Marketing
Osvajanje slovenije
Ovu prljavu malu zemlju morali smo prijeći kako bi izbjegli isuviše predvidljivi napad iz već osvojene Mađarske. Ovakvu smo strategiju koristili kako bi zadobili element iznenađenja nad austrijskim trupama koje su nas čekale ispred Beča. Ipak, cijena koju smo platili prelaskom Slovenije gotovo da je učinila naše najgore noćne more ostvarivima. Na granici smo se sukobili sa slovenskim šumskim razbojnicima, prljavim malim stvorovima koji svoja lica ukrašavaju kravljom balegom i kojekakvim otrovnim travama. Odjeveni samo u dotrajale kožuhe nekakvih glodavaca autohtonih valjda samo tom prethistorijskom dijelu Europe, napali su nas bez milosti – vjerojatno izgladnjeli i iscrpljeni zbog nemogućnosti da sami love ili kultiviraju biljke (slovenci su, kao što je opće poznato, genetski inferiorniji od ostatka ljudske rase te su na nižem evolucijskom stupnju, kako kulturno tako i biološki, od većine životinja).
Čarke sa slovencima demoralizirale su jedan dio naše vojske koja je, suočena s znatno slabijim – ali zastrašujuće grotesknim neprijateljem, zapela u jednoj od njihovih šuma (zapravo bonzai šuma zbog nemogućnosti sađenja većeg drveća uslijed ograničenosti teritorija na kojem se prostire slovenija). Niskom moralu pridonijeo je i nedostatak bilo kakvog života i vegetacije osim onih najprimitivnijih. Ptice-gmazovi, insekti, paprat i tobolčari još uvijek egzistiraju u sloveniji i pružaju zastrašujući prizor. Nakon 20 minuta probijanja kroz ovu paklenu zemlju i životinjskih borbi s lokalnim plemenskim stanovništvom po špiljama i drumovima, napokon smo prodrijeli do granice s Austrijom. Ohrabreni smo krenuli na Beč, prijestolnicu Europe...
P.S.:
S dubokom žalošću i teških muda moram se dotaći smrti jednog od svojih suboraca. U junačkom pohodu na sloveniju, u utrobi njezinih najgušćih grmlja i šikara, boreći se nadljudskom snagom, poginuo je Marko – moj prijatelj i ratnik. Pokosio ga je Crveni vjetar – virusna pošast koja harači papratnim šumama ove učmale prazemlje. Simptomi su primijećeni već na početku puta – pucanje hemeroida uzrokovano ekslozivnim proljevom i grčevitim puštanjem vjetrova, a popraćeno novim periodičnim valovima prdeža. Bilo je bolno usputnom promatraču baciti pogled na ovog vojnika uvijenog lica i skvrčene guzice,a kako je tek bilo ispaćenom bolesniku?! Nadajmo se da nikada nećemo saznati. Moja saučesna sućut obitelji pokojnika – znajte da Marko nije dao život uzalud. Njegov će život biti osvećen, uvjeravam Vas. Slovenija će patiti!
Cpt. Black Adder
Kralj Sunca, kapetan broda
Post je objavljen 22.11.2005. u 20:22 sati.