Čudan dan-danas..
Bijah u depresivi, ono-raspoloženje kao nakon "zeke i potočića"- uvijek plačem, bilo iz kolegijalnosti prema uplakanom zeki, bilo iz osobnih razloga nekih..
E pa, odlučih ja tako otvoriti blog i dati svekolikom pučanstvu (tj.slučajnom prolazniku) uvid u moju dušu.. i istresla ja tako frustracije, iživila se na tastaturi, opisala sve što se dogodi nedavno u životu mome, posljedice spomenutih događaja etc. i šta se dogodi?-poremeti se sve i ostade taj prvi post zauvijek izgubljen u nejasnim mi kompjuterskim kanalima.. Prava početnička sreća. Prvo pa muško-e nije! Prvo pa propalo.. (muško=propalo??)
ajde, bar nije depresiva na prvom postu...
i bar nije tako dugacko =)
ali eto da se ipak nađe kraća verzija- bijaše sve lijepo u mom životu, konačno, ispodogađale se prekrasne stvari, upoznala jako drage i mile ljude i pila redovito, cvijeće cvjeta, ptičice pjevaju.. onda sam se jednu noć zbedirala, ali su uz mene bili jako dragi mi ljudi, i na kraju sam se osjećala bolje nego prije. Ptičice su pjevale još ljepše, cvijeće cvjetalo ko ludo..a onda je gorostasno govno palo na sve to i sad je sve u kukuruznom klipu..
i tako sam razmišljala o svemu tome, negdje između gledanja srcedrapateljnih ljubavnih filmova i reklama na telki ("gledajte, gledajte, gledajte kako kaplje! podignite rukav, podignite rukav da vidimo mrlju! ava oksi ekšn uklanja i najteža zaprljanja!"-inspirativno), lakiranja noktiju, pospremanja sobe i razmišljanja kako moram oprati suđe i kako mi je ispit za par dana (do sada sam samo obojala neke sličice u skripti i označila riječ-dvije sa rozim i plavim markerom-ostali su isparili..ali dobro su sluzili. Pokoj im vječni, amen.)
I dok sam pisala post doživih prosvijetljenje i odlučih se pokrenuti, napraviti nešto, učiti. To je bilo prije koja 2 sata. Do sad sam oprala suđe. Dobro je.
i sad idem dalje za poslom svojim. Spremat se za van. I ako sad ovo ne objavi pičkamaterina svemu tome i držim se papira i kemijske!
Post je objavljen 11.09.2004. u 19:12 sati.