Ljubav kroz riječi jedne žene
Statistički ili stvarni podatci?
Već par godina , barem tako statistički podatci kažu, sve je veći broj razvoda u odnosu na broj sklopljenih brakova. Ne vjerujem previše svemu što statistika govori. Krajem prošle i početkom ove godine , čujem da se razvodi nekoliko brakova sa različitim brojem godina zajedničkog života.
Razlozi nisu fizičko zlostavljanje. Neki tvrde da čak nema ni verbalnih sukoba. Financijski su dobro situirani.
U čemu je onda problem?
Većina tvrdi kako su se udaljili, kako su zaboravili razgovarati. Jednostavno, jedni drugima idu na živce.
Što je do toga dovelo?
*****
Nakon dvadeset i pet godina donijeti takvu odluku nije ni lako ni jednostavno. Na početku zajedništva zajedno su kuću napravili, svaki svoj obrt otvorio, kuća na moru, kuća u vinogradu. Djeca visokoobrazovana, sada već samostalna....Kada su te godine i takvi brakovi u pitanju uvijek se nameće ona poznata izreka-sindrom praznoga gnijezda. Možda i to ima svoj udio u cijeloj priči. Pravi razlog , barem onaj kojega vam kažu, je nezainteresiranost i jednog i drugog partnera za daljnji zajednički život. Postigli su sve što su htjeli i negdje usput se zaboravili i izgubili. Najveći problem je podjela svega onoga što su stekli. Tužno je to na kraju jedne priče dvoje ljudi .
Lijepo je , barem tako kažu, kako imaju lijep i prijateljski odnos. Ono što ih i dalje zajedno veže jesu djeca. I unuci. To je zajednička, nedjeljiva stečevina.
Daleko teže je ljudima iz druge priče. Materijalno imaju više nego ljudi iz prve priče. Problem je u tome jer su njihova djeca u pubertetu. U vremenu odrastanja i nekada i sada, kada su im i te kako potrebna oba roditelja. Ma kako se oni trudili ,djeca ne razumiju niti ono što se njima događa. Teško prihvaćaju promjene u svome životu, a teško ili nikako ne razumiju roditeljske probleme. U ovom slučaju materijalna stečevina trebala bi biti najmanji problem, kao i razlozi zbog kojih roditelji više ne žive zajedno.
Dok se roditelji bave svojim problemima , zaborave više pažnje obraćati na probleme koje njihova djeca imaju. Problemi u koje upadaju njihova djeca imaju nesagledive posljedice.
Nekoliko je primjera brakova koji su odustali, ili odustaju, sa manje od deset godina zajedništva. Kada se danas dvoje mladih ljudi odluči na brak, većina roditelja potrudi se da im omogući što više i što bolje za zajednički život. Preuređuju se kuće, uređuju stanovi, kupuju auti, sve u želji da se njihova djeca u životu ne moraju mučiti kao oni.
Kada se ožene već na samom početku imaju sve, ili gotovo sve. Malo je toga što sami moraju priskrbiti i osigurati za bolji i udobniji život. Sve lijepo traje par godina dok ne dođe dijete.
Dijete je ljubav, briga i obaveza. Tu polako počinju problemi. Sada zajedničke brige treba zajedno rješavati. Oni na to nisu naučeni. Lako je bilo njihove sitne brige i svađe sa grupama na različitim mrežama podijeliti. Tada se tek počinju istinski upoznavati. Upoznavanje ne znači trajanje. Jednostavno se odluče i rastaju. Na kraju priče(to je valjda nekakav novi trend), kako na početku , tako i na kraju braka zajedno tortu režu. Onu za vjenčanje i onu za razvod.
Ovdje ostaju mala djeca koja svojim nedužnim očima gledaju i ništa ne razumiju. Nedugo sam objavila priču-Da ljubav ne ode-. Stvarna priča i razmišljanja jedne djevojčice, ispričana onako kako sam je kao promatrač doživjela.
****
Možemo se mi pitati, mada nije naše da se pitamo, kako i zašto? To je stvar svakog para ponaosob. Oni najbolje znaju razloge čak i onda, kada gledano sa strane razlozi ne postoje.
Bilo bi lijepo da su i ovoga puta statistički podaci napuhani. Na žalost, bojim se da nisu.
Ovo je tema o kojoj baš ne volim ni pričati, a još manje pisati. Zašto onda pišem?
Zbog onoga što je jedan stručnjak izjavio..... problem tolikog broja razvedenih brakova je monogamija.....???
Ono što većina nas zna jest, da postoje ljubavi koje se dijele. Znamo i koje su to ljubavi.
Međutim, postoji i ona ljubav, davno sam je nazvala ljubav sa velikim slovom LJ. To je ljubav između dvoje ljudi, koja se samo međusobno dijeli. To je ljubav koja se daje, koja traje. Boje ljubavi se mijenjaju( i mi zajedno sa njome)....od izrazito jarkih, do nježnih tonova.
Kako sve u životu , tako i ljubav treba vječitu nadgradnju i međusobna ulaganja.
