Oprema svakog pirata sastoji se od nekoliko jednostavnih, a opet krajnje nužnih predmeta bez kojih gusar ne bi bio gusar nego ŽENA.
Kažu da ŽENE kao takve i nisu sasvim loše, no mi se ovdje ipak ne želimo upuštati u takva postmodernistička (da ne velim pederska) tumačenja prirode Svemira... koja su sranje, usput budi rečeno.

Za sve što gusar nosi sa sobom gdjegod krenuo vjeruje se da je i sam Svemogući otac imao kada je stvarao Svijet do Adama. To su (abecednim redom): Pljoskica s rumom, mnogo oštra čakija, rječnik španjolskog s izgovorom te prigodna tabakera za lulu i kondome.
Lula se naravno koristi za pušenje trave, a kondomi se ne koriste za pušenje. Nikako.

Svaki od ovih bogomdanih predmeta bit će detaljnije objašnjen.



Pljoskica s rumom – primijetite da je ovaj izraz moguć jedino kao sintagma. Dakle, pljoskica S RUMOM! Bez ruma pljoskica nije pljoskica. To je nešto kao muškarac bez brkova ili muda jel. Ili ljama bez patke. A kad kažem rum ne mislim onaj za kolače nego jedan od onih na kojima je nacrtana lubanja s dvije prekrižene femurne koske. Onaj koji dajete djeci kad se ponašaju kao zločesti mali pederi.

Mnogo oštra čakija – Prvo i prvo, čakija MORA biti mnogo oštra. S nenaoštrenom čakijom gusar ne može odrati čak niti čireve na nogama, da ne govorimo o puštanju krvi iz hemeroida. Gusar također mora konstantno biti spreman na otvoreni sukob noževima kakvi se često događaju u jeftinim krčmama na kraju grada ili na roditeljskim sastancima.

Rječnik španjolskog s izgovorom – Poznato je da su gusari-negativci uglavnom Španjolci. Kako bi se mogli adekvatno i efikasno verbalno sukobiti s neprijateljem potrebno vam je znanje njihovog (veoma) pičkastog jezika. Španjolske svinje nikada neće govoriti vaš jezik tako da se morate prilagoditi situaciji. Preporučamo vježbe španjolskog putem dijaloga tijekom neobvezatnih gusarskih druženja, u slobodno vrijeme provedeno na brodu. Svaki kapetan treba ohrabriti svoje ljude da uz kockanje, pušenje lule ili bičevanje kažnjenika međusobno odigravaju svakojake životne situacije na španjolskom jeziku. Članovi posade mogu zamisliti da idu u dućan po kućne potrepštine, odlaze na poslovnu večeru ili se nalaze na plaži s lijepom damom. Budite kreativni!

Tabakera za čuvanje lule i kondoma – Kao što je poznato, gusari koriste kondome (svi osim Rodje). Oni su mornari i kao takvi jedini imaju papinsku dozvolu da koriste ovo šašavo kontracepcijsko sredstvo. Nije važno da li gusar zna kako aplicirati kondom na svoju pičku, bitno je imati ga za svaki slučaj. Gusari su hodajući medicinski udžbenici i kao takvi moraju strogo selektivno gledati na svaku dodatnu boleštinu koju mogu zaraditi. Gusar naprimjer ne želi dobiti sifilis prije tridesete godine života jer se općenito smatra da nije dovoljno zreo za to da mu otpadnu uši, kurac i nos; spolno prenosivi eksplozivni proljev nije idealni suputnik za vrijeme dugih plovidbi; menstruacija je blago čudna i uzrok je za zabrinutost ukoliko se pojavi među muškarcima na brodu itd.
Lula za pušenje kojekakvog šita drugi je bitan predmet kojeg gusar oprezno čuva u svojoj tabakeri. Lula služi kao ugodna razjebibriga i jeftin način prepušavanja drogom. Izrađuje se obično od mahagonija ili nekog sličnog fancy drveta. Ovdje treba napomenuti da se lula i kondom u priprostih gusara često međusobno brkaju zbog blizine na kojoj se čuvaju te su česte nesreće za vrijeme korištenja jednog ili drugog. Univerzalnog pravila nema, ali svi gusari mogu slijediti sljedeće pravilo. Ako žena s kojom se spavate buni, a platili ste joj unaprijed vjerojatno ste pogriješili. Ukoliko vodite seks s životinjom, slušajte njezine udisaje i izdisaje. Ukoliko ih nema, pogriješili ste.








Cpt. Black Adder
Give me a C, give me an A; give me me a P, give me a T, give me... Ah sod it!

Osvajanje Poljske nije bilo u prvotnom planu ovog pohoda i time mi je još draže što se, sasvim spontano, dogodilo.
Postavši kralj Austrije i Slovačke, nakon napornog dana provedenog u puškaranjima na ulicama Bratislave, u privremene kraljevske odaje - u vojnom kampu kraj Dunava stigla je mlada dama očaravajućeg izgleda imenom Eloisa koja je moje ađutante molila za audijenciju kod novog kralja. Primio sam zanosnu gospođicu, a ona mi je povjerila svoju priču. Eloisa, poljska plemkinja odlučila je obratiti mi se za pomoć u ostvarivanju stoljetnog sna Poljske – težnje za vlastitom državom. Ja sam je saslušao i bio zadivljen njezinom elokventnošću i žarom s kojim je govorila o zemlji svojih pradjedova te joj odlučih pomoći. Potpisao sam Akt o aneksiji Poljske, pripojivši je ostatku moga kraljevstva, i obećao autonomiju Poljskoj državi. Sabor u Krakowu bit će formiran već sljedeći tjedan, a poljska aristokracija sjedit će u njemu ponosno kao prije nekoliko stoljeća. Krakow će u čast hrabre Eloise biti nazvan Isapolis, a mlada će Eloisa biti proglašena sveticom.




Cpt. Black Adder
NEW & IMPROVED - Odsada i kralj Poljske! (in Dolby Surround)

Gusarski kanconijer

*Absinthe Makes The Heart Go Fonder*



Apsint (iz francuskog absinth, iz latinskog absinthium, starogrčkog apsinthion, što znači "pelen" ili, oh kako poznatije! - "pelin") je mnogoalkoholni napitak bogova i gusara, napravljen da zadovolji i služi.

Sadržaj
Osim pelena (pelina), apsint sadrži i melisu, anis, posebnu vrstu komorača, isop ili (u prljavom, priprostom narodu poznatiji kao) velenduh (-vrsta metvice). Postoje varijacije na ove osnovne sastojke koje uglavnom uključuju ljekovite trave kojivećkurac, ali one ovise o mjestu proizvodnje i nije na gusaru da u njih ulazi. Gusaru je bitno da se nadrogira od navedenih, u kojem god omjeru oni bili izmiješani. Yarrr!

Destilacijom pelina, anisa i komorača isprva se dobiva bezbojna tekućina s oko 80% alkohola (preciznije s 82% alk.). Ovaj destilat može se ostaviti kakav jest, dakle bezbojan, i onda se naziva La Bleue ili La Blanche; ili se može ofarbati klorofilom (iz pelina, metvice, anisa...) i tada se naziva La Fée Verte, zelena vila. Nakon ovog postupka, smjesa se razvodnjuje na željeni postotak alkohola (uvijek između 45 i 85%, iako nikada nije postojala komercijalna inačica apsinta s više od 74% alk.). Najbolji apsinti sadrže između 60 u 74% alk.
Postoji 5 vrsta apsinta: ordinaire, demi-fine, fine, supérieure ili Suisse, i svaki je nešto jači od prethodnog.

Nedestilirani pelin sadrži tvar koja se naziva thujone, koji je poznati epileptik, dakle supstanca koja izaziva napadaje epilepsije (sweeeeet...), a koji također može izazvati zatajenje bubrega (kao da me to jebe kad ih ionako više nemam). Dakle djeco – prvo uništite bubrege brzom hranom, alkoholom i suzdržavanjem od pišanja. Također, žicajte starce za bubrežne kamence pa ih sami analno implementirajte... i potom čekajte. -Napravite nešto kao 'URADI SAM!' pokus iz Prirode i društva!



Povijest
Nije ni bitna. Cool je to što je pun kurac francuskih umjetnika pocrkalo od njega. Frenchies kick ass!

Pripremanje napitka
Gusari tradicionalno piju apsint na sljedeći način. Slobodno nas oponašajte.
Uzmite staklenu čašu širokog grla i u nju, do polovice, usipajte apsint. Na čašu položite žličicu s malim rupama. Na žličicu stavite 20-tak kapi laudauma*.




Preko laudanuma oprezno usipajte još apsinta (da ga ne rasipate jebiga), otprilike do ruba čaše. Šibicom zapalite alkohol koji je ostao na žlici dok je žlica još uvijek iznad čaše. Uskoro će i tekućina u čaši početi goriti. Nakon 2-3 sekunde izgaranja lagano puhnite u žlicu i čašu kako bi ugasili plamen karakterističnog plavog sjaja. Vaš apsint je spreman za prenapijanje. Poližite i žličicu, laudanum je još topao i lakše će vas uspavati, a i halucinacije brže dođu.


*laudanum – alkoholna tinktura opijuma, poznat i kao opijumsko vino. Danas ga je vrlo teško nabaviti, osim ako ste gusar jerbo se izdaje jedino na recept kao lijek za shizofreniju i srodne psihotične poremećaje. Uzrokuje stanje dubokog sna ispunjenog vrlo vividnim halucijacijama. Optimalna količina je oko 25-30 mg po konzumaciji. Po želji možete dodati i kockicu šećera nastaloj otopini da ublažite gorak okus anisa i oslabite utjecaj laudanuma.


Konzumacija
Na bačve...

Mala napomena
Priče koje ste možda čuli o apsintu kao halucinogeniku nisu istinite. Napit će te se od njega ako ste pičkica – da, ali neće te imati halucinacije! E, zato je tu opijum, tj. laudanum. Koristite ga po želji i ukusu, hvatajte zmaja do mile volje, i molim vas - pretjerajte! Uživajte gusari!




Cpt. Black Adder

Osvajanje ove istočne prijestolnice jeftinog alkohola, hrane i žena otpočelo je u petak uvečer, dne 19. 11. 2005. Nepripremljeni na žestoku hladnoću,a s džepovima ispunjenim eurima zaputili smo se u obližnji staroslavenski restoran gdje smo, onako partizanski, razradili moguće strategije i scenarije preuzimanja grada u gusarske ruke... kuke... kuku... GARRR! U restoranu je sve bilo toliko bezobrazno jeftino da je ovdje čak i gusarsko pljačkanje izgledalo poštenije od plaćanja. Kako to da 2 l najbolje češke pive mogu koštati 12kn? I to u 'fancy' restoranu?! Bili smo osupnuti!





Kasnije te večeri, probijajući se gradom kroz barikade uličnih skitnica iz izloga su nas plačljivo gledale cijene koje su nam se činile potpuno nerealne i kao da su jaukale – 'Kupite nas! Tako smo jeftini!'.



Iz restorana smo krenuli prema gotičkom, snijegom prekrivenom dvorcu koji je dominirao brežuljkom smještenim nedaleko centra grada, s namjerom da ga nasilu zauzmemo i pobijemo obitelj Romanov... Ne, to je druga priča. Hhanyways, na putu do dvorca smo saznali da se Bratislava može kupiti za parsto kuna ako razgovaramo s pravim ljudima. Skupili smo pare i jednostavno ih predali u ruke dotadašnje vlasti. Građani Bratislave padali su u delirij kada smo im mahali novčanicama od 10 eura pred očima. Prihvativši igru, odlučili smo ih nagraditi bacajući cente na kamenom popločane ulice gradske jezgre. Njihova, kao od suzavca ozarena lica bila su nam dovoljna plaća. Grad nas je pozdravio kao heroje i okrunio za nove kraljeve!





Pripajanje provincije Slovačke Gusarskom kraljevstvu dogodilo se idućeg dana u reštauraciji u kojoj su nas nahranili jelima od egzotičnih krmadi kao što su klokan, zebra, krokodil, noj i sl. Najeli se ko Ciganska pidžka, jedva premjestili svoja teška trupla u obližnju čajevnu i ondje zapalili nargilu i pili apsint s laudanumom. Mnogo dobro osvajanje svijeta, mogu Vam reći.



Gusarsko kraljevstvo sada se proteže Mađarskom, Austrijom, Slovačkom, Poljskom (o tome u jednom od idućih postova) u širokom luku zaobilazi sloveniju, pa ide sve do Sljemena i Trga Bana Josipa Jelačića (kojeg ćemo uskoro preimenovati u Trg Bana Ježurke Ježića u čast jednog posebnog ježa – a i inicijali ostaju isti).





Moram napomenuti da na pohodu nipošto nisam bio usamljen. Veliki je popis ljudi koji su mi pomogli i brez kojih nikako ne bih mogao postići sve navedeno. Ne mogu ih navesti sve, ali spomenut ću one najvjernije: Sfinx Tetiva, Oberfeldmaršalka Maja, Crna Petra, Veliki vezir Joseph, Kušač hrane Andrei, Čovjek-absint 'D.' (zaboravih mu ime, al' znam da je bilo nekako s D hehe... hoću reći Yarrr!), Danielle, Yvanna i djevojka s Crvenim vjetrom u kosi, Barbara. Zahvaljujem se (iako sam gusar).






Cpt. Black Adder

Austrija u ljamama - Fotozapis











PS: Iako su ljame i patke čest prizor u Bečkim muzejima, u Austriji NEMA klokana! Hvala i doviđenja.


Cpt. Black Adder
Here's a llama - there's a llama, and another little llama. Funny llama - fuzzy llama. Llama, llama, duck!

* * *






U Beč smo stigli ranije no što smo planirali (slovenija se pokazala znatno manjom nego na kartama). Odmah po dolasku smo zatekli austrijsku vojsku u grupiranju na ulicama Beča. Uhvativši ih nespremne, kratkim rafalima desetkovali smo njihovu konjicu, otišli u Kunsthistorisches i Naturhistorisches Museum pogledati stalnu postavu (mnogo dobru), uništili im topništvo zaobilaženjem pješadije pomoću oklopljenih buseva kojima smo došli, sjeli na kavu, posjetili izložbu Impresionista u Leopolds Museum, te im pobili pješadiju topovima koje smo od njih preuzeli u prethodnom naletu.





Odstupnicu smo gonili do Rathaus-a, a nakon krvave bitke održao sam kratak govor o boljoj budućnosti pod mojom kraljevskom vlašću u samoj gradskoj vijećnici. -Ali stvarno jesam... ljudi su me malo čudno gledali (pederi!), ali su prihvatili moj autoritet čim sam primio austrijsku krunu. Okrunio me (novo postavljeni) bečki nadbiskup – otac Andrei, kojeg sam nakon koronacije primio u svoju službu te me je mladi svećenik pratio u pohodu na Bratislavu.



Na mojoj koronaciji prisustvovalo je dobar dio stanovnika Beča koji su odlučili posjetiti Rathaus toga dana i u miru uživati u adventskom sajmu. Gadno su se prejebali. Govor kojeg sam održao nasred vijećnice bio je impresivan i gromoglasan, usudio bih se reći, i smatram da je ulio nadu u 'bessere Zukunft' novim generacijama Bečlija. Starije sam dao pogubiti. E da, a što se tiče svizaca, toliko su mi išli nakurac da sam ih sve osobno upucao prije no što su nam se pridružili u diverzijama. Mali gadovi... mnogo gori od slovenaca.





Uz Andreia, moja desna ruka za vrijeme pohoda na Beč i Bratislavu bio je Joseph, Veliki vezir i turski prebjeg. Njihova pomoć bila je nenadomjestiva te im se ovom prilikom iskreno zahvaljujem. O njihovim zaslugama nešto kasnije.
U funkciji mog ađutanta tijekom ratnih akcija na ulicama Beča našao se autohtoni Bečanin, David S., kojega sam ozeblog i umornog izvukao iz delirium tremensa u jednoj od komercijalnih ulica grada. Mladić mi je odmah obećao svoj život i dao se u službu novom kralju, tj njegovom 'Königu'. Popili smo kuhano vino u improviziranom kampu usred Centra da bi me potom moj ađutant proveo ulicama u potrazi za mitraljeskim gnijezdima, bunkerima i H&M-om kamo se sakrio ženski dio vojske. Po odlasku iz Beča, David i ja oprostili smo se kao prijatelji.



***

Epilog



Začudilo bi vas, dragi čitatelji, strahopoštovanje koje ljudi na ulici imaju prema čovjeku s gusarskim (kapetanskim) šeširom ili krunom. Mnogi su pojedinci prilazili mojoj sviti i tražili milost (ili bar upoznavanje) od novog kralja. Sve su to naravno bili pankeri, skitnice, maloljetni pijanci i žene, dakle ljudi s ruba egzistencije. Ali to je sasvim hhOK jerbo sam ja komunistički kralj, k tomu i gusar...




Nakon osvojenog Beča, povorka je, praćena snažnim vjetrom i gustim snježnom vijavicom, krenula dalje na istok, prema hladnom srcu Slovačke - Bratislavi.



Cpt. Black Adder
Pseudomonarh i jebač

Slovenija u slikama - NeLjudi i pejzaži












Cpt. Black Adder
slo-Impaler

Ovu prljavu malu zemlju morali smo prijeći kako bi izbjegli isuviše predvidljivi napad iz već osvojene Mađarske. Ovakvu smo strategiju koristili kako bi zadobili element iznenađenja nad austrijskim trupama koje su nas čekale ispred Beča. Ipak, cijena koju smo platili prelaskom Slovenije gotovo da je učinila naše najgore noćne more ostvarivima. Na granici smo se sukobili sa slovenskim šumskim razbojnicima, prljavim malim stvorovima koji svoja lica ukrašavaju kravljom balegom i kojekakvim otrovnim travama. Odjeveni samo u dotrajale kožuhe nekakvih glodavaca autohtonih valjda samo tom prethistorijskom dijelu Europe, napali su nas bez milosti – vjerojatno izgladnjeli i iscrpljeni zbog nemogućnosti da sami love ili kultiviraju biljke (slovenci su, kao što je opće poznato, genetski inferiorniji od ostatka ljudske rase te su na nižem evolucijskom stupnju, kako kulturno tako i biološki, od većine životinja).

Čarke sa slovencima demoralizirale su jedan dio naše vojske koja je, suočena s znatno slabijim – ali zastrašujuće grotesknim neprijateljem, zapela u jednoj od njihovih šuma (zapravo bonzai šuma zbog nemogućnosti sađenja većeg drveća uslijed ograničenosti teritorija na kojem se prostire slovenija). Niskom moralu pridonijeo je i nedostatak bilo kakvog života i vegetacije osim onih najprimitivnijih. Ptice-gmazovi, insekti, paprat i tobolčari još uvijek egzistiraju u sloveniji i pružaju zastrašujući prizor. Nakon 20 minuta probijanja kroz ovu paklenu zemlju i životinjskih borbi s lokalnim plemenskim stanovništvom po špiljama i drumovima, napokon smo prodrijeli do granice s Austrijom. Ohrabreni smo krenuli na Beč, prijestolnicu Europe...


P.S.:
S dubokom žalošću i teških muda moram se dotaći smrti jednog od svojih suboraca. U junačkom pohodu na sloveniju, u utrobi njezinih najgušćih grmlja i šikara, boreći se nadljudskom snagom, poginuo je Marko – moj prijatelj i ratnik. Pokosio ga je Crveni vjetar – virusna pošast koja harači papratnim šumama ove učmale prazemlje. Simptomi su primijećeni već na početku puta – pucanje hemeroida uzrokovano ekslozivnim proljevom i grčevitim puštanjem vjetrova, a popraćeno novim periodičnim valovima prdeža. Bilo je bolno usputnom promatraču baciti pogled na ovog vojnika uvijenog lica i skvrčene guzice,a kako je tek bilo ispaćenom bolesniku?! Nadajmo se da nikada nećemo saznati. Moja saučesna sućut obitelji pokojnika – znajte da Marko nije dao život uzalud. Njegov će život biti osvećen, uvjeravam Vas. Slovenija će patiti!


Cpt. Black Adder
Kralj Sunca, kapetan broda

Kapetan se trijumfalno vratio u Zagreb, dne 20.11.2005. te će od danas do petka objaviti sadržaj vojnog dnevnika kojeg je zapisivao u pohodu na Istočnu Europu. Svakoga dana bit će objavljen po jedan članak zbog zauzetosti Kapetana administracijom koja je potrebna da se nove provincije dovedu u red.

Zahvaljujem na strpljenju,


Cpt. Black Adder
Kralj Svijeta i direktor Svemira

Draga Posado,
kao što vam je poznato, ovaj vikend krećem sa svojom III. bojnom u osvajanje Istočne Europe. Ukoliko se moja Blitzkrieg taktika pokaže uspješnom, do ponedjeljka ću biti vladar istočnog dijela bivše Austro-Ugarske. Nakon prošlomjesečnog osvajanja Mađarske, granice mojih zemalja sezat će sve do Rusije. Rat s posrnulim komunističkim gigantom odgađa se za proljeće jer nisam budala (peder!) kao neki moji prethodnici. Mislim, svaka čast Napoleonu, ali ja imam mnogo bolju guzicu... i impresivniji šešir. Adolf mi ide nakurac...



Glavnina naše vojske kreće u petak ujutro (06:00) iz Zagreba, a u Beču će se, kasnije istoga dana (13:00), suresti s austrijskim svizačkim separatistima s kojima tijekom poslijepodneva (13:00-17:00) planiram zauzeti nekadašnju Krunu Monarhije. Separatiste ću prije subotnjeg doručka (07:00) smaknuti kuhanjem u kipućem ulju nakon čega krećem na hladni sjevero-istok.



Prenoćit ćemo u improviziranom kampu s tri zvjezdice u samom srcu Bratislave, a u nedjelju nakon svitanja započinjemo sa sitnim uličnim puškaranjima, diverzijama i ostalim performansima vatrenim oružjem. Bezuvjetnu kapitulaciju nekadašnjeg šupka Čehoslovačke očekujemo do nedjelje uvečer (najkasnije 18:00).





Prag će pretpostavljam biti tvrđi orah, ali to namjeravam riješiti diplomacijom jer nikako ne želim borbu na dva bojišta. Na slovačkoj granici prema Rusiji ostavit ću glavninu svoje vojske dok ću diljem svog rastućeg imperija trenirati nove jedinice za nove pohode. Naši najbolji špijuni bit će odaslani u Prag već sljedeći mjesec te će mi konstantno slati informacije o neprijateljevom kretanju. Ipak, ako je za vjerovati češkim filmovima i popularnoj literaturi, vojska im je zakurac te se zbog nje ne brinem. Čeka me još samo Majka Rusija... a onda SVIJET!!!




Khm... nego,
moja odsutnost s Broda ništa se ne mijenja na stvari. Upravljanje PMS Lady Anerol prepuštam u ruke 1. poručnika Drunken Bastarda, koji će vršiti funkciju kapetana dok se ne vratim. Ukoliko poginem, Drunken će obnašati istu ulogu sve dok se ne izabere novi kapetan (s prednošću izbora viših časnika). Ako poginem, a Guzica preživi, On automatski postaje Kapetan. Nacrtat će te mu brkove, čavlima zakucati papigu za rame (rame hmmm?!... smislite nešto!), kuhati mu ruski čaj, paliti cigaru i nazivati ga milorde, a utorkom i četvrtkom mu dovoditi najfinije *ženske* kurve. To je moja posljednja želja...
...To i da me, ukoliko nađete moje mrtvo tijelo (danevelim leš), pokopate u Jeruzalemu u Isusovoj grobnici. Isusa izbacite. Ako ne nađete tijelo, svejedno izbacite Isusa i stavite nekoga tko mnogo nalikuje meni. Pokaže li se da je Isus zgodniji od mene, polijte ga benzinom i zapalite.

Također, kao što znate, tamni oblaci se zlokobno komešaju iznad našeg ponosnog broda. Ti problemi imaju čekati moj trijumfalni povratak s ratnog pohoda. Izdajicama će biti suđeno, neka vas to ne brine.
Poštujte zapovjedi koje su vam predane od viših časnika, slijedite svoje kurce,a ne mozak i sve će biti hhOK.

Mnogo Vaš,


Cpt. Black Adder

NASTAVAK JUČERAŠNJEG POSTA...

Dio III – Ispraćaj
Ispraćaj je odgođen i, konačno održan, u 21:00, u vrijeme kada žohari obično spavaju u vašem frižideru, što se dobro uklapa u simboliku posljedenjeg ispraćaja. Eulogiju je održala poručnica Snjeguljica, Renova bivša ljubavnica i profesionalna kurtizana, a nakon nje kapetan Black Adder, Renov surogat-otac, zaštitnik i guzica za plakanje. Ceremonija je bila mnogo lijepa, s puno ukusa – jeftinog šampanjca, labudova od leda i flaminga od lateksa. U pozadini je svirala Renova najdraža pjesma – 'Let it be' Rolling Stonesa u live izvedbi samog benda. Između ožalošćenih, u duboku crninu uvijenih likova rodbine i prijatelja, tromo se podizala gusta ranozimska magla, oklijevajući da pokaže beživotno tijelo našeg malog vojnika - hrabrog insekta koji je bio i nešto više...
Engleska kraljica je u trenutku sućutne malaksalosti zaplakala od tuge i umrla, na zlurado oduševljenje okupljenih paparazzija. Dva su se magarca, koji su nosili lijes, naprosto brutalno tjerali te su svojim ispadima usporavali procesiju (svi su stali buljiti kad bi se njih dvojica - da, DVOJICA, počeli ševiti). Izuzev toga, nije bilo većih skandala.



Dio IV - Ukop
Ukop je bio izrazito zanimljiv i jednostavan. Majušni je leš bio zaliven benzinom i zapaljen te potom položen u zemlju uz naricanje lokalnih baba. Poginuli su i neki posjetioci... zbog nepromišljenog korištenja benzina i otvorene vatre.
Kao što vidite, ipak sam donekle popustio za taj vikinški ukop. A volio sam ga štadamuradim, jebem se u žilu kucavicu...









Dio V – Karmine
Droga, seks & r'n'r! (Irish style)
Mjesto događanja: Boogaloo
Renu su u čast svirali istinski bardovi hrvacke glazbene scene - najveći bjelosvjetski pank bend – Štakor Ugrizo Bebu i neki tip koji sebe naziva Edo Maajka. Svaka im dala. A i nama na besplatnoj reklami.









Dio VI – Seks s tijelom pokojnika
Dio originalnog plana, ali zbog pogreške u koracima (zapalili smo malog gada) nije bio realno ostvariv. Ipak, u kabini me čekao novi broj National geographica s žoharima na duplerici pa sam se olakšao na drugim primjercima Renove vrste... Mmmm, ona seksi ticala i nedostatak CNS-a... mljac.



Dio VII – Potpuni zaborav i navikavanje na život bez preminuloga
Najteži dio; Ren je bio mnogo dobar momak i još bolji prijatelj. Još uvijek ga osjetim negdje u dubini debelog crijeva kamo je katkad znao zalutati... dobro ne baš zalutati, plaćao sam mu u siru da to radi.
Ahhh Rene, Rene (Alo Alo !?). Neće biti isto bez tebe, eventualno da si nabavim kraljevskog pitona...
E, a kad smo kod kraljevskog pitona - moram pišati... Kako sam sirov... garrrr!


Cpt. Black Adder

Sa žoharima kao što je (bio) ovaj, tko treba pauke, bogomoljke i ždralove...







Dio I – Lijepljenje osmrtnica
Osobno sam nadzirao lijepljenje osmrtnica po strateškim punktovima diljem Zagreba kako bi svi zainteresirani mogli prisustvovati ovom uistinu velikom ispraćaju. Broj posjetitelja, ne računajući užu rodbinu i mene, procjenjuje se na oko 1000 bilijuna, što naveliko nadmašuje najveći sprovod prošlog stoljeća – Titov.



Dio II – Balzamiranje, mumificiranje i ostale životinje
Renova posljednja želja bila je da ga pokopamo na vikinški način...
No, ja nisam sentimentalan čovjek pa sam to odlučio zanemariti i mumificirati ga. Mislim da je tako najbolje... za mene.
Postupak mumifikacije je vrlo složen, ali moje vrsno poznavanje ljudske anatomije trebalo bi biti od pomoći.
Krenimo otpočetka:
Korak 1. – Vađenje preminulog iz moje guzice pomoću pincete. Vađenje njegovih organa pomoću male pincete, igle i škarica za nokte. Iznimno zajeban posao, malo sam mu dekonstruirao anatomske karakteristike – neće biti lijepi leš, al' jebiga – nije baš bio nešto ni živ.



Korak 2. – Umakanje pokojnika u mirodije (korišten je divlji jasmin i ruža) i balzamiranje voskom. Strpljivost i dobar želudac su glavni u ovom dijelu obreda – pokojnik u kontaktu s vrućim voskom počinje trzati nožice i ticala, naravno isključivo zbog podraživanja njegovih primitivnih osjetila. Ili to il' je živ. Jebem se u usta ako je...
U svakom slučaju, dok sam bio gotov s ovim, nije više bio nimalo živahan.





Korak 3. – Umatanje pokojnika u posmrtne plahte. Koristio sam samo najbolje od jeftinih zavoja iz Hospitalije. Sve bih učinio za mog malog Rena!











Korak 4. – Ukapanje umrlog u minijaturnu grobnicu načinjenu posebno za ovu priliku. Platio sam najvrsnije arhitekte iz svih zemalja kojima ću vladati da izrade vječno prebivalište Renove duše. Ren je utrljan u čistu nerafiniranu sol, stavljen mu je novčić na čelo i ovdje će čeka čitavu noć da mu duša bude izvagana i da, ukoliko se pokaže dostojnom, ode u Valhallu.









Tijelo će biti propisno kremirano i ukopano na posebno mjesto idući dan.

NASTAVK SLIJEDI... STAY TUNED!

Cpt. Black Adder

Oscar Bartholomew Ren - mnogo dobar drug




Maljčiki i djevočke, posado, molim Vas razdijelite ove osmrtnice i polijepite ih po haustorima vrtića, osnovnih škola, vatrogasnih domova, kršćanskih špilja, lokalnih komunističkih okupljališta... Neka svijet zna da je mali Ren otišao u Veliki frižider na nebu!

Detalje vezane uz posljednji ispraćaj možete vidjeti na samoj osmrtnici. Smiju doći svi oni koji su voljeli Rena ili misle da bi ga voljeli da su ga poznavali ili misle da bi ga voljeli da nije (bio) žohar. Ovi posljednji su jebeni rasisti!

Cpt. Black Adder
Ožalošćeni Kralj svijeta, uživaoc opijuma i vlasnik jedi-guzice

Svoju Guzicu, zbog savršenosti koja joj je udijeljena od Svevišnjeg bića, proglašavam potkraljem Indije... naravno kada ju osvojimo. Indiju, ne Guzicu.

Moja Guzica je toliko mnoogo dobra da zaslužuje da postane kraljem svijeta. Ipak, pošto je to mjesto zauzeto (ja sam jelte kralj svijeta, ili ću barem biti kad odrastem), to nije moguće. Mogao bih pisati hvalospjeve o svojoj Guzici, ali nemoguće je gledati ju i ne zaplakati. Nemoguće je o njoj prozboriti, a ne usrati se... i to opasno.
Upravo zbog ovih razloga, mojoj guzici neće biti načinjena ni jedna slika. Guzica je ona koja jest. Ne imaj druge guzice do Guzice!



A i, za razliku od većine životinja u ZOO-loškom vrtu, moja Guzica nosi gaće, dakle odjevena je, i time je smještena prilično visoko u Božjoj slici stvari, negdje između ljudi i žena. Moram li reći nešto više?



Nadalje, delikatna priroda funkcije kakva je potkralj Indije zahtijeva ogromnu svitu koja će opsluživati moju Guzicu – paziti da nikada nije usrana, tapšati ju kada problijedi, ljubiti ju u rano proljeće (kada se rumeni i tjera), paliti joj cigaru nakon seksa, cemetirati ju kada dođu pederi ante portas itd.
Ukoliko ima zainteresiranih javite se i bit će te bogato zasra... nagrađeni.

Cpt. Black Adder

**Gusarski Pravilnik o ponašanju**
-Pridržavaj se ili se jebi!-



I Članak Prvi
Svaki član posade mora bespogovorno poštivati zapovijedi časnika položaja višeg od sebe i svoje guzice.
Kapetan i poručnici imaju pravo na 50% ukupnog udjela osvojenog plijena. Master, Carpenter, Boatswain i Gunner dobivaju 30% ukupnog udjela, svi ostali među sobom dijele preostalih 20% plijena.
Članak Prvi – Dodatak A
gosp. Tomo Nishki ima pravo na sve malol(j)etnice, gosp. Sale Redd na sir i crvenu boju, gosp. Yabb Drunkenbastard na opuške.
Članak Prvi - Dodatak B
U slučaju stvarne ili umišljene opasnosti za Posadu ili Brod, brodskom je svećeniku velečasnom archdruidu Samhainu dozvoljeno koristiti djevice za rituale žrtvovanja sv. Jebemu. Sve one djevice koje se ne iskoriste u roku 6 mjeseci po dospjeću na brod biti će pojedene - sa d!



II Članak Drugi
Svaki član Posade ima jednako pravo glasa u svim odlukama koje se tiču Posade i Broda.
Svaki član Posade ima pravo na jednaki udio u provizijama, alkoholnim napitcima i ostalim barbituratima u bilo koje vrijeme razdiobe istih.
Članak Drugi – Dodatak
Izuzetak od pravila ravnopravnog glasovanja je gosp. Biz'zare McTrigger u pijanom stanju i pojedini članovi posade u vrijeme menstruiranja ili lunarnog tjeranja. Status se menstruirajuće ili tjerajuće osobe određuje jednim od onih žičastih pizdarija kojima se provjerava razina ulja u kolima – aplicira se kroz prkno ili urogenitalni trakat.


III Članak Treći
Ukoliko član Posade pokuša napustiti Brod bez znanja Kapetana, također ukoliko od njega ili Posade taji podatke vitalne za Brod, dotični ima biti ostavljen na pustom otoku s jednokratnom zalihom baruta, jednom 2-litarskom bocom MB piva, jednim placebo-jointom (origano, cimet, stidne vaške), neispravnom puškom i nožem za pičke (tzv. turpijicom). Usto, Osuđeniku će biti pucano u jednu nogu, prema izboru Kapetana.
('Pusti otok' je, kao i mnogo stvari u životu sidaša – eufemizam i, naravno, ne obilježava otok koji je doslovno nenastanjen.
Pusti otok je nenastanjen božjim bićima, primjerice anđelima, ljudima i ženama, ali vrvi raznoraznim biblijskim čudovištima, zmijama, dupelažama, letećim ljamama, otrovnim patkama i sl.)


IV Članak Četvrti
Ukoliko član Posade fizički otuđi predmet koji pripada pojedinom članu Posade ili Posadi kao kolektivu, ili prisvoji dio plijena koji mu ne pripada prema Članku I, ima biti ostavljen na pustom otoku ili strijeljan poput psa, prema odluci Kapetana.
(O strijeljanju pasa vidi 'Životinjsko carstvo' pod 'Pas'.)


V Članak Peti
Ukoliko matična Posada susretne nepoznatu posadu, a njezin kapetan ne pristane na prisilno ili dobrovoljno potpisivanje sporazuma o mirnoj plovidbi te ne preda sav svoj plijen u zlatu, mirodijama i ženama, strana posada se ima smatrati neprijateljskom i krajnje bezobraznom. Kapetan ima pravo odluke o prirodi njihove sudbine te je u ovoj prilici dužan razmotriti borbene kapacitete plovila kojim upravlja i ne vjerovati gosp. Biz'zareu na svemu što mu ovaj kaže.


VI Članak Šesti
Član Posade koji udari ili na bilo koji drugi nasilni način fizički ošteti drugog člana svoje Posade, biti će kažnjen s 2 serije od po 20 skokova čizmom po nebranjenom skrotumu.
Ukoliko se dva ili više članova posade odluče sukobiti iz osobnih razloga, Kapetan im treba omogućiti sučeljavanje izvan Broda, uz najmanje 5 svjedoka i pod jednakim uvjetima za svakog sukobljenog. Ostatak Posade smije promatrati u što većem broju, no ima se suzdržavati od pucanja iz vatrenog oružja na sukobljene, ma koliko se to u dotičnom trenutku činilo zabavnim.
(Sukobljeni gusari prije fizičkog sukoba nipošto ne smiju brijati intimne dijelove tijela i uljiti se kojekakvim pederskim pizdarijama jerbo nas presedan iz 1876. strogo upozorava protiv toga. Naslavu i mirodiju, u našoj posadi nema takovih interesa, Bogu hvala.)


VII Članak Sedmi
Član Posade koji nelegitimno (i.e. izvan oružanog sukoba s neprijateljskom posadom, vidi Članak V) upotrijebi vatreno oružje, puši duhan ili pali joint u potpalublju bez prijateljske ponude Kapetanu da to učini prvi, dobit će kaznu identičnu onoj u prošlom Članku (višestruka aplikacija marte na slabine).
(Napomena: Seks u potpalublju preporučljiv je zbog nedostatka adekvatnog osvjetljenja zbog kojeg se lako brkaju spolovi, dijelovi tijela i taksonomsko određenje subjekata.
Poznata gusarska izreka kaže – potpalublje liječi nejebicu i slomljena srca; a varijacija ove poslovice glasi – Potpalublje a day keeps the doctor away!)
Članak Sedmi – Dodatak
Gusari ne koriste kondome, dječja ulja i prašak za prkno (osim onih koji su testirani na životinjama). Otkrivanje takvih i sličnim slabićkih parafernalija na Brodu smatrat će se uvredom gusarskog poziva i isto ima biti sankcionirano i kažnjeno s 20 udaraca bičem za svakog člana Posade koji se nađe odgovornim.
(Kondom na brodu, poznato je, donosi nesreću; nerijetko već nakon nekoliko opetovanih upotreba. Dječje ulje je izvor opakih zaraza jer čini ovčju guzicu primjećivijom za muški spolni kurac. Prašak za prkno često se koristi intravenozno i vodi do eksplozivnog pucanja srca u grudnom košu, a 'ko će to čistit poslije...)


VIII Članak Osmi
Član Posade koji ne održava svoje oružje čistim i uvijek spremnim za korištenje, ili koji zanemari dužnost(i) predanu mu od nadređenih, ima biti kažnjen odlukom Kapetana ili ostataka časničkog osoblja u dogovoru s Kapetanom, ovisno o težini razmatranog prekršaja.
Kapetan se ima rukovoditi nepisanim pravilom o 'nepotrebnoj okrutnosti' pri donošenju odluke te se koncentrirati na kažnjenikova jaja...


IX Članak Deveti
Član posade koji za vrijeme službe izgubi dio ekstremiteta tijekom izvršavanja zapovijedi, dobit će 400 srebrnjaka, ukoliko izgubi čitav ekstremitet – 800.
Član Posade koji za vrijeme službeizgubi skrotum & kitu dobiva plaćeni dopust i 1500 zlatnika.
Član Posade koji za vrijeme službe (ili uopće) izgubi kilu ili bruh je sretan čovjek.
Član Posade koji za vrijeme službe izgubi oko postaje 'faca' i ne dobiva nikakve novčane privilegije. Svaki gubitak sise bit će ismijan.
Navedene se svote naplaćuju iz zajedničkih zaliha.
Članak Deveti - Dodatak
Nekroza udova od kojekavkih bolesti ne podliježe ovom Članku te se financijski ne nadoknađuje iz džepa posade.
Dakle gubavci, ne kucajte mi više na vrata. Raspadajte se nekom drugom, ne meni!


X Članak Deseti
Član Posade koji svjesno dovede neprijatelja na Brod, špijunira Posadu u svrhu obavještavanja neprijatelja, izda vlastitu Posadu stranoj posadi i/ili organima vlasti, ili organizira (nedajkurca provede) pobunu na Brodu, ima biti kažnjen smrću zajedno sa svim svojim suradnicima.
Kazna za ovaj, najteži prijestup, treba biti pomno isplanirana i uključivati mučenja najbolnije vrste.
Guranje vilice u kurčevo okno i ritmično okretanje iste u smjeru kazaljke na satu (dok se kita ne rascijepi na dva dijela po središnjoj osi) dobra je uvertira. Lagano propikivanje očne jabučice šivaćom iglom ili svrdlom također. Davljenje obitelji optuženika gumenom zmijom, lagano nabrijavanje nesretnika modificiranom let-lampom i pomičnim žiletom, pred očima Optuženika, dobar je intermezzo. Slijede pauza i skromna zakuska, a predstava se može nastaviti u revijalnom tonu – prženjem optuženikovih jaja na ulju. Rasplet bi trebao razbiti monotoniju torture i često je najspektakularniji dio mučenja – osuđeniku jednostavno odrežite čitavo tijelo ispod pojasa otvaračem za konzerve, a gornji dio bacite mutiranim kokošima. Na taj ćete način ste Vi smireni, pravda zadovoljena, kokoši mutirane... i site, a Sotona dobiva dušu mrtvog izdajnika na pladnju sa skrotumom u ustima. Nitko sretan – ja zadovoljan.



Navedeni je Pravilnik i njegovi pojedini Članci izveden iz drevnog Gusarskog zakona i predstavlja njegove minimalne prilagodbe našoj vlastitoj situaciji.
Gusarski zakon primjenjuje se već gotovo 300 godina, dakle od Stvaranja svijeta, te predstavlja živu gusarsku tradiciju, ali i imperativ svakog pirata na svih Sedam mora.
Članovi Posade PMS Lady Anerol, bez izuzetaka, dužni su pridržavati se ovih pravila i položiti svečanu zakletvu na njihovo poštivanje i, ako je potrebno - obranu do smrti.

BE AFRAID... BE VERY AFRAID...



Naelektrizirane blještavo-crvene žile manično su šarale kroz neprobojnu gustoću oblačnog oktobarskog neba. Žestoka tutnjava božjih topova koja ih je pratila ljudima je trgala udove i tjerala konje na preranu ejakulaciju. Britka hladnoća i dah koji se zlosutno zadržavao u zraku najavljivali su još jednu surovu zimu. Kasno poslijepodne, na magičnoj granici između dana i noći; lažno blještavilo sunca koje bi u jednom varljivo kratkom trenutku probilo tmasti oblačni bedem neba, nesigurno bi obasjalo blijedocrvenkasto lice navlaženog zemljanog tepiha samo da bi, nekoliko časaka kasnije, nestalo kao da nikada nije ni postojalo ustupivši mjesto tamnijim stranama Majke prirode, u priprostim ljudima uzrokujući malodušne slutnje smrti i meditacije o propadanju u Ništavilo svijeta... U zabačenoj šumi, na kraju svijeta, gusari su tražili svoje duše...
i jeftin alkohol.




Lutajući besciljno satima, gusari su pristigli do usamljene taverne na kraju šume. Urušeni dimnjak od tamne opeke na posivjelom slamnatom krovu punom rupa, s teškoćom je pljuckao oblake dima djelujući poput umirućeg bolesnika na odjelu za sušicu. Derutni kameni zidić grubo ocrtan zelenkastom mahovinom obzidano je branio ovo minijaturno imanje poput kakve srednjovjekovne tvrđavice od halapljivo ispruženih tankih ruku grbavih hrastova grotesknih oblika iza kojih su se prostirali tamni zakutci šume koji su, pružajući se još dublje u sjene, ustupali mjesto mračnim figurama divovskih čovjekolikih borova. Negdje iza njih ležalo je krvavo-crno srce šume koja je proždirala svoje neoprezne goste.



Gusari su prišli usamljenoj kolibici, iscrpljeni od dugotrajnog, napornog hodanja. Izlizani, ali s pedantnošću kakve brižljive majke ulašteni bakreni znak iznad trošnih drvenih vrata uvjeravao je putnike namjernike u toplo gostoprimstvo koje mogu očekivati u ovoj maloj ustanovi. Gusari su, izgubljeni na kopnu poput delfina u psećem bordelu i nenaviknuti na ovakve prilike, s osmjesima olakšanja na svojim umornim i znojnim licima ušli u kućicu, ne očekujući zlo koje im se spremalo.



Ušavši u kućicu, gusarima se pruži pogled na prostranu sobu uređenu tako kako bi svakom zalutalom gostu pružila najveću moguću ugodu. Blagodati velikog toplog kamina na sjevernoj strani prostorije, preko puta ulaznih vrata, i vatrice koja je hipnotički tinjala u njegovom grotlu poput jezika koji se, svojom monotonijom i repetitivnošću, ruga pridošlicama, osjetila se u naletu toplog povjetarca koji je zamilovao gruba gusarska lica isklesana na južnim vjetrovima i borbama pjetlova koje su se izmakle kontroli. Malaksalost dugog puta je blaženo, s naglošću bure, nestala; a mudri poručnik Drunken, uvijek precizni topnik Biz, mladi časnik Rodjo, Snjeguljica i ja, znali smo da smo stigli na mjesto odmora i putenih užitka za kojima su čeznula naša rafinirana ali sada gladna čula.



Zidovi su bili prekriveni tapiserijama izvezenih pitoresknim motivima lova i pastoralnog života (pederi i ovce). Iznad njih su stajali vješto preparirani trofeji divljači koja je besciljno i tupo buljila u zbunjene došljake s udaljenih morskih pučina. Nelagodno sjetan bat masivne zidne ure klatario se bezosjećajno negdje iza - zlosutno blizu - četvoro došljaka. Sladunjavi, ustajali sobni propuh od kojeg se dizala koža na vratu milovao je njihova upala lica i, na neobičan način nagonio njihova srca na snažne otkucaje čiji su se odjeci ubrzo ispremješali sa zvukom sata.
Truli drveni podovi bili su goli te su sablasno škripali čak i pri najmanjem pokretu noge. Gusare je ovo neobično uspokojavalo zbog slične karakteristike brodskih podova na kojima su odrasli, seksali se i umirali. Očarani prizorima topline i blagostanja gusari se osjećahu sigurnima, nostalgično se uljuljkavši u glupu slijepoću onoga što im se spremalo...



(glazba se postupno napeto zaoštrava)

Sjevne munja paklena i odjednom se nasred prostorije stvoriše Blesavi Ćeba, Komunjara Sale i Yaarni, svi odreda u neobičnoj... ljudskoj odjeći (iako smo se LIJEPO dogovorili da dođu odjeveni u GUSARE!), te mi stadoše jebati mater --- naravno, verbalno --- zbog našeg kašnjenja na mjesto sastanka. Također uvidješe ubrzo gusari da ovdje nema kruha i da je piva preskupa te nasilu naručiše po pintu tog žućkastog napitka samo kako bi saznali da je bezobrazno razvodnjen i bljutavo blag, k tome i preskup.
Sav moj kapetanski autoritet ne bijaše dovoljan da umiri uzavrele duše pripadnika posade nakon ovog nemilog događaja. Duhovi se stadoše buditi i tužno uvijati, zaboravljeni pokojnici-osvetnici se dizaše iz svojih uskih lijesova, a pederi izlaziše iz ormara uz zaglušujuću buku Paklene simfonije.
Zakasnivši, gurnuli smo štap Sotoni u guzicu, probudili pakao i pljunuli u vještičju sisu. Barem u očima posade...
Topnik Biz još neko vrijeme stajaše na mojoj strani, umoran od prepiranja, no promotivna cijena ionako preskupog alkohola i huškanje ostatka gusara na pobunu ga ubrzo pretvori u najljućeg protivnike legitimne vlasti na brodu. Transformirajući se crnom magijom đavolje metamorfoze, jedan po jedan, u ŽENE i pedere, članovi posade bezumno drsko se usudiše podići ruku na Kapetana. Bahato odjeveni u civil (ismijavajući našu brodsku odoru) iz bunta i otvorenog protesta protiv mog poretka, cikaše su i jaukaše, a infernalna buka iz njihovih zapjenjenih gubica zastrašila bi, vjerujte mi, i najveće ljubavnike i ratnike. Ne i mene...
Zelenih demonskih očiju agresivno inzistiraše na svojim pravima na jeftin alkohol usprkos tomu što bijah naoružan do zuba, našminkan do obrva, a muškarac do jaja.
I tako nadiraše strašna izbezumljena posada u naletima na mene, besciljno grabeći svojim prljavim rukama za moju Guzicu, ali AVAJ nisam bio sam! Uskoro dođoše VeCO2 i Crni, ali od njih ne bijaše nikakve koristi jerbo je Veco zaljubljen, a Crni crn. Zoki bi mi vjerojatno također priskočio upomoć da ga, prije no što smo uopće stigli u krčmu, njegov sukub nije nasilno odveo u najdublje predjele pakla - vjerojatno u onaj krug, nisam sad siguran koji je to, u koji odlaze papučari. Mnogo strašna sudbina. Snjeguljica mi (ostavši čru u gusarskoj odori) čuvaše leđa oštrom lovačkom nožinom za rezanje indijanaca, a Drunken i Rodjo mi, Bog ih blagoslovio, ostadoše lojalni, iako nenaoružani, do samog kraja. Pokrivavši mi bokove, žestoko su odbijali nespretne pokušaje uboda kukama u moje vitalne dijelove. Uskoro su pali, na pivom i kokicama umrljan pod, pokošeni kadžama onih koji su nekada služili uz njih, postupno se, i u životinjskom grču, pretvarajući u monstrume nalik onima koji su ih savladali, potom poput zombija otišavši u Portal u Tkalči. Uskoro sam, Snjeguljicom uz bok, uz nadljudske napore mene i nadženske napore nje, savladao nezadovoljnu posadu munjevitim pokretima vjerne oštrice mača majstorski isprekidanima žestokom paljbom tanadi iz kubure, pritom nepopravljivo slomivši vjernu pucaljku, ali uspješno onesposobljavajući pojedine ŽENE u našim redovima. Snjeguljice se borila kao muškarac, ali hvala bogu da ona to nije.



Borba sa silama zla trajaše do blještavog rađanja zasljepljujuće sjajnog sunčevog kolobara iza zlatnih vrhova Katedrale poput kolosa, nagovješčujući umilnu toplinu blagog jesenjeg dana.
Posada se pri nadiranju tankih dijamantnih sunčevih zraka kroz prašnjava prozorska okna naposlijetku umirila; našao sam nam mjesto za miran konak, osigurao toplu hranu i ostatak je jutra prošao u pjesmi i plesu, a bilo bi i seksa da nije Yaarnijeve menge, ha Biz?...



(-kamera zumira na mengu, u pozadini se čuje grohotni zli cerek i masnim krvavim slovima se na ekranu ispisuje: ' KRAJ ??? ')






Cpt. Black 'The Grim Rapist' Adder