Prohladno je. Godi svježina. Sumrak se spustio nad gradom. Žurim se. Još je puno toga što trebam napraviti.
Ispod neonki trepere plava svjetla. Uvlači se nelagoda i tjeskoba.
Dolazim bliže mjestu događaja. Užurbani službenici. Ježim se.
Dva života, u žurbi, našla su se na istom mjestu. U jednoj točki.
Krivac i žrtva trakama ograđeni. Jesu li napravili sve što su trebali ?
Jesu li rekli sve što su htjeli?
Zovem svoje. Provjeravam jesu li na sigurnom.
Promatrači sa strane, svjesni da je između žurbe i života, trenutak.
Teška koraka, skrećem u drugu ulicu. Duži je put. Nije važno. Važno je stići.
Drugi dan odahnem. „Samo“ su ozlijeđeni.
Post je objavljen 09.01.2020. u 19:55 sati.