Jel mogu paranoje biti emocionalne? I ako da, kakve su onda one druge??
Danas sam se opet zbedirala. U zadnje vrijeme se to nesto cesto dogadja. Mislim da sam konstantno pod utjecajem hormona koji nadoknadjuju propustena pms razdoblja. Divota.
E, danas sam zaključila da sve zajebem u emocionalnim vodama. Veze i takve stvari. Najduža veza- preduga 3 mjeseca. Jedna druga je doduše trajala 3 i pol, ali od toga sam mjesec dana bila na moru i sporazumno prekinula s deckom cim sam se vratila. Sjajna povijest mojih dugih veza.. Ne znam u cemu je problem - strah od veze ili takva neka stvarcica. Strah od toga da ću biti povrijeđena, pa zato radije ne puštam nikog blizu i povrijedim ja druge. Po dobroj staroj "bolje ostaviti neko biti ostavljen".
Ali bilo je ljudi do kojih mi je bilo više stalo nego do drugih. Među njima i moj najbolji frend koji mi se jednog dana (nakon puno drugih dana i događaja koji su prethodili tom danu) iz čistog mira prestao javljat. A kad smo se slučajno sreli, prodao je priču da nema para na mobu (već 6 mjeseci, ali je nekim čudom zadržao isti broj moba-valjda ima ekskluzivni ukovor s VIPom) i da bi mi se inače javio i da se "moramo nać jedan dan.Uskoro". Jes. Našli smo se -not.
A da stvar bude još bolja, ja ga se svako malo sjetim i poželim mu poslat neku poruku..na koju on neće odgovorit. Jer nema para na mobu.
Jučer je opet nekom nestalo para na mobu. Opet osobi s kojom se dopisujem. (Nekako se to uvijek događa baš MOJIM prijateljima, jelda? Sigurno će se mnogi s time složit-da se dešava baš NJIHOVIM. Koji će postati "moji" kad oni to kažu. Kao, reći će:"Da, uistinu, to se nekako dešava baš i MOJIM prijateljima.."..Whatever-znam da baljezgam. Nego, natrag na misao vodilju. Neka vodi.)
Ovaj put mislim da stvarno nema para-moj prijatelj. Reko je da mu slobodno šaljem poruke. Što sam naravno radila. Od najvećih gluposti do bitnih stvari tipa "danas sam pročitala čak 3 strane skripte". Danas su se međutim javila sudbonosna pitanja:. "Zašto se još uvijek ne javlja? Prije isto nije imao para pa je odmah drugi dan kupio bon. Stari mu ima mob. I sestra. I mama sigurno. Sad mi se više nikad neće javit.."
Jel to normalno? ("Je, normalno je, tako i MOJI prijatelji", reći će onaj s takvim prijateljima-Bog ga blagoslovio jer me razumije!!)
Mislim, uvijek ja najcrniji mogući scenarij izmislim, i onda režem žile, padam u depresije i gledam kroz prozor kao prema istoku, da bi skužila da je to u biti jug. Uz sve psihičke probleme, i u prostoru sam jako dezorijentirana...
Na kraju je uzeo mob od starog-taj moj prijatelj, a stari je tek sad kupio bon i poslao mi poruku. Koju sam odmah procitala 4-5 puta.
Uskoro si moram nac nekog psihijatra. Ili bar psihologa. Ovo nije zdravo.
Jucer me jos jedna informacija skoro pokopala. Navodno nisam škorpija u podznaku! Kako? KAKO?? WHAT KIND OF A SICK WORLD IS THIS??!
Morat ću to još istražit..
Do tada.. idem gledat telku. Mislim, ipak mi je sutra ispit ujutro! Ne smijem se previše naprezat razmišljanjem!
Post je objavljen 16.09.2004. u 20:41 sati.