Ljubav kroz riječi jedne žene
Naslov nije potreban
Neki dan, živa se na termometru popela iznad 30 stupnjeva.
Sunce pripeklo. Asfalt isijava. Dišem na škrge.
Između rotora i benzinske crpke, na zelenoj površini, trava se posušila.
Razmišljam kako bi je, ako već nema kiše, trebalo zaliti.
Prođem pokraj zelenog grma. I vratim se.
Nježni, snježno bijeli cvjetovi, u svoj svojoj ljepoti, odolijevaju svim vremenskim prilikama i neprilikama.
Ovaj cvijet je kao ljudska duša. Nježna i meka, ostaje uvijek ista, unatoč svemu onome što nam život donese.
Slikam ih i posramljeno krenem doma u rashlađeni stan i pod tuš.
Ma kako teško podnosili klimatske promjene, moramo konačno postati svjesni da smo uvelike doprinijeli ovome što danas imamo.
Oznake: ljudi, vrućine, cvijeće
27.07.2022. u 21:05 | 17 Komentara | Print | # | ^