MALO FILOZOFIJE
"Htio bih da je tako, Kritone, da ima puno onih
koji su u stanju učiniti najveće zlo; jer oni bi tada bili također
u stanju učiniti i najveće dobro - a kakva bi to bila sreća!"
Sokrat
Najprije mi se u mislima oblikovalo jedno veliko neeee. Kakvo najveće zlo, i kakva sreća. Onda sam odlomak pročitala još jednom i shvatila da se zapravo radi o mogućnostima. Uistinu, netko tko ima velika sredstva i sposobnosti i mogućnosti utjecaja na živote drugih ljudi, može ih primijeniti na dva načina.
Može činiti zlo, takvih primjera u povijesti ima bezbroj. No što ako se tim istim sredstvima i sposobnostima posluži kako bi činio dobro? Hoćemo li na njega gubiti puno prostora u udžbenicima povijesti? Vjerojatno nećemo. Možda će biti zabilježen, no izostat će stranice i stranice teksta koje prate ljudska zlodjela. Što se ima reći o dobrome? Čini se da se ono, bez obzira na negativistički i skeptični stav prema njemu, ipak podrazumijeva.
Pisac Lou Marinoff kod kojeg sam i naišla na gornji citat u svojoj knjizi Umjesto prozaca - Platon, primjenjuje gornje načelo na brak i obitelj. Kad s nekim živimo, upoznajemo ga bolje nego drugi ljudi. Time nam je dana veća moć nad njim. I obrnuto također, on ima moć nad nama. Veću moć od odabranog partnera imamo jedino sami nad sobom. No nje često nismo svjesni.
Tu bismo moć trebali nastojati okrenuti na dobro - kakva bi to sreća po Sokratovim riječima bila! No lakše je to reći nego učiniti. I Sokratova je žena Ksantipa ušla u povijest...
29.05.2013. u 00:10 | K | 4 | P | # | ^
