Marketing
All Hallow's Eve
BE AFRAID... BE VERY AFRAID...
Naelektrizirane blještavo-crvene žile manično su šarale kroz neprobojnu gustoću oblačnog oktobarskog neba. Žestoka tutnjava božjih topova koja ih je pratila ljudima je trgala udove i tjerala konje na preranu ejakulaciju. Britka hladnoća i dah koji se zlosutno zadržavao u zraku najavljivali su još jednu surovu zimu. Kasno poslijepodne, na magičnoj granici između dana i noći; lažno blještavilo sunca koje bi u jednom varljivo kratkom trenutku probilo tmasti oblačni bedem neba, nesigurno bi obasjalo blijedocrvenkasto lice navlaženog zemljanog tepiha samo da bi, nekoliko časaka kasnije, nestalo kao da nikada nije ni postojalo ustupivši mjesto tamnijim stranama Majke prirode, u priprostim ljudima uzrokujući malodušne slutnje smrti i meditacije o propadanju u Ništavilo svijeta... U zabačenoj šumi, na kraju svijeta, gusari su tražili svoje duše...
i jeftin alkohol.
Lutajući besciljno satima, gusari su pristigli do usamljene taverne na kraju šume. Urušeni dimnjak od tamne opeke na posivjelom slamnatom krovu punom rupa, s teškoćom je pljuckao oblake dima djelujući poput umirućeg bolesnika na odjelu za sušicu. Derutni kameni zidić grubo ocrtan zelenkastom mahovinom obzidano je branio ovo minijaturno imanje poput kakve srednjovjekovne tvrđavice od halapljivo ispruženih tankih ruku grbavih hrastova grotesknih oblika iza kojih su se prostirali tamni zakutci šume koji su, pružajući se još dublje u sjene, ustupali mjesto mračnim figurama divovskih čovjekolikih borova. Negdje iza njih ležalo je krvavo-crno srce šume koja je proždirala svoje neoprezne goste.
Gusari su prišli usamljenoj kolibici, iscrpljeni od dugotrajnog, napornog hodanja. Izlizani, ali s pedantnošću kakve brižljive majke ulašteni bakreni znak iznad trošnih drvenih vrata uvjeravao je putnike namjernike u toplo gostoprimstvo koje mogu očekivati u ovoj maloj ustanovi. Gusari su, izgubljeni na kopnu poput delfina u psećem bordelu i nenaviknuti na ovakve prilike, s osmjesima olakšanja na svojim umornim i znojnim licima ušli u kućicu, ne očekujući zlo koje im se spremalo.
Ušavši u kućicu, gusarima se pruži pogled na prostranu sobu uređenu tako kako bi svakom zalutalom gostu pružila najveću moguću ugodu. Blagodati velikog toplog kamina na sjevernoj strani prostorije, preko puta ulaznih vrata, i vatrice koja je hipnotički tinjala u njegovom grotlu poput jezika koji se, svojom monotonijom i repetitivnošću, ruga pridošlicama, osjetila se u naletu toplog povjetarca koji je zamilovao gruba gusarska lica isklesana na južnim vjetrovima i borbama pjetlova koje su se izmakle kontroli. Malaksalost dugog puta je blaženo, s naglošću bure, nestala; a mudri poručnik Drunken, uvijek precizni topnik Biz, mladi časnik Rodjo, Snjeguljica i ja, znali smo da smo stigli na mjesto odmora i putenih užitka za kojima su čeznula naša rafinirana ali sada gladna čula.
Zidovi su bili prekriveni tapiserijama izvezenih pitoresknim motivima lova i pastoralnog života (pederi i ovce). Iznad njih su stajali vješto preparirani trofeji divljači koja je besciljno i tupo buljila u zbunjene došljake s udaljenih morskih pučina. Nelagodno sjetan bat masivne zidne ure klatario se bezosjećajno negdje iza - zlosutno blizu - četvoro došljaka. Sladunjavi, ustajali sobni propuh od kojeg se dizala koža na vratu milovao je njihova upala lica i, na neobičan način nagonio njihova srca na snažne otkucaje čiji su se odjeci ubrzo ispremješali sa zvukom sata.
Truli drveni podovi bili su goli te su sablasno škripali čak i pri najmanjem pokretu noge. Gusare je ovo neobično uspokojavalo zbog slične karakteristike brodskih podova na kojima su odrasli, seksali se i umirali. Očarani prizorima topline i blagostanja gusari se osjećahu sigurnima, nostalgično se uljuljkavši u glupu slijepoću onoga što im se spremalo...
(glazba se postupno napeto zaoštrava)
Sjevne munja paklena i odjednom se nasred prostorije stvoriše Blesavi Ćeba, Komunjara Sale i Yaarni, svi odreda u neobičnoj... ljudskoj odjeći (iako smo se LIJEPO dogovorili da dođu odjeveni u GUSARE!), te mi stadoše jebati mater --- naravno, verbalno --- zbog našeg kašnjenja na mjesto sastanka. Također uvidješe ubrzo gusari da ovdje nema kruha i da je piva preskupa te nasilu naručiše po pintu tog žućkastog napitka samo kako bi saznali da je bezobrazno razvodnjen i bljutavo blag, k tome i preskup.
Sav moj kapetanski autoritet ne bijaše dovoljan da umiri uzavrele duše pripadnika posade nakon ovog nemilog događaja. Duhovi se stadoše buditi i tužno uvijati, zaboravljeni pokojnici-osvetnici se dizaše iz svojih uskih lijesova, a pederi izlaziše iz ormara uz zaglušujuću buku Paklene simfonije.
Zakasnivši, gurnuli smo štap Sotoni u guzicu, probudili pakao i pljunuli u vještičju sisu. Barem u očima posade...
Topnik Biz još neko vrijeme stajaše na mojoj strani, umoran od prepiranja, no promotivna cijena ionako preskupog alkohola i huškanje ostatka gusara na pobunu ga ubrzo pretvori u najljućeg protivnike legitimne vlasti na brodu. Transformirajući se crnom magijom đavolje metamorfoze, jedan po jedan, u ŽENE i pedere, članovi posade bezumno drsko se usudiše podići ruku na Kapetana. Bahato odjeveni u civil (ismijavajući našu brodsku odoru) iz bunta i otvorenog protesta protiv mog poretka, cikaše su i jaukaše, a infernalna buka iz njihovih zapjenjenih gubica zastrašila bi, vjerujte mi, i najveće ljubavnike i ratnike. Ne i mene...
Zelenih demonskih očiju agresivno inzistiraše na svojim pravima na jeftin alkohol usprkos tomu što bijah naoružan do zuba, našminkan do obrva, a muškarac do jaja.
I tako nadiraše strašna izbezumljena posada u naletima na mene, besciljno grabeći svojim prljavim rukama za moju Guzicu, ali AVAJ nisam bio sam! Uskoro dođoše VeCO2 i Crni, ali od njih ne bijaše nikakve koristi jerbo je Veco zaljubljen, a Crni crn. Zoki bi mi vjerojatno također priskočio upomoć da ga, prije no što smo uopće stigli u krčmu, njegov sukub nije nasilno odveo u najdublje predjele pakla - vjerojatno u onaj krug, nisam sad siguran koji je to, u koji odlaze papučari. Mnogo strašna sudbina. Snjeguljica mi (ostavši čru u gusarskoj odori) čuvaše leđa oštrom lovačkom nožinom za rezanje indijanaca, a Drunken i Rodjo mi, Bog ih blagoslovio, ostadoše lojalni, iako nenaoružani, do samog kraja. Pokrivavši mi bokove, žestoko su odbijali nespretne pokušaje uboda kukama u moje vitalne dijelove. Uskoro su pali, na pivom i kokicama umrljan pod, pokošeni kadžama onih koji su nekada služili uz njih, postupno se, i u životinjskom grču, pretvarajući u monstrume nalik onima koji su ih savladali, potom poput zombija otišavši u Portal u Tkalči. Uskoro sam, Snjeguljicom uz bok, uz nadljudske napore mene i nadženske napore nje, savladao nezadovoljnu posadu munjevitim pokretima vjerne oštrice mača majstorski isprekidanima žestokom paljbom tanadi iz kubure, pritom nepopravljivo slomivši vjernu pucaljku, ali uspješno onesposobljavajući pojedine ŽENE u našim redovima. Snjeguljice se borila kao muškarac, ali hvala bogu da ona to nije.
Borba sa silama zla trajaše do blještavog rađanja zasljepljujuće sjajnog sunčevog kolobara iza zlatnih vrhova Katedrale poput kolosa, nagovješčujući umilnu toplinu blagog jesenjeg dana.
Posada se pri nadiranju tankih dijamantnih sunčevih zraka kroz prašnjava prozorska okna naposlijetku umirila; našao sam nam mjesto za miran konak, osigurao toplu hranu i ostatak je jutra prošao u pjesmi i plesu, a bilo bi i seksa da nije Yaarnijeve menge, ha Biz?...
(-kamera zumira na mengu, u pozadini se čuje grohotni zli cerek i masnim krvavim slovima se na ekranu ispisuje: ' KRAJ ??? ')
Cpt. Black 'The Grim Rapist' Adder
Post je objavljen 01.11.2005. u 11:42 sati.