Ljubav kroz riječi jedne žene
Važno je stići
Prohladno je. Godi svježina. Sumrak se spustio nad gradom. Žurim se. Još je puno toga što trebam napraviti.
Ispod neonki trepere plava svjetla. Uvlači se nelagoda i tjeskoba.
Dolazim bliže mjestu događaja. Užurbani službenici. Ježim se.
Dva života, u žurbi, našla su se na istom mjestu. U jednoj točki.
Krivac i žrtva trakama ograđeni. Jesu li napravili sve što su trebali ?
Jesu li rekli sve što su htjeli?
Zovem svoje. Provjeravam jesu li na sigurnom.
Promatrači sa strane, svjesni da je između žurbe i života, trenutak.
Teška koraka, skrećem u drugu ulicu. Duži je put. Nije važno. Važno je stići.
Drugi dan odahnem. „Samo“ su ozlijeđeni.
