I tako..jutros sam se uspjela probudit. Ovo je valjda bilo jedno od rijetkih jutara kad sam uspjela otvorit oba oka i ugasit alarm na mobitelu umjesto da uporno lupam po budilici, a onda je histericnim -šta-nećeš-prekinut-kruška-ti-šljivina?!?- pokretom bacam na pod (spavam na krevetu na kat).I tako, spremila si još jučer obleku, da ne moram jutros razmišljat u čemu kulturnom se prezentirat profesoru koji je stariji od Metuzalema himself i smatra da žene moraju ostat doma i kuhat jer su većinom preglupe za faks. Spremila si i cd koji će svirat u discmanu-nešto poznato i smirujuće.
Jutro- majca ima flekicu, al ko to jebe, i tak ću preko toga imat neku dugih rukava.Fak. KOJU dugih rukava?!? (Panično traženje iste u ormaru.. Rezultat:neka majca za koju sam zaboravila da je posjedujem, al izgleda toplo i mekano, a van je jebeno *-kme-kiša-je-i-zima-je-i-nema-sunca-i-ne-želim-nigdje-ić-a-kamoli-čekat-glupo-ZETovo-prometalo-cijelu-vječnost-na-fakin-stanici* vrijeme. Uzimam dotičnu majcu.)
CD->jest da sam se sinoć odlučila za stanoviti kompaktni disk, ali sam bila toliko oduševljena izborom da sam cijelu večer i noć pjevušila pjesme s dotičnog, i ujutro se probudila s ranije spomenutim pjesmama u uhu. U glavi. Mentalni kapaciteti bili su pod overloadom i pjevali svi istu faking pjesmu. OK, nije bed. Uzet ću drugi CD. KOJI drugi cd?!? (Iznervirano pretraživanje audio i mp3 kolekcije.. na kraju uzimam cd koji sam slušala kad sam išla na neki drugi ispit.) Cijelim putem su me mučile brige i dileme-Je li uistinu bilo pametno uzeti već *korišten-za-potrebe-ispita* cd? Što ako nakon smirivanja na jednom ispitu, cd doprinese potpunoj histeriji na drugom? Je li uopće realno vjerovati u psiho-moći cd-a? Je li pametno sumnjati u njegove moći? Je li pretjerano očekivati osvetu cd-a jer ga izrabljujem u ovakvim situacijama? Je li ludo i preveć odvažno ne obazirati se na moguću odmazdu cd-a??
Dolazim na ispit. Jedan od rijetkih na koji nisam zakasnila. Skupilo nas se podosta. Profesor objavljuje da ima sastanak i odgađa nas do srijede. Ljudi se razilaze u nevjerici. Nas par ode popit kafu u to ime. Karla i ja po n-ti put prepricavamo dogadjaje s ljetovanja, oduševljene vlastitim pričama. Onda shvaćamo da bi možda i ostale prisutne htjele prozborit koju riječ, pa uljudno šutimo par minuta i postavljamo pitanja, da bi onda nastavile sa svojim zgodama koje datiraju od ovog vikenda. Ah, ako je lijepo kad si na kafi sa pristojnim ljudima koji te ne žele prekidat pa su samim time prisiljeni slušat tvoje baljezgarije...
Nakon sat vramena kafe zaključujemo da nitko ne zna ciklus dušika, što je otprilike najvažniji dio ispita (koji je trebao biti danas), pa odlazimo pitat asistenticu da nam isti objasni. Žena sva sreća ima razumijevanja, pa nam objašnjava faking ciklus-mi stisnuti između pisaće mašine iz pretprošlog stoljeća, radijatora priključenog na ništa, starog stola i razbijenog stakla (nešto preuređuju na gornjem katu gdje je ispit-i prostorije dotičnog Metuzalema i njegovog osoblja i kolega). U ekstazi zbog nenadanog rasvijetljenja do tada nejasnog nam ciklusa, tek krajičkom oka primjećujemo profesora koji nam prolazi iza leđa i najvjerojatnije zamjećuje da ispitujemo njegovu asistenticu o ciklusu koji je najvažniji dio ispita-ispita koji je trebao bit danas (a mi svi spremni za ispit jel). "A prof nije na sastanku?" "Evo, vratio se. Sad mu je zlo i živčan je i najvjerojatnije ide bljuvat na wc zbog problema na sastanku i ovih ovdje"-pogled preko radijatora, mašine,stola i inog korisnog materijala-"i nije baš najbolje volje. Treba još nešto obajsnit? " *smješk* "eeeeermmm..a jel će profesor bit dobre volje recimo..u ...srijedu?" *trep-knedl-trep* "Da, reko je da će se smirit". Rekao da će se smirit?? Autosugestija? Da li uistinu djeluje?!? *uzdah se širi auditorijem*
krasno
Sad moram opet nešto učit (grižnja savjesti koja bi uslijedila zbog ne pogledavanja biljeznice ili skripte bila bi premasivna za moju jadnu savjest).
Od kad sam se vratila sa faksa, uspjela sam procitat raznorazne blogove, napisat koji komentar i podijelit sa svekolikim pučanstvom moju tugu u vezi Nedjeljkovog nepojavljivanja, i da- očistila sam cijelu tipkovnicu.
Izvadila sam svaku krušking tipku i oprala je alkoholom. Sad je dezinficirana-tj.s njene površine su uklonjeni mikroorganizmi do koncentracije neškodljive za ljudski organizam. Osim što sam se osjećala izuzetno korisno, sad više nemam osjećaj gađenja svaki put kad stisnem neku tipku. I ne zaljepi mi se dotična tipka za prst. A onda prst za slijedeću tipku-ili ona za prst? I otkrila sam da je ona podloga ispod slova u biti bijela.. vanilin bijela. A ne crvenkasto žuta, puna dlaka s glava cijele familije, ostataka hrane i pića, i nečega ljepljivog i zrnatog što su najvjerojatnije začeci (ili ostaci) Nedjeljkove dalje ili bliže rodbine..
Ali ako vam netko predloži da očistite tipkovnicu-valja hrabro i odlučno odmahnuti glavom i odbiti zahtjev. Ako se, pak, protivno zdravom razumu i mom nadasve *must-obey* savjetu, ipak odlučite na taj pothvat-oprez! Enter i ostale duguljaste tipke imaju ispod žicu, i teže ih je odvojiti od podloge, te, osim što skrivaju razne gadosti u šupljinama "karoserije", postoji opasnost od trganja dijelova koji te metalne žice drže pričvršćenima na podlogu...
Eto tako..sad idem malo gledat telku. Big bradr će skoro. Možda opet naprave nešto ultra uzbudljivo tipa dogovaranje kaj će kupiti u dućanu. Ili si filip opet odluči brijati dlake unutar nosnica.. (?) To me tako paliiii....aahhhhh
Post je objavljen 27.09.2004. u 20:15 sati.