fish!
fish!
square square
petak, 29.10.2004. - 19:54
sudbo kleta

smrc...tesko je otici.. mislim da sam zaboravila stisnuti tipkicu "objavi post".. jer ipak me otac, majka i brat (znano kao familija) tjeralo s kompa. Mislim da su i Ovidije i Mecenije govorom peraja me pokusavali dozvati-da se skinem s neta, jer sam ih u euforiji opisivanja praga zaboravila nahranit!
a moze vam sad svima bit zao! i trebalo bi!! tako je krasan i rijecit post bio (za promjenu-inace se uvijek tako sazeto izrazavam =)
Uglavnom, imam zelju to ponovo sazeto opisivati, jer opisivanja praga nikad dosta (ovo su vec naucili svi iz mog drustva i na faksu, pa vjesto izbjegavaju i mene i Euzebiju i Karlu =)

E, al fakat evo sazeto jer za 5 min moram izletit iz stana jer idem van, a ja jos..hm.. nisam odlucila kaj cu obuc..


PRAHAHA

Nego, u onih 6 dana (ili 7?) koje smo tamo provele, uspjele smo spavati do podne svaki dan (do 11 onda kad bi se cvrsto odlucile dignut u 9), razgledat malko praga (toliko malo da me se stara, opsjednuta razgledavanjem i arhitekturom, uvjerena da i ja imam potencijala u tom podrucju) skoro odrekla. Ma imala sam i ja prije veeeliku zelju za razgledavanjem svega i svacega..a onda sam pocela pit..a razgledavanje se obrnuto proporcionalno smanjilo.. Nego, obavih detaljno proucavanje ceskih piva (nekih, ipak nije bilo dovoljno vremena, jel..morat cu opet tamo da se proba ostatak.. =)), maznula sam cijeli set krigli i casa i podlozaka za pive--otvaram izlozbu "prag-besplatni suveniri". ulaz -donacije po volji (moram skupit pare za novo putovanje i nadopunjavanje izlozbe), zainteresirani nek se jave--, dozivila prometnu nesrecu u kojoj smo skoro poginuli (o tome sutra-zanimljiva pricica), i dobila preporuku za psihijatrijsku ustanovu.

Eh, ta psih.ustanova je isto zanimljiva pricica.. Naime, 11 sati putovanja smo Karla i ja morale nekako skratit, pa smo 10 sati od toga pricale.Euzebija se mudro pravila da nas ne pozna i spavala. Najvise se zalila babetina kojoj je prvo smetalo grijanje, pa klima, pa ZRAK KOJI PUSE KROZ ZVUCNIKE JER JOJ IDE U NOS (?!), a kaj je najcudnije-smetale joj mi. Dobile smo komentare da smo trebale bit u big bradru, da smo neodgojene, dosle iz sume, trebamo u ustanovu.. Meni su rekli da sam zlo (ja?! smrc.srce boli).
Al ljudi dragi, ja uopce ne kuzim u cem je problem!! Pa kaj ak neko zeli pricat malo. Dobro, ajde..10 sati. Ali imale smo pauzu od sat vremena (4.30-5.30)!! Mislim, pa kaj onda ako to pricanje traje od 7 navecer do 6 ujutro?? A kaj ce radit ponoci u busu? Spavat?!? I kako ih ne zanimaju nasi ljbavni/zivotni problemi? Filozofske/jezicne rasprave?!? Zar nije zanimljivo pokusati od rijeci "postapalica" napraviti glagol? Ne zasluzuje li to barem pola sata paznje? Ili od rijeci "ugibaliste"? Ne treba li utrositi bar sat vremena putovanja na slaganje recenica tipa "Bus se ugibnuo na ugibalistu, a kamion se ugibnuti nije mogao"?
Fakat ne kuzim te ljude..

Uglavnom, objavili smo im da se vracamo u iduci petak. U petak je za Zegreb putovao veliki bus (slabija akustika nego u nasem prepunom minibusu) koji je bio prakticki prazan (pitam se zasto). Na povratku smo naravno spavale. Ipak nije u redu pricat- mozda netko u busu pokusava spavat, jel =)
pozdrav teti sa 4.sjedala u busu! Chcipni devko! =)


Ah..Prag.. prekrasan grad.. prakrasan kao "prekrašni kolačiči" u krašovoj reklami..

fak..kasnim van..
kaj da obučem?!?!

"objavi post" *klik KLIK*

LoSoSs vOLi kOMenTaRe (0) - TinTa nA PapIRu - O_o


square square
- 19:46
nevjerojatno

napisala sam cijeli post i sta se stim dogodilo?? NESTALO!! sve do zadnjeg slova.. kako?? zasto?!?! zbog cega???

LoSoSs vOLi kOMenTaRe (0) - TinTa nA PapIRu - O_o


square square
petak, 08.10.2004. - 16:45
zašto baš meni i zašto baš sada??

Uopće ne kužim ovo. Sve super, osjećam se zakon, uspjela zakopčat kufer.. I ima dovoljno vremena da prošvrljam malo po tuđim blogovima. I onda se zbediram. Sad sam jednostavno tužna.
Tužna na onaj način da čak ne možeš odredit uzrok tuge, ne znaš što to treba ispravit i promijenit da bi se osjećao bolje. Sve me živcira-i stara koja stalno dolazi pitat dal sam spakirala nešto (uloške, fotić, pincetu, osobnu-aha,da da-dobro da nisi jer ti to niti ne treba, ali ipak-gdje je)..
Osjećam se da kao da nešto u cijeloj to priči fali . I osjećam se usamljeno i izdano. Ne znam zašto izdano. Možda sve te priče o starim ljubavima, neostvarenim prvim ljubavima i takve stvari. Svako malo me oblije neki val vrućine, ili usred rečenice ostanem bez glasa. Razbolit ću se i umjesto opijanja ću razmišljat o svom jadnom i neispunjenom životu.
Ne znam jesam li ikad stvarno voljela. Znam da nikad nisam bila u sretnoj i normalnoj vezi. Niti sam imala neku značajnu vezu-onu filmsku, koja traje cijelu vječnost i gdje par radi tonu zanimljivih stvari i lijepo im je kad su skupa, pa im niti ne treba nitko drugi.. Ne znaju da netko drugi uopće postoji.
Imala sam najboljeg frenda, V., koji je bio moje drugo ja, koji me razumio od trenutka kad smo napravili "ribnjačku flašu" i koji je dugo vremena bio jedina osoba koja me mogla shvatiti. To je bilo vrijeme kada sam osjećaje pokazivala još teže, kada su svađe sa starcima (nakon kojih bi dugo plakala sama u sobi) bile još češće i kada su naši razgovori trajali satima. On mi je bio prijatelj i psiholog. To je bilo vrijeme kada sam vjerovala u mit da smo polovica duše koja traži svoju dugu polovicu, i on je bio druga polovica. Već prvi dan sam imala osjećaj da ga poznajem dugo dugo. Duže od života-da ga poznajem vječno. Vrijeme kad smo zamišljali da postoji paralelni svemir gdje je mjesec u obliku katedrale.
A onda je rekao da me voli. I onda sam mu ja objašnjavala da ne mogu biti s njim, jer mi je samo prijatelj, i da bi ga povrijedila. Nisam htjela s njim jednu od onih kratkih veza. Nisam mogla. I onda se nismo dugo čuli. Da bi se kasnije ponovo počeli nalazit i pričat. I cijela priča se ponovila. Ovaj put se nismo čuli još duže. Zamolila sam ga da mi dođe na sprovod jer sam se osjećala tako jadno da mi nije bilo bitno što zvučim patetično. Htjela sam da tamo bude netko do koga mi je stalo. Pa smo se sreli slučajno na frendovom rođendanu. Kaže da bi mi se javio al nije imao para(nijednom u 6 mjeseci kolko mi nije odgovarao na poruke). Ali više nije bilo isto. Sve što je govorio je zvučalo tako lažno. I sve što sam htjela je da mu kažem da prekine sa sranjima i da mi jednostavno kaže da me ne želi više čut. Nek mi zada taj udarac odjednom, da se možda jednom i oporavim, a ne da me ovako ubija polako. Svakim danom sve više. A kad čujem "Moj lipi anđele" onda umirem i brže..
I onda je došao R. Negdje usred tog sranja.. I nije me briga sad ko ovo čita. Stvarno nije. I nije me briga što tekst ima kilometre redova i riječi. Ali moram ovo jednom napisat...
R. je...ostao jednog dana bez para na mobu.
Nakon što smo kratko bili skupa, nakon što je bio prvi dečko do kojeg mi je bilo stvarno jako stalo, kojeg sam možda čak i voljela, zbog čijih poruka sam se cerila ko malo dijete...Svaki put kad bi došla u Split, našli bi se i proveli par sati skupa. I onda se prestao javljat. Srela sam ga ovo ljeto na Visu, al ništa. Progovorrili smo par riječi, on je objasnio da bi mi se javio ali nije imao para (nijednom u ovih pol godine, godinu, nije nadoplatio bon-ali nekako još uvijek ima isti broj..., niti je uspio nagovorit nekog da mu posudi za poruku). I onda se okrenuo i otišo dalje skakat s ruljom koja je uživala u TBF-u. A ja sam ga samo gledala. Kako odlazi. "Ako se nešto mora otpisati, najbolje odjednom, i glasno za gubitkom zaplakati;a ne gledati kako se nešto samo od sebe udaljava i zbog toga uzdisati."(Aralica, Put bez sna) Ja nisam uzdisala-ja sam plakala. Jednostavno me nekako toliko boljelo to što odlazi. Odmaknuo se par metara-svaki korak je bio..bol. Sranje. Al svejedno sam mu opet poslala poruku kad sam bila u Splitu. To je ono štro me najviše živcira-moja nada da će se možda ipak javiti. Ma kurac će se javit. I ja to znam. Al se svejedno nadam.
I zato to mrzim. Mrzim izjavu "nemam para". Mrzim se osjećat nemoćno i naporno i slat poruke na koje ne dobivam odgovore. Mrzim samu sebe što nemam dovoljno hrabrosti da nazovem i pitam koji kurac se događa. Ne, ja radije "gledam kako se nešto samo od sebe udaljava". I mrzim svoj prokleto slab karakter koji nakon svake "neću se više javit" odluke popusti i javi se ponovo. I mrzim sebe jer svaki put padnem u jebenu depresiju kad čujem neku pjesmu, osjetim neki davno zaboravljeni miris koji me podsjeti na TO. Jer to sad više nisu pojedinci. To se pretvara u nešto što u meni raste i guši me svaki put sve jače. Ko odvartna zmijurina koja me steže, i svaki put čini svoj zagrljaj malo čvršćim. Kad joj odrubim glavu, umjesto jedne na tom mjestu izrastu dvije. I obe mi se smiju i prezirno me gledaju.
Sad se cere. Znaju da se sve ponavlja i da ja ne mogu ništa. Samo gledat i borit se za zrak. Samo što mi se čini da je zraka svaki put sve manje. Nekad je tako prokleto teško udahnut. Jednom će postat toliko teško da više neće ni imat smisla.

Hvala na pažnji.



LoSoSs vOLi kOMenTaRe (2) - TinTa nA PapIRu - O_o


square square
- 15:04
lososs goes to praha

we travel light.. Konačno je svanuo taj dan! Za točno 4 sata autobus će kretati iz točke A (Autobusni kolodvor zagrebački) i uputiti se prema točki B (Autobusni kolodvor u Pragu). Između će biti naravno puno točaka A1, A2 itd, u kojima će se iskoristiti wc, ili će se sve skupa prespavati. Karla, Euzebija i ja nosimo zvučnike i discman, planiramo zabavljati mnogobrojne putnike svojim pjevačkim umijećem. Imamo 11 sati na raspolaganju-hehehe. Ako se ne javim najkasnije za tjedan dana, znači da se supu/atnicima nije svidjelo naše milozvučno pjevanje od 7 popodne do 5 ujutro i da su nas zatukli putnim kartama il nečim (papirnate posjekotine su opake..)
Enivejz, put do tih autobusnih karata nije bio nimalo lak. Osim Karlinih i Euzebijinih problema sa faksom (polaganje uvjeta) i starcima (zabrane odlaska), trebale smo odradit nekoliko susreta s "ljubaznim" ženama na šalterima. Fakat ne kužim koji kurac radiš posao koji te toliko živcira kad ti se već u očima vidi da želiš nekom odgrist glavu!?! Dođemo u ponedjeljak rezervirat karte, sve ok. U četvrtak ih želimo podić, žena ne zna o čem govorimo. Opet objašnjavamo o Pragu, povratnoj karti, naplati nam 50 kn više (po karti) nego što je prije rekla. Ček malo, koji kupus, pa rekli ste da je 130kn? A popust?
"A je lii? Kad se po džepu gospodične lupi onda se milostive sjete popust spomenut?! Da vidim iksice!" Jebo tebi neljubaznu mater.. Pa ko da smo joj cijelo polje krumpira zagadili krumpirovim zlaticama, i sad neće cijelu godinu imat kaj jest pa nam se osvećuje zajebavajuć' nas s kartama! I onda nam još jedva povjerovala da kupujemo kartu za frendicu studenticu. A kaj je Euzebija? Velika riba koja putuje s nama pa joj kupujemo treću kartu?? Pa zakaj smo rezervirale onda karte prije par dana ako joj sad apsolutno sve moramo ponavljat??
A kaj sam proživila na putu do tog klolodvora... Prvo sam ujutro opet volontirala i čistila boxeve konja. Dva usrana boxa. Štono bi značilo da sam 12 puta furala kariole piljevine-bilo zapišane i usrane, bilo čiste. Nisam mogla više držat ruku 5 sekundi u zraku. Što je značilo da nisam mogla pokazat "gle tamo" nego sam morala reć "gle desno". To naravno nije dobro završavalo jer je meni sve desno. Odnosno i lijevo mi je desno, a desno je nekad lijevo..i obrnuto.. Uglavnom-nije bilo dobro.
I tako, sve me boli, ali nije bed-Sjajno me dovezla do Kaptola, idem se na Trgu nać s Euzebijom, Karlom, i ekipom iz Zadra (u biti frendovi iz Zagreba, upoznasmo se u Zadru). Nakon toga-kupovanje karata. Gužva u faking šestici(tramvaj). Pokušavam se autosugestijom uvjerit da imam dovoljno kisika, da mi je dovoljno 30 kvadratnih centimetara za opstanak, i da se u biti niti ne trebam nigdje držat dok tramvaj kreće, koči, skreće.. Centrifugalna i centripetalna sila, kao, ne djeluju na mene. Zadatak propao. Na kraju sam se držala za Karlu ko pijan plota (ima nešto u tim starim narodnim..) i primjetila da se neko drži za mene. Reko, dobro, jadan dečko se nema di primit.. Onda se nije imao di primit s obe ruke. Pa se onda, sigurnosti radi, još primaknuo meni. Pa onda, čak i nakon što su ljudi izašli na Glavnom kolodvoru, i imao se gdje primit, on je, eto, odlučio da je sigurnije primit se za mene. Još koju stanicu i ja bi odlučila da je sigurnije uputit mu lakat u lice. Još smo Karla i ja pričale o grupnim ležajima u Pragu-tip mi počeo glasnije disat za vratom... Jedva dočekah stanicu jer se tip počeo privijat još bliže.. Htjela sam mu objasnit razliku između osobe i štange-i da se slobodno prihvati za dotični dio tramvaja umjesto za mene, ali je konačno došla moja stanica. Reče Euzebija da će dečko bit sladak kad postane punoljetan. Krasno-sad očekujem prijavu za zavođenje maloljetnika. Možda je u biti punoljetan, al izgleda mlađe. Kao-događa se. Mislim, mene je u subotu žena u dućanu pitala za osobnu dok sam kupovala pivu! Pa imam 20( za točno 1 mjesec i 7 dana..)!!! Ali ajde, bar smo si prikratili vožnju..
Sad sam se konačno spakirala.. ! Jedan kufer i pola putne torbe (drugu polovicu okupirala je Karla). Ja sam ono što bi nazvali "osoba s puno prtljage". Joj jedva čekam!
Javim se iz Praga- i Zmajchek ima komp.. hihihi

LoSoSs vOLi kOMenTaRe (0) - TinTa nA PapIRu - O_o


square square
srijeda, 06.10.2004. - 00:51
književni cvijet

Nedavno me susjeda pitala da joj posudim lektire iz srednje-da može prepisati one gluposti o karakterizaciji likova.
Moram priznat da su me uvijek živcirali ti šablonski zadaci. Ne zato što je jednostavnije samo pročitat knjigu i ne gnjavit se nekim zabilješkama o likovima, i citatima kojima treba argumentirati njihove osobine, nego jednostavno zato što bi mi sve to objektivno promatranje i analiziranje likova na fizičkoj, psihičkoj, socijalnoj, govornoj i iinoj razini upropastilo cijeli doživljaj knjige. Živciralo me što se od mene zahtjevalo da nečem tako složenom i lijepom-individui u dotičnom djelu, ili djelu u cjelini- pristupam hladno, distancirano i strogo logički. Nekako sam bila sklonija djelo doživjeti umjetničkim dijelom svoje duše, nego razumom. I imala sam osjećaj da lik nakon takve bespoštedne analize više nije onaj čaroban spoj različitih osobina, nekih čak i proturječnih, sklopljenih u savršeno skladnu cjelinu, koja, promatrana na više razina, daje čvrstu i potpunu sliku lika. Isto kao što cvijet više nije onaj isti cvijet, nakon što mu latice razdvojiš od lapova, prašnike od tučka i listove od stabljike.
Naravno, i nakon svih analiza, lik će i dalje biti taj lik, djelo će ostati isto to djelo, ali kao što latice više ne mogu stajati oko tučka nakon što su istrgnute, tako ni lik ne može više vratiti onu svoju pomalo tajanstvenu i mističnu crtu koja je prisutna samo ako djelić tog lika, neki na prvi pogled skriveni detalj, ostane i dalje skriven, zaštićen od razuma i krute analize.
Dani kada sam ja morala ispunjavati lektirne zadatke su prošli.
Čini mi se da smo mi samo nespretna djeca, koja, analizirajući, prekopavamo po prekrasno uređenim lijehama cvijeća, nesvjesno lomeći latice i stabljike, ostavljajući pustoš, misleći da ćemo tako bolje shvatiti vrt koji je umjetnik, pisac, uredio.

LoSoSs vOLi kOMenTaRe (0) - TinTa nA PapIRu - O_o


square square
utorak, 05.10.2004. - 01:20
Stjepko

upravo sam skužila da sam prošli post objavila u 00:07.. ko neki bond, james bond, samo kaj imam previše nula..
Skoro sam zaboravila spomenuti Stjepka. Našla sam ga nedavno na jastuku. Mislim da ga je Nedjeljko poslao, jer je imao isto šest nogu i krila.. Ali Stjepko je imao nešto podlo u očima. Mislim da me grizo ponoći. Jadan Nedjeljko. Misli da je Stjepko njegov prijatelj i da je dobar, sigurno ga je zato i poslao, jer zna da sam tužna jer nema njega. Ali Stjepko je u biti tip bića koji je pokvaren do srži, ali izgleda slatko, sa onim svojim nevinim ticalima i ljupkim zelenkastim oklopom.
Al znam ja da je on u biti ZLO! Zato sam ga stavila u kutijicu... Kasnije sam ga poslala istim putem kao i Nedjeljka..kroz prozor.. Ah, Nedjeljko.. Jednostavno sam tako prokleto tužna kad mi se netko samo prestane javljat. I tu ne mislim samo na Nedjeljka-The Eerie Butterfly (kako ga je nazvao moj frend), nego na prave ljude..
Al neću sad o V. i R. jer ću se opet zbedirat ko dehidrirana deva.
Opet me starci proganjanju da odem komit. Ponekad posjećaju na inkviziciju... a brat je ko oni špijuni kaj dojavljuju razne gadosti tipa "ona je na internetu na kompu u mojoj sobi i ne da mi spavat.." A faking modem tuli svaki put ko krdo promuklih žaba kad se priključujem. Samo očekujem napad staraca. Spremam se za ofenzivu "evo još samo da za faks nekaj provjerim..". Juhuhuuu-zahvaljujući step-by-step uputama (HVALA), nadam se da sam utišala kreštavu simfoniju. Al svejedno moram ić..
Možda sretnem još kojeg Nedjeljkovog prijatelja i noćas se ne zbediram zbog R. ili V.
Jadno. =)

LoSoSs vOLi kOMenTaRe (3) - TinTa nA PapIRu - O_o


square square
ponedjeljak, 04.10.2004. - 00:07
jest! usitinu je bio danas!

Ne mogu vjerovat da se danas fakat održao ispit.. iliti nemrem blivit. A još manje vjerujem da su tom liku dozvolili da predaje na faksu! MIslim, stari Metuzalem je totalno ispario! Kvasina.. A lud ko šlapa. I kaj je najbolje- djeluje suvislo (za razliku od jedne profe koja usred predavanja o biljkama odluta nekako do današnje politike, šarenih ukrasa koje danas nosimo mi mladi, kao da smo pleme u Africi i umjetnosti koja je prije bila čak i u popravljanju cipela, a danas se sve prodaje pod umjetnost, a u biti je, ne znam, žvaka na toalet papiru..). Svaka čast dragom profesoru! Osim kaj je na ispitu malo zabrazdio, pa je poveo monolog o tome kako su indeksi na ispitu kao putovnice na granici, i kako dolazi smak svijeta, a Seve nemoralna, i kako valjda i mikrobi imaju svoju Severinu... Al svako ima svojih faza.. Najbolja je definitivno bila definicija mikroba-nakon mog baljezganja, ispalo je da je najbitnije bilo reći kako su "mikrobi mali organizmi". Ma da?? Tako naime treba odgovarati na faksu..
Al sve 5. Lososs riješila godinu, očistila sve i sad mirne duše i radosnih peraja pliva u drugu godinu svoga fakultetskog obrazovanja.. =)
Inače, u subotu bijah u Močvari..A danas u dućanu sretoh lika iz Močvare kojeg upoznah dok su bili ono na Visu, i ove god baš u Komiži, i lik sad kod mene u faking konzumu prodaje s nekom ženom slike.. Da mu je dopizdio posao u MOčvari-previše posla, a premalo para. I zato je u subotu dao otkaz i napio se ko vol.. Zato ga valjda nisam ni vidla tamo u subotu. (A vidla sam onog njegovog frenda, njima dvojici uvijek miješam imena, jer sam ih upoznala zajedno, a kasnije su zamijenili strane, pa više nisam znala jel lijevi ili desni taj kojeg sam upoznala prvo, a imena nisu ...blah. Vidim da ovo objašnjavanje nikud ne vodi-- Uglavnom, miješam ih. Ja zbunjena. ) Valjda je ležao u nekom grmu i brojao leteće krastavce..

Enivejz, htjedoh napomenut da mi ja danas stara opet prolupala. Al sve ok. Pretpostavljam da nije nenormalno pitat osobu koja za 3 dana ide u Prag gdje je točno smješten frend kod kojeg će spavat i slične sitnice. POgotovo jer me svaki dan gleda kako ne radim apsolutno ništa i sve odgađam za sutra, jer "ima još vremena do puta.."
Hihihihi..
Obećajem da ću jednog dana nešto obaviti na vrijeme.. =)



LoSoSs vOLi kOMenTaRe (0) - TinTa nA PapIRu - O_o


square square
nedjelja, 03.10.2004. - 20:29
ispit?sutra?STVARNO??

cijeli vikend sam provela opet u gledanju negledljivih serija na telki, opijanju, spavanju i tipkanju.. =) Sutra mi je ispit. Onaj ispit.. Tragično je što svakim danom znam sve manje. A ono, glupo mi ponavljat kad (znam da ovo zvuči nemoguće) bi (ah..moram ovo napisat) se(znam, znam..nije baš vjerojatno..) možda (al ono..postoji mogućnost) moglo (doduše, mala mogućnost..) dogodit (..al ipak postoji..) da (..evo napisat ću..) odgode ispit. Stvarno ne znam od kud mi ovakve lude ideje.
Ma jebe mi se. U petak putujem u Prag, vraćam se tek idući vikend (16. il 17.). Šteta kaj odustajem od opijanja..
Bwahahahaha!!!
Samo sam htjela vidjet kakav je osjećaj da to napišem..
hihihi...hahaha-cerek cerek---



LoSoSs vOLi kOMenTaRe (4) - TinTa nA PapIRu - O_o


square square
- 19:54
veliko dlakavo čudovište

Pokraj mog kreveta često se nalazi veliko dlakavo čudovište. Noćas sam posebno nemirno spavala, pa se veliko dlakavo čudovište skoro udvostručilo.
Veliko dlakavo čudovište stvara se kad pronađem u krevetu pokoju otpalu vlas, i bacim je pokraj kreveta. Ponekad dotične vlasi služe kao vrlo uspješno sredstvo proricanja ("..ako ujutro nađem 3 i više, neću zakasniti na autobus..").
Jutros sam uklonila veliko dlakavo čudovište.
Večeras počinjem raditi novo.

LoSoSs vOLi kOMenTaRe (0) - TinTa nA PapIRu - O_o


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>