

ucenje..jebo ga odgadjanje ispita

I tako..jutros sam se uspjela probudit. Ovo je valjda bilo jedno od rijetkih jutara kad sam uspjela otvorit oba oka i ugasit alarm na mobitelu umjesto da uporno lupam po budilici, a onda je histericnim -šta-nećeš-prekinut-kruška-ti-šljivina?!?- pokretom bacam na pod (spavam na krevetu na kat).I tako, spremila si još jučer obleku, da ne moram jutros razmišljat u čemu kulturnom se prezentirat profesoru koji je stariji od Metuzalema himself i smatra da žene moraju ostat doma i kuhat jer su većinom preglupe za faks. Spremila si i cd koji će svirat u discmanu-nešto poznato i smirujuće.
Jutro- majca ima flekicu, al ko to jebe, i tak ću preko toga imat neku dugih rukava.Fak. KOJU dugih rukava?!? (Panično traženje iste u ormaru.. Rezultat:neka majca za koju sam zaboravila da je posjedujem, al izgleda toplo i mekano, a van je jebeno *-kme-kiša-je-i-zima-je-i-nema-sunca-i-ne-želim-nigdje-ić-a-kamoli-čekat-glupo-ZETovo-prometalo-cijelu-vječnost-na-fakin-stanici* vrijeme. Uzimam dotičnu majcu.)
CD->jest da sam se sinoć odlučila za stanoviti kompaktni disk, ali sam bila toliko oduševljena izborom da sam cijelu večer i noć pjevušila pjesme s dotičnog, i ujutro se probudila s ranije spomenutim pjesmama u uhu. U glavi. Mentalni kapaciteti bili su pod overloadom i pjevali svi istu faking pjesmu. OK, nije bed. Uzet ću drugi CD. KOJI drugi cd?!? (Iznervirano pretraživanje audio i mp3 kolekcije.. na kraju uzimam cd koji sam slušala kad sam išla na neki drugi ispit.) Cijelim putem su me mučile brige i dileme-Je li uistinu bilo pametno uzeti već *korišten-za-potrebe-ispita* cd? Što ako nakon smirivanja na jednom ispitu, cd doprinese potpunoj histeriji na drugom? Je li uopće realno vjerovati u psiho-moći cd-a? Je li pametno sumnjati u njegove moći? Je li pretjerano očekivati osvetu cd-a jer ga izrabljujem u ovakvim situacijama? Je li ludo i preveć odvažno ne obazirati se na moguću odmazdu cd-a??
Dolazim na ispit. Jedan od rijetkih na koji nisam zakasnila. Skupilo nas se podosta. Profesor objavljuje da ima sastanak i odgađa nas do srijede. Ljudi se razilaze u nevjerici. Nas par ode popit kafu u to ime. Karla i ja po n-ti put prepricavamo dogadjaje s ljetovanja, oduševljene vlastitim pričama. Onda shvaćamo da bi možda i ostale prisutne htjele prozborit koju riječ, pa uljudno šutimo par minuta i postavljamo pitanja, da bi onda nastavile sa svojim zgodama koje datiraju od ovog vikenda. Ah, ako je lijepo kad si na kafi sa pristojnim ljudima koji te ne žele prekidat pa su samim time prisiljeni slušat tvoje baljezgarije...
Nakon sat vramena kafe zaključujemo da nitko ne zna ciklus dušika, što je otprilike najvažniji dio ispita (koji je trebao biti danas), pa odlazimo pitat asistenticu da nam isti objasni. Žena sva sreća ima razumijevanja, pa nam objašnjava faking ciklus-mi stisnuti između pisaće mašine iz pretprošlog stoljeća, radijatora priključenog na ništa, starog stola i razbijenog stakla (nešto preuređuju na gornjem katu gdje je ispit-i prostorije dotičnog Metuzalema i njegovog osoblja i kolega). U ekstazi zbog nenadanog rasvijetljenja do tada nejasnog nam ciklusa, tek krajičkom oka primjećujemo profesora koji nam prolazi iza leđa i najvjerojatnije zamjećuje da ispitujemo njegovu asistenticu o ciklusu koji je najvažniji dio ispita-ispita koji je trebao bit danas (a mi svi spremni za ispit jel). "A prof nije na sastanku?" "Evo, vratio se. Sad mu je zlo i živčan je i najvjerojatnije ide bljuvat na wc zbog problema na sastanku i ovih ovdje"-pogled preko radijatora, mašine,stola i inog korisnog materijala-"i nije baš najbolje volje. Treba još nešto obajsnit? " *smješk* "eeeeermmm..a jel će profesor bit dobre volje recimo..u ...srijedu?" *trep-knedl-trep* "Da, reko je da će se smirit". Rekao da će se smirit?? Autosugestija? Da li uistinu djeluje?!? *uzdah se širi auditorijem*
krasno
Sad moram opet nešto učit (grižnja savjesti koja bi uslijedila zbog ne pogledavanja biljeznice ili skripte bila bi premasivna za moju jadnu savjest).
Od kad sam se vratila sa faksa, uspjela sam procitat raznorazne blogove, napisat koji komentar i podijelit sa svekolikim pučanstvom moju tugu u vezi Nedjeljkovog nepojavljivanja, i da- očistila sam cijelu tipkovnicu.
Izvadila sam svaku krušking tipku i oprala je alkoholom. Sad je dezinficirana-tj.s njene površine su uklonjeni mikroorganizmi do koncentracije neškodljive za ljudski organizam. Osim što sam se osjećala izuzetno korisno, sad više nemam osjećaj gađenja svaki put kad stisnem neku tipku. I ne zaljepi mi se dotična tipka za prst. A onda prst za slijedeću tipku-ili ona za prst? I otkrila sam da je ona podloga ispod slova u biti bijela.. vanilin bijela. A ne crvenkasto žuta, puna dlaka s glava cijele familije, ostataka hrane i pića, i nečega ljepljivog i zrnatog što su najvjerojatnije začeci (ili ostaci) Nedjeljkove dalje ili bliže rodbine..
Ali ako vam netko predloži da očistite tipkovnicu-valja hrabro i odlučno odmahnuti glavom i odbiti zahtjev. Ako se, pak, protivno zdravom razumu i mom nadasve *must-obey* savjetu, ipak odlučite na taj pothvat-oprez! Enter i ostale duguljaste tipke imaju ispod žicu, i teže ih je odvojiti od podloge, te, osim što skrivaju razne gadosti u šupljinama "karoserije", postoji opasnost od trganja dijelova koji te metalne žice drže pričvršćenima na podlogu...
Eto tako..sad idem malo gledat telku. Big bradr će skoro. Možda opet naprave nešto ultra uzbudljivo tipa dogovaranje kaj će kupiti u dućanu. Ili si filip opet odluči brijati dlake unutar nosnica.. (?) To me tako paliiii....aahhhhh

LoSoSs vOLi kOMenTaRe (3) - TinTa nA PapIRu - O_o

- 18:38

moj prijatelj nedjeljko

Nedjeljko se samo pojavio u mojoj sobi. Niotkuda. Odjednom. Mislim da je ušao kroz prozor.
Bio je ogroman-nisam mislila da može biti tako velik. Samo je mirno stajao na zidu, a ja sam ga gledala. Dugo, dugo..
Onda je odjednom nestao. Nisam znala gdje je, a nisam mogla zaspati dok sam mislila da me vreba iz prikrajka. Bilo me strah duge noći koja je slijedila. Što ako Nedjeljka uhvati nenedana potreba za izljevima nježnosti, a ja baš u tom trenutku sanjam da me napada hibrid trorepe krave i krilatog krastavca? Što ako udarim jadnog Nedjeljka, koji, ne sluteći ništa, bezbrižno obitava u blizini moga kreveta? Što ako ga pri tome osakatim doživotno, ne sluteći nijednom sivom stanicom što činim??
Usred najcrnjih mi strahova i slutnji, Nedjeljko je pomolio svoju nožicu. O, sreće neviđene!
Neko vrijeme je bio blizu mog uzglavlja, a onda mi se nehajno smjestio na ruku.
Znala sam da naše prijateljstvo ne može biti dugoga vijeka. Znala sam da će uskoro doći trenutak našeg rastanka. S neizmjernom tugom u srcu, odnijela sam Nedjeljka do prozora i poslala ga u slobodu. Vidjelo se da ne želi otići. Jednom se vratio u moju osobu, a kasnije se nije htio odvojiti od moga dlana. Ipak je otišao, nakon blagog gurkanja slobodnom mi rukom.

Nedjeljko noćas nije došao. Čekala sam ga strpljivo. Kasnije- manje strpljivo. Čekala sam ga dugo.

Ako je netko vidio mog prijatelja, neka ga pozdravi i kaže mu da mi nedostaje. Čekat ću ga i noćas.

Baš me briga što drugi govore o noćnim leptirima- ja ZNAM da Nedjeljko nije došao samo zbog svjetla u mojoj sobi!

LoSoSs vOLi kOMenTaRe (2) - TinTa nA PapIRu - O_o

subota, 25.09.2004. - 23:01

boli glava..

Preksutra mi ispit. Još uvijek sam u fazi "ima vremena". Danas sam gledala telku cijeli ubogi dan. I sjedila na wc-u. Ono, oporavljala se od jučerašnjeg pijanstva. Amaro-kola i pivo uzrokuju probavne smetnje. "Težak hod, dobar proljev"-parola koja je meni i Yegulyi služila cijelo jedno jebeno ljeto sad je ponovo upotrebljiva.
Ali nije bilo tako loše jučer. Osim kaj sad moram izbjegavat nekog lika koji me jučer opsjedao i obećavao mi "izgraditi olimpijski bazen". Jebo ga ja ako u Purgeraju nisu svi malo šenuli. Ironično je što se nakon par alkoholnih kombinacija osjećam ko doma. =)
I tako, baš kad sam pomislila da ću danas objavit samo par literarnih uradaka (visoke kvalitete), odlučih pogledati blog drito konja i vidjeti čime je dotični zaslužio mjesto u Cosmu. I eto priče o osobi koja ga je sjebala. Odmah se nadovezuje moj jadan mozak (izmučen do bola pisanjem nekih sranja na kompu za staru-jer ona spada u onu grupu ljudi koji stalno trebaju nešto istipkano, al su nesposobni upaliti komp i istipkati to sami. U biti, lažem. Nakon što sam joj na papiru napisla kako se pali i gasi komp, taj dio je savladala. Odvažnim pokretom bi stisnula gumb i onda pozvala mene da joj otipkam i isprintam tekst.) Enivejz, sjetila sam se frenda koji me sjebao vrhunski, pozdravljam ga ovim putem i šaljem u kurac trogrbe deve. Neću sad o njemu jer ne želim pokvariti inače totalno mentalno neaktivan dan.
I tako sam zaključila da imam o čemu pisati. O sranjima, ali MOJIM sranjima-meni bliskima i zanimljivima, i baš me briga kaj drugi misle. (S obzirom da sad već znam da me nitko ne čita po nula komentara koje uporno dobivam, najvjerojatnije drugi ne misle o ovom apsolutno NIŠTA-dakle, no rizon tu vri.) Što u neku ruku oslobađa. Jer mogu napisati kaj god hoću. I baš me briga ako će biti predugo i predosadno i prenešto. Mogu pisat i haiku poeziju. Tj.prepisat..ipak je ovo napisano davne 2000. dok sam bila u nedvojbeno nadahnutoj stvaralačkoj fazi.

Sunce je zašlo za brijeg
neće padat snijeg
Nije dovoljno hladno.

ili

svi će jesti
neki će pojesti
a drugi će ostaviti rub pizze
na tanjuru

Ma zlo mi je već od svega. Jedva čekam da se maknem iz grada. I iz Purgeraja praktički svakog vikenda. Mijenjam okruženje. Dao bog, odlazim u Prag na tjedan dana. Milostive svevišnje sile što učiniste da prije par godina procvjetaše tratinčice u prosincu, molim vas usrdno da mi frendice polože ispite! Da profesori budu pijani i puste ih, ako ne zbog znanja, onda zato što su simpatične, da se Euzebiji posreći i konačno bez blokade odgovori na zadana joj pitanja, a Karla da već jednom riješi jebene zadatke jer se ponavljaju praktički već godinama, i već ih sve zna napamet! Sile svevišnje, dajte Karli snage i vida (bistre oči i um) da utipka ovaj put TOČNE brojeve u kalkulator, ne zamijenivši pritom brojnik i nazivnik, i ne pomislivši da je 8-3 =4, a da Euzebija konačno nauči izgovarati latinske nazive onako kako profesori žele i da više ne odjebaje nas, njene frendice željne opijanja i njenog prepričavanja već prepričanih događaja, zbog učenja dotičnog predmeta. Slobodno se osmjehnite i meni da položim ovo u ponedjeljak, pa da svi budu sretni i zadovoljni. I pijani.

Najvjerojatnije opet u Purgeraju.

LoSoSs vOLi kOMenTaRe (2) - TinTa nA PapIRu - O_o

četvrtak, 23.09.2004. - 20:31

jebo takvu ljubav..

Je li moguće voljeti više ljudi u isto vrijeme? Milijardu? Tisuću? Deset? Bar dvoje?
Neki ljudi vole sve u svojoj obitelji, neki vole sve u gradu, a neki vole sve ljude na svijetu. Svih 6 milijardi i kusur koji dišu u istom vremensko-prostornom kotinuumu. Vole i one koji su se upravo rodili. Da se sad negdje rodi zelena beba, voljeli bi i nju jer oni vole sve ljude, bez obzira na njihovu boju kože, spol, dob, vjeru i nacionalnost. Bez obzira na njihovo seksualno usmjerenje-vole one koji vole isti spol, koji svršavaju na životinje, sado-mazo pomagala i zavijanje partnera ma mjesec-jer svatko ima pravo na izbor.
Vole ljude bez svijesti, one koji su u komi već godinama, one koji vegetiraju na bolničkim aparitima i čekaju da netko pritisne gumb i isključi struju-jer i oni imaju dušu. Vole ljude bez noge, ruke, oka ili bubrega- jer i oni su ljudska bića kao i mi. Vole ljude bez morala, lopove, zlostavljače, silovatelje i ubojice - jer i oni zaslužuju drugu priliku.
Vole sve- bez pravila i iznimke.
Te ljude ne osuđuju, ne predbacuju im. Nitko im nije naredio da vole samo 3 milijarde ljude, jer drugi to ne zaslužuju.
Ali moja prijateljica, ona mora izabrati voli li mamu ili tatu.
Nakon razvoda ne može živjeti s oboje.

LoSoSs vOLi kOMenTaRe (0) - TinTa nA PapIRu - O_o

srijeda, 22.09.2004. - 00:06

dan prepun uzbuđenja

Šmrc..evo baš pogledah Posljednjeg samuraja. Baš lijep film. Ne fali ni emocija, ni onog tipičnog američkog spektakla that we all know and love. A kad je Tom Cruise, onako bradat, ranjen, umoran od bitaka i razočaranja u životu, (naravno on je jedini preživio masovni pokolj-pozdrav ljudima koji još nisu gledali film, hehehe), pristupio japanskom caru i još pri tome suzu prolio.. i meni se oko suzom ispunilo. Šmrc... Lijep film. I poučan. Doznala sam da je ona drvena palica ustvari japanski mač, koji se na japanskom zove katana. Sad bar znam kaj je moja luda cimerica (u hostelu u Zadru) imala stalno pri ruci. (Doslovno-hodala je uvijek s tim naokolo, čak ga je i na izlet nosila.) Bez obzira na svoje ponekad čudnovite ispade, cura se actually pokazala prilično ok. Naravno, to još nisam znala prvi dan kad mi je zamahnula tim čudom prema faci i onda rekla “Ah, ne brini, bila sam dva decimetra od tvoje glave.” Zapravo se u tom trenutku nisam brinula, nego sam razmišljala “Deci?Deci.. Kaj to nije mjera za cugu?!?” Da..alkohol me učinio malo tupom. Refleksi na minimumu. I ispod dotičnog. Sve ok.

Enivejz, danas sam se našla s Nizozemcima. Frendica i ja smo im pokazale malo Gornji grad i tako. Nije da se sramim, ali nije li čudno da cura iz Gornje Stubice vodi Nizozemce po Zagrebu, a moje reakcije su uglavnom “Ahaaa...! OVAKO se dakle dođe do crkve sv.Marka!” ili “A je li? Može se i OVIM putem do Lotršćaka??”? Ma to je u biti normalno, sigurna sam. Obično stanovnici nekog grada znaju manje o tom gradu od prosječnog turista. Još ako uzmemo u obzir moje nesnalaženje u vremenu i prostoru, i činjenicu da uglavnom hodam okolo u nekom transu ili alkoholnoj izmaglici, i da mi kratkoročna memorija praktički ne postoji, mislim da sam danas premašila samu sebe. Čak sam iščupala odnekud legendu o Kamenitim vratima i nešto o onim grbovima na krovu Markove crkve. Ako vam ikad pristupi neki Nizozemac i kaže da su mu frendovi bili u Zagrebu i onda vam ispriča neku navodno zagrebačku legendu, vi samo kimajte glavom. Čak ako ta legenda ne postoji, jamačno je tako zanimljiva da bi trebala! =)
Imali smo čak i međusobno čašćenje. Na kraju je to ispalo da smo mi njih častili ručkom u menzi, a oni nas toplom čokoladom u Tolkien’s-u i ne možeš ti njima objasnit da cijene nisu baš u omjeru. Ali ajde. Nek si samo oni misle kak smo mi njima platile ručak, a oni nama samo cugu. Već su pali i pozivi za posjet Nizozemskoj, sa besplatnim smještajem i razgledavanjem (ipak smo mi njima cijeli ručak platile, a oni nama samo cugu, Bože sveti..!)
Eh , i tako se vraćam tramvajem doma, umorna od cjelodnevnog mozganja, babe u tramvaju me nemilosrdno guraju dok se probijaju do izlaza (atmosfera ko na ragbi utakmici) kad eto slobodnog mjesta. I pokraj njega žena sa vrećicom punom poma (paradajza). E sad, znam ja njen tip-da sam ja kojim slučajem sjedila na tom mjestu, a ona tek ušla u tram, stala bi slučajno pokraj mene i slučajno me cijelo vrijeme udarala ranije spomenutom vrećicom. I gledam ja mjesto, gledam nju. Gleda ona mene, gleda mjesto. Gledamo se međusobno. Gledamo mjesto. Gledamo naizmjenice mjesto pa se gledamo međusobno. Oćeš? Nećeš? Ne moraš! Odmorila ja noge umorne i ostatak vožnje provela zureći blaženo kroz prozor. Paradajz žena izašla nakon dvije stanice.

Usput budi rečeno, danas sam pročitala dodatne 4 stranice iz bilježnice. Sutra nastavljam s ozbiljnim učenjem!

LoSoSs vOLi kOMenTaRe (0) - TinTa nA PapIRu - O_o

ponedjeljak, 20.09.2004. - 17:10

učenje-lososs na zadatku!

O da, obožavam dane koje provodim u apsolutnoj neradici, ubijajući vrijeme buljeci u neki od mnogobrojnih ekrana u kucanstvu(komp/teve/mob) ili u zid, ili jednostavno u prazno. A sve za potrebe priprema za "ozbiljno ucenje".
Za tjedan dana mi je ispit. Pročitala sam prvu stranu bilježnice. Za to mi je trebalo 4 dana.
Ali ne bojm se ja za svoju budućnost, egzistenciju i takve sitnice- o ne!
Glavno je da znam što je koji kandidat iz BB-a po horoskopu, koji je zauzet, slobodan itd. Nije li upravo FASCINANTNO da je čak četvero kandidata po horoskopu vodenjak?? Uz još jednu škorpionku, možemo (primjenom komplicirane računice 12/3=4, 5>4) sa sigurnošću zaključiti da je PREKO TREĆINE kandidata zapravo vodeni znak! Uf, sva sreća da imaju jacuzzi...

Također je bitno napomenuti da je danas Sabrina, mala vještica, naučila bitnu lekciju o tome kako ne valja biti ljubomoran, Paul je savladao želju da gleda cijelo vrijeme u Lisine sise (ipak ih je dala povećati) i posvetio se više Jamie, a u Gilmoreicama smo doznali kako nije u redu vuči dečka za nos, Lorelei se pomirila s Lukeom, rekla roditeljima za Chrisa, a Rory se odlučila za svog dragog i više ne pati za Jessijem kojeg je (oh ne)-poljubila,prevarivši time dragog, a on sada (o ne, joj ne)-brije s drugom trebom naslonjen na drvo(đubre). Podijelit ću s vama i novo saznanje da slanovodni krokodili ponekad zalaze u boćate i slatke vode, dok su slatkovodni općenito vjerniji svome staništu. I da, opasno je bacati mreže u vodu jer tako, posredno, ubijate jadne krokodile. I kujici Sui su krokodili sumnjivi (vrlo bitna napomena).

Oni kojima se također bliži ispit, razumiju o čemu govorim.

Idem sad pospremat sobu... (Ovo radim rijetko i ne-temeljito, jer nikad se ne zna kad će uletit neki kolokvijić, a ako soba bude stvarno uredna, morat ću učit. Zbog toga je uvijek bar jedna prljava čarapa u skrivenom kutku sobe hehe)

LoSoSs vOLi kOMenTaRe (0) - TinTa nA PapIRu - O_o

nedjelja, 19.09.2004. - 14:02

www sramota

Sramota je kad si s dečkom na prijateljevom krovu i tamo te zateknu njegovi susjedi koji i tebe i dragog stjeraju dolje i usput u tri rodna mjesta. Www sramota je kad se moje prepričavanje toga pojavi na internetu, dostupno svima koji znaju pravu adresu.

Daklem, ispraćali mi tako našeg dragog i dobrog prijatelja iz Praga koji je stalno snimao nešto sa svojim fotićem, bilo slike kad to ne očekuješ, bilo kratke filmiće. I sad, znala ja da je snimio mene i frendicu dok smo ih zbunjeno tražili po autobusnom kolodvoru, to mi je pokazao. I kaže on meni jučer-odi na taj i taj link, otvori filmić sa kolodvora. Hahaha-mislim si ja, nije valjda stavio naše zbunjene face na dostup svima...i kliknem tako na taj filmić. Šta reći, imam sporu vezu, otvaralo se cijelu vječnost, već sam zaboravila na sve, kad čujem svoj glas:"Kužiš, bilo mi je tako neugodno..". Šta moj glas-glas promuklog soba nakon pola boce najopakijeg viskija u kombinaciji s bocom travarice!! (ipak je bio povjetarac na krovu, a ja još pila i derala se, i bila promukla od tjedna konstantnog deranja i opijanja u Zadru..)
Za one koje je zbunio glas promuklog kopitara (ili papkara,whatever) i kretenska pojava (camera is NOT my friend) moj dragi prijatelj napisao je sa strane moje ime i prezime (koje je prilično rijetko), a za one koji i dalje možebitno imaju kakve sumnje u vezi identiteta ranije spomenute osobe, nadopisao je i da se sve odvija u Zagrebu.
E sad, ne bi sve bilo tako crno, ipak pričam rvackim koji ne govore baš svi posjetitelji interneta, ali zato je moj altruistički nastrojen prijatelj izašao i njima u susret pa napomenuo da dotična osoba imbecilnog izgleda i promuklog glasa priča o stvarima koje nisu za osobe mlađe od 18 i da se radnja odvija na krovu. Ljupko. Krasno.

Baš sam ponosna na sebe. I njega. Tako dobrog i požrtvovnog.
Čini mi se da mi se čak i Mecenije (zlatna tj.narančasta ribica moja) ceri kad me vidi. I pliva prema površini: "Krov, a?Bwahahahaha"

LoSoSs vOLi kOMenTaRe (0) - TinTa nA PapIRu - O_o

subota, 18.09.2004. - 23:02

jad i bijeda-again

23:02 h, ja opet doma. Koliko nisko mogu pasti?? Ali da-mogu još niže od ovog! Kako?-pita se znatiželjni čitatelj. Zar nije dovoljno jadno da osoba koja je dala ispit u petak i inače uživa u čarima života i alkohola (pogotovo vikendom) evo i drugi dan ovog vikenda provodi navečer doma?-nastavit će čitatelj sa upitima. Gdje je tu socijalizacija, prijatelji, limenke, flaše?-čitatelj se počinje uzrujavati. Kako je moguće da tako mila i draga i pametna i skromna osoba sjedi trijezna u SUBOTU navečer doma, za kompom, sama? I još uz to tvrdi da to nije najgori dio ove šokantne spoznaje??-čitatelj je ozbiljno uzrujan i zabrinut.

E pa.. moguće je. Iz jednostavnog razloga što moje drago društvo doma štreba za ispite i otkantali su i mene i moj celebration-mood. Okrutno i bezosjećajno. Kao da su naišli na jadno izgladnjelo pseto koje ih gleda molećivim pogledom svojim ogromnim vlažnim očima, i onda ga odvalili vojničkom čizmom sa extra bodljama na površini. Šmrc....

Ali tu mojoj bijedi nije kraj. Jer što je jorz truly radila do sada?-gledala Big Brother.
Da..znam..sramim se.. Toliko sam nisko pala..da. Jama u jami. Ono kad padneš na dno neke rupčage, i misliš si, eto u blatu sam, prljava i ono-blatna, na dnu jame, septičke po mogućnosti, a onda skužiš da jama u biti ima rupu pa padneš još dublje. U područje prethistorijskih govanaca-ako ćemo već o jami septičkoj. Gledala sam Dozvolu za brak, pa me eto inspiriralo.. Onaj dio kad je jama malko poplavila dvorište.. whatever.

I mislim si--"get a life! otplivaj od toga! be strong!" ali NE MOGU! Gledam ko kreten u ekran i razmišljam si da kaj su uopće išli radit to sranje od reality showa kad to nitko neće gledat, mi nismo nacija za to, nismo glupi ko Ameri da gledamo tuđe živote umjesto da živimo svoj. Da..koji bi jadnik to gledao, jel?

I tako..sad sam uspjela ovo napisati. Promijenila sam ekran u koji buljim i sad se kao osjećam puno bolje. Yeah wright!

Zamišljat ću da se sad negdje van opijam..sljedeći stupanj tečaja "kako biti luzer".
Ma ima još ljudi doma, jelda? Koji bulje u ekrane..? Eh..--jednostavno smo takva nacija! =)

LoSoSs vOLi kOMenTaRe (0) - TinTa nA PapIRu - O_o

- 00:23

je li to moguće??-www.magic.hr

Osim što sam jedan od rijetkih luzera koji ovaj petak navečer (pise subota,al u biti je 00:23h-meni nije novi dan dok se ne probudim..)provode doma, spadam u još rjeđu kategoriju totalnih jadnika koji polože ispit i nemaju se s kim zapit...
Jad i bijeda.
I što još bude? Internet zakaže.. Bezobrazno i nadasve nehumano od njega.. Ko bi reko da je tako nehuman, jel.
Veza ubi-bože-spora, na iskon se neće priključit, blog ne otvara.--nemam s kim podijelit sreću..ni frustracije. Danas sam pametna išla se rolat, i još sam ne-pušila cijeli dan, i šta reći-organizam prepun kisika. Oksigeniram sve okolo. MOgla bi biti lososs-oksi-ekšn--novo revolucionarno sredstvo za oksigeniranje svega i svačega, i samim time-za uklanjanje mrlja s tepiha, fotelja, kućnih ljubimaca, odjeće i inih lako-zaprljivih objekata!
Upravo sam bila na chatu na www.magic.hr.
Dozlaboga LOŠE!!! Osim što sam popizdila jer da bi vidio što ima novo na ekranu, moraš utipkat nešto i poslat to (Uglavnom ljudi onda šalju točkice..), ono što sam vidjela je bilo pregrozno! Neka cura je cijelo vrijeme pisala isto slovo. H. Kasnije S. Da, VELIKO SLOVO S. Mora da je imala kaps lok, ili onaj prokleti shift. AAAAA oči bole. Imat ću doživotne traume od slova S i H. Koji se uzastopce ponavljaju. U nizovima. Kolonama. Redovima. Bez početka i kraja. Po cijelom ekranu. Ne. NEEE!!
Duboki udah..izdah.. joga.. ptičice pjevaju negdje u šumarku. Gdje je sad zora i gdje ima ptica. Tamo pjevaju. Sad. Upravo u ovom trenutku.
Ovo je dobro. Tu bar mogu i psovat. Ako baš želim. I mogu pisat koliko želim i vidjet CIJELI ekran u isto vrijeme! SImultano pisem i vidim sve! WOOOw..
Ljudi, ne idite na taj chat. Stvarno. Nemojte.

LoSoSs vOLi kOMenTaRe (0) - TinTa nA PapIRu - O_o

petak, 17.09.2004. - 17:55

po jutru se dan poznaje

-Danas sam se opet probudila u podne.
-Dan je bio prekrasan danas ujutro...
-E, boli me trbuh, moram na wc..
-Bilo je stvarno posebno..
(Zakljucila sam da ce ovo biti jedan od onih razgovora gdje ona priča, a ja moram slušat.)
-Aha
-Još uvijek ne mogu vjerovati kako je bilo dobro.
-A čuj.. Jutro, popodne..meni je to svejedno..
-Mislim, nije da je popodne nešto lošije, dapače... Hihi
-I tako kažeš...danas ujutro je dan bio lijep?
-Dan je ujutro bio tako prekrasan..
-Aha
-Diiiivan...
-Aha.. Svaki dan je divan..utorak, srijeda..subota...
-Tako nježan..
-?
-Njegove ruke su bile tako spretne..
-? What the f**k. ?!
-A kad me počeo milovati tamo..znaš..
-Alo? Nešto smo pili jutros? Pretjerala si opet s tabletama?? Marsha, te tablete su tamo za KRIZNE SITUACIJE, shvaćaš?!
-Molim? O čemu pričaš?
-Ja?? O čemu ti pričaš? Masturbiranje ujutro??
-Koje masturbiranje? Dan je jutros svratio kod mene..
-Da? Došlo je sunce kroz zavjese? Kriste, pukla si..
-Danijel, dušo, Danijel..

LoSoSs vOLi kOMenTaRe (0) - TinTa nA PapIRu - O_o

četvrtak, 16.09.2004. - 20:41

emocionalne paranoje?

Jel mogu paranoje biti emocionalne? I ako da, kakve su onda one druge??
Danas sam se opet zbedirala. U zadnje vrijeme se to nesto cesto dogadja. Mislim da sam konstantno pod utjecajem hormona koji nadoknadjuju propustena pms razdoblja. Divota.
E, danas sam zaključila da sve zajebem u emocionalnim vodama. Veze i takve stvari. Najduža veza- preduga 3 mjeseca. Jedna druga je doduše trajala 3 i pol, ali od toga sam mjesec dana bila na moru i sporazumno prekinula s deckom cim sam se vratila. Sjajna povijest mojih dugih veza.. Ne znam u cemu je problem - strah od veze ili takva neka stvarcica. Strah od toga da ću biti povrijeđena, pa zato radije ne puštam nikog blizu i povrijedim ja druge. Po dobroj staroj "bolje ostaviti neko biti ostavljen".
Ali bilo je ljudi do kojih mi je bilo više stalo nego do drugih. Među njima i moj najbolji frend koji mi se jednog dana (nakon puno drugih dana i događaja koji su prethodili tom danu) iz čistog mira prestao javljat. A kad smo se slučajno sreli, prodao je priču da nema para na mobu (već 6 mjeseci, ali je nekim čudom zadržao isti broj moba-valjda ima ekskluzivni ukovor s VIPom) i da bi mi se inače javio i da se "moramo nać jedan dan.Uskoro". Jes. Našli smo se -not.

A da stvar bude još bolja, ja ga se svako malo sjetim i poželim mu poslat neku poruku..na koju on neće odgovorit. Jer nema para na mobu.

Jučer je opet nekom nestalo para na mobu. Opet osobi s kojom se dopisujem. (Nekako se to uvijek događa baš MOJIM prijateljima, jelda? Sigurno će se mnogi s time složit-da se dešava baš NJIHOVIM. Koji će postati "moji" kad oni to kažu. Kao, reći će:"Da, uistinu, to se nekako dešava baš i MOJIM prijateljima.."..Whatever-znam da baljezgam. Nego, natrag na misao vodilju. Neka vodi.)
Ovaj put mislim da stvarno nema para-moj prijatelj. Reko je da mu slobodno šaljem poruke. Što sam naravno radila. Od najvećih gluposti do bitnih stvari tipa "danas sam pročitala čak 3 strane skripte". Danas su se međutim javila sudbonosna pitanja:. "Zašto se još uvijek ne javlja? Prije isto nije imao para pa je odmah drugi dan kupio bon. Stari mu ima mob. I sestra. I mama sigurno. Sad mi se više nikad neće javit.."
Jel to normalno? ("Je, normalno je, tako i MOJI prijatelji", reći će onaj s takvim prijateljima-Bog ga blagoslovio jer me razumije!!)
Mislim, uvijek ja najcrniji mogući scenarij izmislim, i onda režem žile, padam u depresije i gledam kroz prozor kao prema istoku, da bi skužila da je to u biti jug. Uz sve psihičke probleme, i u prostoru sam jako dezorijentirana...
Na kraju je uzeo mob od starog-taj moj prijatelj, a stari je tek sad kupio bon i poslao mi poruku. Koju sam odmah procitala 4-5 puta.
Uskoro si moram nac nekog psihijatra. Ili bar psihologa. Ovo nije zdravo.

Jucer me jos jedna informacija skoro pokopala. Navodno nisam škorpija u podznaku! Kako? KAKO?? WHAT KIND OF A SICK WORLD IS THIS??!
Morat ću to još istražit..

Do tada.. idem gledat telku. Mislim, ipak mi je sutra ispit ujutro! Ne smijem se previše naprezat razmišljanjem!

LoSoSs vOLi kOMenTaRe (0) - TinTa nA PapIRu - O_o

utorak, 14.09.2004. - 13:15

kako je nastao transvestit

Jedan dan je Mirko stajao na ulici. Gledao je u nebo, pa u pod, pa u nebo... Odjednom je na podu ugledao nečiji zub.
-Previše je zločina na ulicama mojega grada-zamišljeno je rekao.
-Stat ću tome na kraj!"-odlučio je.
-Superman..Spiderman.. Batman... Ja ću biti Womanman!-ushićeno je uzviknuo i odmh ušao u prvi dućan ženskog rublja.
Čim je obukao svoje prve crvene čipkaste tange, u kompletu sa čipkastim grudnjakom, i napravio par nesigurnih koraka na 13cm visokim potpeticama, Mirko je zboravio na zločin.

*što o tome kaže čika Klaić?
transvestija (lat.trans pre-, vestis odjeća) nagon za mijenjanjem odjeće, obično erotske prirode
transvestiti (lat.trans pre-, vestis odjeća) mn. osobe koje pri normalnom spolnom seksualnom osjećaju imaju nagon za oblačenjem odjeće suprotnog spola

LoSoSs vOLi kOMenTaRe (0) - TinTa nA PapIRu - O_o

nedjelja, 12.09.2004. - 16:27

make people happy

Euzebija, Karla i ja u Purgeraju. Kao, intimna atmosfera-mjuza trešti, mi se naderavamo jedna drugoj na uho.
-E, jel bi vi mogle brijat s nekom curom?-pita Euzebija.
Ja šutim.. prisjećam se određenih događaja za slučaj da će trebat pljunut točan broj, hehe. (Tako bi tekao razgovor u mom starom društvu.)
-Ma nee..Skoro kao jesam, al sam bila mortus..ipak nismo- kaže Karla.
-A ti?-gleda me Euzebija.
-Me neeeee...nikad...
(Mislim da je bilo previše zgražanja il nešto, al nekako me prokužila.)
-Daj ne seri!
-HIhihi-kaj ti tak djelujem??
-Samo pitam jer sam se kladila sa kvazidečkom...oko toga dal već jeste ili jel bi mogle.. -uporna je ta Euzebija. Gleda me svojim plavo zelenim okama i trepće.
-A jesi ti?-moj kontraudarac.
-Neee..ne bi ja mogla. A daj mi reciiii..*trep trep*
-Ajde dobro, jesam.
-Znala sam! Dobila sam okladu!
Da.. baš lijepo kad frendice imaju povjerenja u tebe! I always wanted to make people happy!=)

LoSoSs vOLi kOMenTaRe (2) - TinTa nA PapIRu - O_o

subota, 11.09.2004. - 19:12

početnička sreća

Čudan dan-danas..
Bijah u depresivi, ono-raspoloženje kao nakon "zeke i potočića"- uvijek plačem, bilo iz kolegijalnosti prema uplakanom zeki, bilo iz osobnih razloga nekih..

E pa, odlučih ja tako otvoriti blog i dati svekolikom pučanstvu (tj.slučajnom prolazniku) uvid u moju dušu.. i istresla ja tako frustracije, iživila se na tastaturi, opisala sve što se dogodi nedavno u životu mome, posljedice spomenutih događaja etc. i šta se dogodi?-poremeti se sve i ostade taj prvi post zauvijek izgubljen u nejasnim mi kompjuterskim kanalima.. Prava početnička sreća. Prvo pa muško-e nije! Prvo pa propalo.. (muško=propalo??)

ajde, bar nije depresiva na prvom postu...
i bar nije tako dugacko =)

ali eto da se ipak nađe kraća verzija- bijaše sve lijepo u mom životu, konačno, ispodogađale se prekrasne stvari, upoznala jako drage i mile ljude i pila redovito, cvijeće cvjeta, ptičice pjevaju.. onda sam se jednu noć zbedirala, ali su uz mene bili jako dragi mi ljudi, i na kraju sam se osjećala bolje nego prije. Ptičice su pjevale još ljepše, cvijeće cvjetalo ko ludo..a onda je gorostasno govno palo na sve to i sad je sve u kukuruznom klipu..

i tako sam razmišljala o svemu tome, negdje između gledanja srcedrapateljnih ljubavnih filmova i reklama na telki ("gledajte, gledajte, gledajte kako kaplje! podignite rukav, podignite rukav da vidimo mrlju! ava oksi ekšn uklanja i najteža zaprljanja!"-inspirativno), lakiranja noktiju, pospremanja sobe i razmišljanja kako moram oprati suđe i kako mi je ispit za par dana (do sada sam samo obojala neke sličice u skripti i označila riječ-dvije sa rozim i plavim markerom-ostali su isparili..ali dobro su sluzili. Pokoj im vječni, amen.)

I dok sam pisala post doživih prosvijetljenje i odlučih se pokrenuti, napraviti nešto, učiti. To je bilo prije koja 2 sata. Do sad sam oprala suđe. Dobro je.

i sad idem dalje za poslom svojim. Spremat se za van. I ako sad ovo ne objavi pičkamaterina svemu tome i držim se papira i kemijske!

LoSoSs vOLi kOMenTaRe (1) - TinTa nA PapIRu - O_o

- 18:59

..jel netko spominjao plzen-pifski-festival?.. (part1)

Bilo je neizvjesno, o da!
Planeti, sateliti i vlada Honolulua (za ovo nemam dokaza, ali mora da je istina!) urotili su se protiv nas, odlučni u tome da osujete (!) naš požrtvovni istraživački pohod plzenskih pivovara.
Nakon što smo Zubalo i ja, ne časeći časa, obišle sva okupljališta mladih (sc, stud.domove i birtije (hihi)) kako bi zalijepile plakate za beer-fest, ranije navedene sile poslale su još tonu prepreka u nadi da će slomiti našu želju za alkoh..khm.. putovanjem =)
Ali NISU uspjeli!! (i sada daklem ide opis putovanja.. ažurno, kao i uvijek (pih, prošlo je samo tjedan i nešto.. =))

Daklem, prvi šok je nastupio kad sam ja došla na vrijeme. Zatim sam otkrila kako zubalo i ja jedine imamo kufere, i da je moj naveći (kufer). (oke, priznajem, tako je svaki put..ali jednostavno sam morala uzeti moje fluffy šlape (sljika tu) (i čovječe ne ljuti se..).. kako pobogu da budem cijelu noć i još nešto sati u hostelu bez mojih šlapa??? a još sam i ostavila praznog prostora-za pifu..inače ne bi ja toliki kufer nosila..ja se inače, ovaj, sažeto i skromno pakiram =))

Bus je valjda najmanji koji ikad vidjeh u životu svome, ali barem nije Ninoturs. E, i tako se nas 18 uputilo u mini-mini-busu, Zubalo i ja umolile šofera da pusti kazete koje skupa složismo, a onda ih ja lijepo ukrasih da se odma zna da su naše, pa da ih neko ne ukrade (Bambi naljepnice iz Večernjaka.. =) Ovaj put smo bile milostive pa nismo pričale svih 11 sati (kao u onoj noćnoj vožnji do Praga).. tako da su ljudi u ona 4 sata kolko smo šutile ipak mogli odspavat =) Postoji mogućnost da su zbog toga bili sretni i radosni, iako vjerujem da su im zapravo falili naši mili glasići. Zato smo, altruistične kakve jesmo, počele nakon tih par sata opet pričati.. (ko će spavat dok zora sviće???)

Plzen. Smjestile se u hostel. Točnije, ostavile torbe, uzele pare, uputile se u najbliži dućan po pife. Ostali su išli spavat (čudno, a mogli su cijelu noć spavat u busu..) uz komentare da smo opsjednute pifom (što se zna da nismo, uopće). Ja sam pomagala u orijentaciji pa smo se par puta izgubile. I to u predgrađu. Htjele smo doć u centar. =) (odlučila sam poraditi na orijentaciji)

Razgledale s grupom Plzen. Igor (iz ojra 26--reklama) je super-duper. =) (ovo uopće ne pišem zato što zubalo i ja vrebamo na nove kupone iz križaljke, a-a 0=)) Navečer smo, sudjelovale u najvećoj zdravici istom pifom, što je kao za Guinessovu knjigu rekorda. Ono što se, u biti, mene dojmilo, je da smo dobili free pifu, i da ju je meni dao preeeslaadaaak lik s velikim plavim okama =) To je bilo oko 6 popodne ... Od tada na dalje prisilile smo se raditi ono što inače ne volimo- pile smo pife i krale krigle...plesale na češke šlagere.. dosađivale ljudima.. uletavale zbunjenim Česima.. plesale s odličnim likovima po klupama i stolovima.. pile pifu koju su oni plaćali.. skompali se s likom u Gambrinus-(vrsta pive)-odijelu (koji nam je posuđivao sako i kravatu i skakao s nama po stolovima) .. doznale da su to sve murjaci na slobodnoj večeri(eh, da ih barem uvoze takove u Kroejšu.. =))
Nakon posjeta striptiz baru di smo, ispijajući pivu, sudjelovale u nadasve interesantnoj i poučnoj igri «pogodi dal su ove prave», zaputile smo se u hostel. Srećom, ja sam bila već prilično pijana pa se nisam ni trudila pronaći pravi put, tako da nismo zalutali =)
U 2 ujutro selile najdražeg ojro26-Igora iz njegove 2krevetne sobe i zaposjele dotičnu. Mislim, ko je još vidio da se mi guramo u nekoj 4krevetnoj????? (nema dovoljno mjesta za naše kufere u tako skučenom prostoru..)

(e sad, nastavak uskoro, jer ipak je dugo ovo, a i tako nemam slika jer je stolica podivljala i stala na kabel kojim se prebacuju slike s fotića na komp.. Namještaj mi je očito popizdio jer me u petak napala fotelja- iskočila pred mene, ništa-ne-sluteću, i zabila mi se u nožni prst koji je sad prekrasno ljubičast.. *ah..barem mi paše uz onu ljubičastu majcu..*)

LoSoSs vOLi kOMenTaRe (0) - TinTa nA PapIRu - O_o

Sljedeći mjesec >>

	rujan, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30