18.9.2021.
12:26
Evo nam, dakle, subote.
nekoć je to bio lijep dan,
a jutro nakon petka kojim se radi do deset navečer
predstavljalo je tren velikog UDAHA,
vruća kava u miru,
razgovor,
obično bi moj gospodin suprug već protrčao sve vijesti i slično
(on je i satima ranije išao spavati
a bome se i satima ranije ustajao)
što prosječni ljudi čine
pa bi me informirao ako bi bilo kakvih zanimljivosti ili čega već
pa bih sišla u vrt
ili bi se natezali oko ručka :)
kao ritualno, obično bih ja predlagala, a on odbijao prijedloge,
dok me ne bi naživcirao
'pa daj ti nešto predloži , kad već ništa što ja kažem nećeš' :))
sve što bi se događalo
imalo je zajednički , neizgovoreni, neimenovani, no potpuno živi cilj.
Zajednički motiv i cilj:
odigrati igru da protekne što ugodnije,
Pažljivim odabirom minimalizirati greške ili bol.
U svakom smislu.
Mislim, sve je to normalno, i svi to čine, ništa posebno, zaista.
postaje posebno kada sve te iste stvari
činiš samo zato da budu obavljene,
jer je potrebno da budu obavljene,
jer one su kapi mastila u kotaču življenja,
i da bi se on pokretao dalje, nužne su.
No to ništa ne znači, to ipak nije smisao.
Razumiješ da je partner -partner,
razumiješ da je dijete - dijete
Dijete niti ima tvoje želje, niti tvoje motive, niti tvoje interese,
niti tvoje znanje, i ne treba, naravno imati.
Dijete je dijete, ona osoba kojoj ćeš sve dati,
kojoj si dužan držati ljestve dok se penje.
Nikako ne tvoj pomoćnik, suigrač....svakako nikako ne u ovoj njenoj dobi.
Dakle, kad činiš sve te stvari da budu učinjene,
one su kao roj komaraca koji te pikaju
i ne posustaju dok osobno ne 'kokneš' svakoga od njih pojedince.
Pa tako imamo ovojesensku top listu:
neke lampe mijenjati i staviti (kupljeno, stavljeno)
napu maknuti (da!)
odnjeti je u reciklažu skup s ventilatorom (fuj)
vratiti lampu koja ne odgovara i kupiti novu u Ikei (navodno bolje)
Kupiti glet masu, boju i sve sitnice (šumoopskrba, bauhaus, karbontoranj)
srediti zid iznad špareta i dat ugraditi tu lampu.
Time je elektrika gotova za sad,
ide dalje:
hitno! zamijeniti dva radijatora (majstori trebaju doći procijeniti itd,
donjeti i montirati nove i sustav provjeriti za zimu)
grmlje koje sam proljetos ja ošišala je naraslo preko metar i pol,
netko to mora odrezati i odnjeti sve iz dvorišta,
možda treba i drvo srušiti, nisam sama pametna, a nitko mi ne zna procijeniti!
šupu raščistiti, kupiti škrinju da ili ne?
u kući još treba četiri stvari učiniti, veliki ormar prvo, ostalo neću nabrajati
Također, preostaju grob, tri zemljišta i nihova rješavanja,
popravci oba instrumenta, od kojih jedan opsežan (pljačka banke?)
odluka što s biznisom, auto!?!? (druga pljačka banke?)
Kapelica, putovanje.
Organizacija ukopavanja optičkog kabla na mojoj strani dvorišta
Promjena plinskog brojila
Kog vraga da napravim sa telefonom!!!???
Dobro, to je samo početak,
svaki dan standardno kuhanje, dijete jede (hvala KRISTU!) ko vuk,
vešovi i suđa i nabavke iznova iznova i iznova
nemamo niti jedan duućan u blizini koji zadovoljava naše potrebe,
što god trebam moram autom.
Posao se ove godine vraća na staro,
neće biti slobodnog dana, vidim!
Dijete ludi od sreće, jer to znači tulume dok me nema! :))
(Promjena škole je bila pun pogodak,
stresan skok u nepoznato
sad UŽIVA ići u školu,
stalno se nekaj događa, al to je drugi neki post.
Jučer sam morala navoditi razloge zašto si ne smije spirsati pupak (još).......
već ima stick and poke unalom na prstu,
i tisuće naušnica,
ali bušenje pupka i ostalog....aaaaaa BOŽE!
rekao bi moj muž da su sve to vanjski izrazi unutarnjih rana,
i ne bi bio u krivu.
Aaaaaaaa!!!!
Ako ćemo sasvim iskreno,
osobno nemam ništa protiv spirsanih i istetoviranih,
ali što ako ju pustim a kasnije bude nezadovoljna time?
lako za nezadovljstvo prema meni, ali prema sebi
i nepovratnom tjelesnom statusu?)
Vratimo se dva koraka unatrag:
Nije ovo ništa novog,
što još nisam činila.
Već su takve liste postojale, još i gore, veće, nedokučivije,
a jednako nužne ili nužnije.
I sve su riješene.
Sve fasade.
Iskopi za vodu u dvorištu.
Obavljanje papira, promjena vlasnika,
ostavina, sudova, banaka,
pizdi materinih,
već je sve to iza mene,
i što sad?
Koliko toga još ispred,
i za što, kad nemaš neku drugu glavu koja se razveseli kad si sve to učinio?
Svijet je potrebno održati kakav je bio.
Joj nek mi Bog pomogne.
Idem skuhati.
Post je objavljen 18.09.2021. u 13:55 sati.