ponedjeljak, 27.09.2021.
*
|
Satrše me na poslu.
Dva uzastopna putovanja nakon punog tjedna, i naravno od danas nastavak kao da s ništa nije dogodilo.... Nakalemimo to na sve ove vrtoglavice/mučnine/pritiske u glavi koje sad već preko pet mjeseci žare i pale, dodajmo tradicionalnu menstruaciju svaki put kad se putuje i dobiva se nevjerojatna nebeska čarobna kombinacija. Dijete valjda napipava to u zraku, pa me nakon tuluma (dok me nema) čeka sve pospremljeno, oprana suđa, povješani vešovi, učenje samo od sebe, i slične nevjerojatne stvari. Velika je. Bože, kako je velika. Sanjala sam Vedrana. Neki dan. Sanjala sam kako mi nedostaje, i onda u snu shvatim i kažem sebi, pa ja ne razumijem, zašto jednostavno ne odem do njega? I kao da ću krenuti, mogu ga kao vidjeti negdje drugdje, on je kao nekako nečim drugim stalno zauzet pa ga nema. Ja ipak namjeravam krenuti k njemu i onda mi neki glas kaže pa ne možeš, on je mrtav. Ja u snu u potpunosti ne znam da je mrtav. Ne postoji ta opcija, ko da mi netko kaže npr 'ti si skakavac' ili 'ribe lete', jednostavno znam da to nije istina. Čak zapravo, kao da ni nisam sigurna što bi to moglo značiti, i sigurna sam da to nije primjenjivo u ovom slučaju, ma što to bilo. No glas kaže dalje, pa sjećaš se, bio je sprovod! Sprovod? Što je to? To smo imali? Stvarno? I ne mogu jednostavno to povjerovati, ne nalazim nikakav odzvuk u sebi na te riječi, na te tvrdnje. Ne uspijevam pronaći istinu, ne nalazim ništa poznato u sebi, pa da se , kaj ja znam, možda šokiram, ili možda prisjetim toga, ili ražalostim, jednostavno, NULA opcije da je to tako. I tu se probudim. ********************** Nisu mi jasni neki vaši komentari. :)))) Kako bilo, ja zbog onih nekih prijašnjih neumjesnih znam zatvoriti komentiranje, jer mi se ne čita te prostakluke i neugodnosti, niti mi ih se briše..... Također, ponekad isključim komentare jer sam namčorasta, i bojkotiram svijet. :))))) Trenutno nisam. :)))) Ovo su simptomi perimenopauze koje imam ja: +zaboravljivost, +teškoće pri koncentriranju, +nemogućnost prisjećanja riječi, +'magla u glavi' (misaona) +čudna stanja u glavi (kao pomaknuta svijest) +neugoda pri padanju u san, kao da neću zaspati, nego se onesvijestiti (toga me strah), +naleti jakog pritiska u dnu lubanje praćeni mučninom na nepcu, ponekad i trci po licu i rukama (to je najgora stvar od svih, zbog koje jedva obavljam posao i sve ostalo, vječito neznanje hoće li mi taj dan biti dovoljno dobro ili ću morat leći) +bolovi u koljenima +piškenje po najnovijem češće nego do sad +kratki ciklusi +menstruacija koja izvodi *izdarije (pa ovakva, pa onakva, pa malo, pa puno, i sve moguće neugodne varijante) Obišla sam endokrinologa, hematologa, neurologa, slikanje vena i mozga, sijaset vađenja krvi,hitnu, fizijatricu koja me šalje na akupunkturu, masažu i gimnastiku, te ću ponovo endokrinologu, pa ginekologu, otorincu i oftamologu. Ahahahahaaaaaaa totalno   Nisam NIKADA U ŽIVOTU bila toliko pregledana. Ah, da, još kanim , ako mi ginekologica ima za preporučati koga dobroga, psihologu ili psihijatru, svejedno. To su moji planovi. E,da, nota bene, nitko mi ništa nije dijagnosticirao, od svih ovih doktora!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Neurolog je rekao da se moram zabavljati i da pjevam, endokrinologica da moram sama stati na svoje noge, hematolog da je to tak kak je, fizijatrica da je vrat spigan i loše pokretljiv (maajde !? )ja sam sama sebi postavila dijagnozu da to JE perimenopauza, i jebiga, tog ću se držati. kad ovi učeni ne znaju.    Osim toga, još samo da pogletam ovaj jedan zid , onda jedan drugi da pomalam, započeta je akcija 'promjena radijatora' danas obavila preliminarnog majstora takva vrtoglava i klimava, bravo ja, te onda slijedi šišanje živice i kućica. Ne mogu vjerovati čime se bavim u životu i na što mi prolaze dani. Gdje je umjetnost, gdje stvaralaštvo? Ljubav, ljepota????? Zar u loncu, zar u novčaniku? :)))))))))))))))))))))))))))) Luda kuća. I za konac ove nevjerojatnosti, jer kad ovo pogledam, čini mi se do daske nenormalno, počastit ću se jednim vađenjem krvi da vidim kako stojim s antitjelima, pa vas obavijestim, vas koji dramite oko korone. :)))))))))))))))))))) |
subota, 25.09.2021.
|
Kuća je zaposjednuta drečavo zelenim mucicama.
Na svakom uglu su, svake prostorije, svakog kuta, svake sredine sobe, nema gdje ih nema, podignem piđamu na krevetu, ispod jedna ogromna. Dijete je, naime , dobilo jednu trenirku , drečavo zelenu, a ta je kao kućni ljubimac u periodu linjanja. To još nisam vidjela, da jedne naizgled obične hlače proizvode toliku količinu muca. Srećom su drečavo zelene, pa su mi srcu drage. :)) Toliki umor , ovo večeras je bilo brutalno. Teško je držati potpunu koncentraciju punih sat vremena. I još jednom toliko, i sve ostalo što se zbiva........... mislila sam da samnom nešto nije u redu, odnosno da sam preosjetljiva, ali poslije su svi zdvajali, kako nam je forma pala. Najteže je ukrotiti glavu. nakon tako puno vremena, praviti se kao da ništa nije bilo. K tome, toliko se ljudi izmijenilo, ima novih beba, budućih majki, novih parova nastalih u nultoj fazi svađi planova osjećam se ko Pale među ljudima skroz pomaknuto. Kao da glumim u sasvim nepoznatom komadu. Moj život mi je postao potpuna nepoznanica, jedina cesta koju imam na raspolaganju je neka stranputica osjećam se beskrajno bizarno. Voljela bih pisati, ali ne mogu. idem od kompa, jesti i spavati Idem k svojim zelenim mucicama. Koji U M O R ...................................................................... |
nedjelja, 19.09.2021.
Ni baš za svakog.
|
19.9.2021.
10:44 Jučer je u danu bilo puno druženja. to je bilo DIVNO :)) Jučer je M bila ovdje, pa sam izgovorila sukus svega. rekla bih da glavni problem nije u cilju, ideji, volii, nego da nakon što napravim protokole sama trebala bih se zabaviti nećim drugim, a ja nemam baš poziciju za odmak, nemam druge ljude da brbljaju oko mene, a da se moje misli i namjere 'kisele', sazrijevaju, da padnu u plodni zaborav samokreiranja bez moje interupcije. Nego moj um radi ko navijen, majkemi, jebote. Oh, ipak, osjećam sreću i ljubav sada baš sada, pa ........ zahvalna sam :))) sretna i volim, smjelo se ili ne. Ah :)))))))))) |
|
18.9.2021.
12:26 Evo nam, dakle, subote. nekoć je to bio lijep dan, a jutro nakon petka kojim se radi do deset navečer predstavljalo je tren velikog UDAHA, vruća kava u miru, razgovor, obično bi moj gospodin suprug već protrčao sve vijesti i slično (on je i satima ranije išao spavati a bome se i satima ranije ustajao) što prosječni ljudi čine pa bi me informirao ako bi bilo kakvih zanimljivosti ili čega već pa bih sišla u vrt ili bi se natezali oko ručka :) kao ritualno, obično bih ja predlagala, a on odbijao prijedloge, dok me ne bi naživcirao 'pa daj ti nešto predloži , kad već ništa što ja kažem nećeš' :)) sve što bi se događalo imalo je zajednički , neizgovoreni, neimenovani, no potpuno živi cilj. Zajednički motiv i cilj: odigrati igru da protekne što ugodnije, Pažljivim odabirom minimalizirati greške ili bol. U svakom smislu. Mislim, sve je to normalno, i svi to čine, ništa posebno, zaista. postaje posebno kada sve te iste stvari činiš samo zato da budu obavljene, jer je potrebno da budu obavljene, jer one su kapi mastila u kotaču življenja, i da bi se on pokretao dalje, nužne su. No to ništa ne znači, to ipak nije smisao. Razumiješ da je partner -partner, razumiješ da je dijete - dijete Dijete niti ima tvoje želje, niti tvoje motive, niti tvoje interese, niti tvoje znanje, i ne treba, naravno imati. Dijete je dijete, ona osoba kojoj ćeš sve dati, kojoj si dužan držati ljestve dok se penje. Nikako ne tvoj pomoćnik, suigrač....svakako nikako ne u ovoj njenoj dobi. Dakle, kad činiš sve te stvari da budu učinjene, one su kao roj komaraca koji te pikaju i ne posustaju dok osobno ne 'kokneš' svakoga od njih pojedince. Pa tako imamo ovojesensku top listu: neke lampe mijenjati i staviti (kupljeno, stavljeno) napu maknuti (da!) odnjeti je u reciklažu skup s ventilatorom (fuj) vratiti lampu koja ne odgovara i kupiti novu u Ikei (navodno bolje) Kupiti glet masu, boju i sve sitnice (šumoopskrba, bauhaus, karbontoranj) srediti zid iznad špareta i dat ugraditi tu lampu. Time je elektrika gotova za sad, ide dalje: hitno! zamijeniti dva radijatora (majstori trebaju doći procijeniti itd, donjeti i montirati nove i sustav provjeriti za zimu) grmlje koje sam proljetos ja ošišala je naraslo preko metar i pol, netko to mora odrezati i odnjeti sve iz dvorišta, možda treba i drvo srušiti, nisam sama pametna, a nitko mi ne zna procijeniti! šupu raščistiti, kupiti škrinju da ili ne? u kući još treba četiri stvari učiniti, veliki ormar prvo, ostalo neću nabrajati Također, preostaju grob, tri zemljišta i nihova rješavanja, popravci oba instrumenta, od kojih jedan opsežan (pljačka banke?) odluka što s biznisom, auto!?!? (druga pljačka banke?) Kapelica, putovanje. Organizacija ukopavanja optičkog kabla na mojoj strani dvorišta Promjena plinskog brojila Kog vraga da napravim sa telefonom!!!??? Dobro, to je samo početak, svaki dan standardno kuhanje, dijete jede (hvala KRISTU!) ko vuk, vešovi i suđa i nabavke iznova iznova i iznova nemamo niti jedan duućan u blizini koji zadovoljava naše potrebe, što god trebam moram autom. Posao se ove godine vraća na staro, neće biti slobodnog dana, vidim! Dijete ludi od sreće, jer to znači tulume dok me nema! :)) (Promjena škole je bila pun pogodak, stresan skok u nepoznato sad UŽIVA ići u školu, stalno se nekaj događa, al to je drugi neki post. Jučer sam morala navoditi razloge zašto si ne smije spirsati pupak (još)....... već ima stick and poke unalom na prstu, i tisuće naušnica, ali bušenje pupka i ostalog....aaaaaa BOŽE! rekao bi moj muž da su sve to vanjski izrazi unutarnjih rana, i ne bi bio u krivu. Aaaaaaaa!!!! Ako ćemo sasvim iskreno, osobno nemam ništa protiv spirsanih i istetoviranih, ali što ako ju pustim a kasnije bude nezadovoljna time? lako za nezadovljstvo prema meni, ali prema sebi i nepovratnom tjelesnom statusu?) Vratimo se dva koraka unatrag: Nije ovo ništa novog, što još nisam činila. Već su takve liste postojale, još i gore, veće, nedokučivije, a jednako nužne ili nužnije. I sve su riješene. Sve fasade. Iskopi za vodu u dvorištu. Obavljanje papira, promjena vlasnika, ostavina, sudova, banaka, pizdi materinih, već je sve to iza mene, i što sad? Koliko toga još ispred, i za što, kad nemaš neku drugu glavu koja se razveseli kad si sve to učinio? Svijet je potrebno održati kakav je bio. Joj nek mi Bog pomogne. Idem skuhati. |
petak, 17.09.2021.
*
|
17.9.2021.
15:30 Koliko promjene bi čovjek trebao moći podnjeti? Koliko samoće? Koliko opterećenja? Koliko puta iznova reći 'ovo ima smisla!'? Koliko puta proglasiti 'ovo je moj cilj'? Koliko puta osjetiti neispunjenost postizanjem tog cilja? koliko puta pružiti ruku i ne dobiti ništa? Koliko puta pružiti ruku i ne naći odgovor u drugoj ruci koja te hvata za prste? Koliko puta čovjek može preživjeti biti odbijen? Koliko puta može biti samosažaljiv, koliko puta to otresti, ići dalje, odraditi, doseći cilj i osjetiti njegovu konačnu prazninu i vratiti se samosažaljenju, zatvoriti krug? Koliko krugova tako? Koliko puta mogu maknuti jedini proizvod koji koristiš s police dućana zauvijek? Maknuti stari tramvaj, audio utor sa nekog uređaja koji ti treba, koliko puta te prisiliti naučiti se na novu stvar, ispremješati smjer cesta kojima svakodnevno voziš, okrenuti pristup kući naglavačke, koliko puta nametnuti pravila koja su do jučer bila jedino logično bivanje, koliko puta možeš doživjeti nečiju bolest, svoju bolest, tuđe neznanje da ti se zapravo pomogne, koliko puta moraš utvrditi činjenicu da ne postoji služba koja ti zapravo može pomoći? ne dao Bože da pomoć trebaš, koliko puta tu činjenicu moraš osjetiti kao damaklov mač nad svojom glavom u srži svog bića? Koliko puta iznova moraš vidjeti zloću u srcu nekog nekoć bliskoga, koliko puta moraš dići nogu preko te prepreke, koliko puta trebaš prihvatiti da nikoga ne znaš, niti tko zna tebe? Koliko puta iznova proglasiti tvojim to što očito tvoje nije, jer drugačije ne može biti, i tako živjeti? Koliko puta same kiše, samih jutara, samih popodneva, samih večeri, samih grobalja, samih malanja, samih električara, mjenjača radijatora, samih iznošenja smeća, samih stajanja na ulazu i promatranja neba, samih spremanja za posao, samih vođenja brige o svakoj čestici univerzuma kojeg pokrećeš samo za nju, koliko puta ideja 'ona to ne smije saznati, tu neistinitost našeg zbivanja' koliko tog samog, ima li konca tome? |
petak, 10.09.2021.
|
No New Year's Day to celebrate No chocolate covered candy hearts to give away No first of spring, no song to sing In fact, here's just another ordinary day No April rain, no flowers bloom No wedding Saturday within the month of June But what it is, is something true Made up of these three words that I must say to you I just called to say I love you I just called to say how much I care I just called to say I love you And I mean it from the bottom of my heart No summer's high, no warm July No harvest moon to light one tender August night No autumn breeze, no falling leaves Not even time for birds to fly to southern skies No Libra sun, no Halloween No giving thanks to all the Christmas joy you bring But what it is, though old, so new To fill your heart like no three words could ever do I just called to say I love you I just called to say how much I care, I do I just called to say I love you And I mean it from the bottom of my heart I just called to say I love you I just called to say how much I care, I do I just called to say I love you And I mean it from the bottom of my heart Of my heart Of my heart (baby, of my heart) |
četvrtak, 02.09.2021.
novi Sting
|
Jumped out of bed this morning With a smile upon my face It's still there while I shave my chin But the reason's hard for me to trace I cook myself some breakfast Have some coffee while I muse Where could this smile have come from? It's a muscle that I rarely use Call the doctor with my symptoms Should I spend all day in bed? Can you explain what's ailing me? And that is what my doctor said If it's love, it has no season If it's love, there is no cure If it's love, it won't see reason And of this you can be sure If it's lov5, you must surrender (You must surrend5r) If it's love that's turned you 'round (That's turned you 'round) If it's love, the odds are slender (The odds are) If it's love, you're sunk without a trace One case can bring you down You smile and your heart skips a beat You hear a church bell chiming A sound that's ringing in your ears Will set your hearbeat climbing And my doctor's diagnosis? His opinion, and I quote, "I'll write you a " And this is what my doctor wrote If it's love, it has no season If it's love, there is no cure If it's love, it won't see reason And of this you can be sure If it's love, you must surrender (You must surrender) If it's love then you must yield (Then you must yield) If it's love, the odds are slender (The odds are) If it's love, the trap's already laid And I'm afraid your fate is all but sealed |
