Marketing
Osvajanje Bratislave
Osvajanje ove istočne prijestolnice jeftinog alkohola, hrane i žena otpočelo je u petak uvečer, dne 19. 11. 2005. Nepripremljeni na žestoku hladnoću,a s džepovima ispunjenim eurima zaputili smo se u obližnji staroslavenski restoran gdje smo, onako partizanski, razradili moguće strategije i scenarije preuzimanja grada u gusarske ruke... kuke... kuku... GARRR! U restoranu je sve bilo toliko bezobrazno jeftino da je ovdje čak i gusarsko pljačkanje izgledalo poštenije od plaćanja. Kako to da 2 l najbolje češke pive mogu koštati 12kn? I to u 'fancy' restoranu?! Bili smo osupnuti!
Kasnije te večeri, probijajući se gradom kroz barikade uličnih skitnica iz izloga su nas plačljivo gledale cijene koje su nam se činile potpuno nerealne i kao da su jaukale – 'Kupite nas! Tako smo jeftini!'.
Iz restorana smo krenuli prema gotičkom, snijegom prekrivenom dvorcu koji je dominirao brežuljkom smještenim nedaleko centra grada, s namjerom da ga nasilu zauzmemo i pobijemo obitelj Romanov... Ne, to je druga priča. Hhanyways, na putu do dvorca smo saznali da se Bratislava može kupiti za parsto kuna ako razgovaramo s pravim ljudima. Skupili smo pare i jednostavno ih predali u ruke dotadašnje vlasti. Građani Bratislave padali su u delirij kada smo im mahali novčanicama od 10 eura pred očima. Prihvativši igru, odlučili smo ih nagraditi bacajući cente na kamenom popločane ulice gradske jezgre. Njihova, kao od suzavca ozarena lica bila su nam dovoljna plaća. Grad nas je pozdravio kao heroje i okrunio za nove kraljeve!
Pripajanje provincije Slovačke Gusarskom kraljevstvu dogodilo se idućeg dana u reštauraciji u kojoj su nas nahranili jelima od egzotičnih krmadi kao što su klokan, zebra, krokodil, noj i sl. Najeli se ko Ciganska pidžka, jedva premjestili svoja teška trupla u obližnju čajevnu i ondje zapalili nargilu i pili apsint s laudanumom. Mnogo dobro osvajanje svijeta, mogu Vam reći.
Gusarsko kraljevstvo sada se proteže Mađarskom, Austrijom, Slovačkom, Poljskom (o tome u jednom od idućih postova) u širokom luku zaobilazi sloveniju, pa ide sve do Sljemena i Trga Bana Josipa Jelačića (kojeg ćemo uskoro preimenovati u Trg Bana Ježurke Ježića u čast jednog posebnog ježa – a i inicijali ostaju isti).
Moram napomenuti da na pohodu nipošto nisam bio usamljen. Veliki je popis ljudi koji su mi pomogli i brez kojih nikako ne bih mogao postići sve navedeno. Ne mogu ih navesti sve, ali spomenut ću one najvjernije: Sfinx Tetiva, Oberfeldmaršalka Maja, Crna Petra, Veliki vezir Joseph, Kušač hrane Andrei, Čovjek-absint 'D.' (zaboravih mu ime, al' znam da je bilo nekako s D hehe... hoću reći Yarrr!), Danielle, Yvanna i djevojka s Crvenim vjetrom u kosi, Barbara. Zahvaljujem se (iako sam gusar).
Cpt. Black Adder
Post je objavljen 24.11.2005. u 19:01 sati.