BITI SVOJ
Šaram po internetu, tražim, pregledavam poštu i prijateljske stranice, žurim, žurim, uvijek u nedostatku vremena, ma koliko ga bilo na raspolaganju, stalno negdje, sa željom da budem drugdje, u večernjim nemirima i dnevnim sustizanjima nedostižnog. U tom trenu, iznenada, u umu mi iskrsne misao - biti svoj, svoj, stajati na kiši koja ponovo pada, ne držati ružičasti kišobran koji se suši na podu dnevne sobe, stajati i puštati da se sljeva niz lice, niz tijelo, niz čarape, u cipele... Zašto? Samo tako. Ne bih znala. Da opere nešto. Nešto što ne znam odrediti ni opisati. Da me ostavi - prehlađenu? Ne, nego da me ostavi čistu, slobodnu od nemira koji osjećam a ne želim osjećati. Biti svoj... Otvaram Google i tražim. Znam da postoji pjesma. Biti svoj, davno sam je čitala, davno, kao u nekom drugom životu. Nalazim stranice, predavanja o tome kako biti svoj, što znači biti svoj. Ne zanima me, to znam. Biti svoj znači stajati u gomili koja promatra nogometnu utakmicu, ali biti okrenut leđima prema terenu i gledati u zvijezde. Biti svoj znači klečati u blatu tražeći izgubljenu naušnicu dok te prolaznici s podsmijehom promatraju. Biti svoj znači poljubiti voljenu osobu ne obazirući se na negodovanje onih koji su prisiljeni odvratiti pogled. Biti svoj znači vjerovati u Boga i to potvrditi svakome tko pita, ne obazirući se na nelagodu izazvanu neizbjegavanjem izlaganja dubokih emocija tuđim pogledima. Biti svoj znači tražiti ono što ti pripada, i onda kad se to smatra neprimjerenim. Biti svoj... Znači li to biti prost i nepristojan, kršiti društvene norme i vrijeđati tuđe osjećaje? Biti svoj, to znači biti iskren, u potpunosti. Biti svoj je tražiti naušnicu klečeći u blatu samo ako nam je ta naušnica dragocjena kao život. Znači poljubiti dragu osobu pred svima, jedino ako u tom trenutku osjećamo uistinu iskrenu i neodoljivu želju da to učinimo. Reći da vjerujemo u Boga samo ako uistinu vjerujemo, svim svojim bićem. Tražiti što nam pripada jedino ako smo sto posto uvjereni da je naše i da nam je uistinu potrebno, više nego onima koji nam to osporavaju. Griješim li? Ne znam. Danas je tako, sutra će biti drugačije, sutra, kad budem svoja na svoj sutrašnji način. Možda opreznije i uravnoteženije tražeći ravnotežu između želja, potreba i mogućnosti. I neću stajati na kiši. Tko je vidio doći mokar kao miš na posao. Ili se takav vratiti kući, tresući se od hladnoće. Nema potrebe. Ne danas. Ne sutra. Možda prekosutra. A pjesmu sam našla i želim je sačuvati. Budi svoj! Pažljivo sam iščitala svaki stih i spoznala da shvaćam, da osjećam. Što je pjesnik želio reći. Zapravo, što mi je danas rekao. Jer, bio je onaj koji zna, za mene tek večeras. Zato vam poklanjam pjesmu. Kome se dopada, neka je pročita. Ako vam je dosadna, i onda ste u pravu. Zatvorite stranicu i zaboravite, dok vam se jednom, iznenada, tko zna zašto ne pojavi u mislima - mirisom starinska, puna čežnje i života...
August Šenoa
Budi svoj
Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
u grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!
Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada
Nebolike ti zlatne sanke budi,
Ko sivi soko uzvini se nada,
Al svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi
Da, zbilja goni s uzglavlja te meka,
U sebični te zovuć svijeta boj;
Ma što te, brate, u životu čeka:
Ti budi svoj!
Oj budi svoj! Taj svijet ti nije pako,
Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom;
Ni desno, ni lijevo, da se nisi mako,
Već ravno pođi, dok te nosi, svijetom;
Koracaj bez obzira krepko, živo,
Sudbina dok ne rekne tebi; Stoj!
I pravim drži pravo, krivim krivo,
I budi svoj!
Oj, budi svoj Ta Božja ti je zamet,
Al" Bog sve mrzi što je laž i varka;
I neka ti ja vazda vedra pamet,
I srce vrelo, duša čista, žarka;
Nek ravno um i srce važu,
Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:
Da, on je svoj!
Oj, budi svoj! Al" brat si budi braći,
I radi za svijet, al' ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al' ne nadaj se plaći,
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena lica teče pošten znoj,
I nijesi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj.
Oj budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja!
Pa diži čelo kao suce čisto;
Jer kukavica tek se rđi klanja,
Tvoj jezik, srce nek su vazda isto.
Za sjajnim zlatom ko za Bogom gledi
Tek mićenika ropskih podli roj;
Ti gledaj, da l' i duša zlata vrijedi,
Pa budi svoj.
Da, budi svoj! Pa dođe l' poći hora,
Gdje tisuć zvijezda zlaćanih se vije,
Kad čovjek račun si završit mora,
I ti ga svršuj, nek ti žao nije,
Jer tvoje srce šapnuti će ti:
Oj mirno, brajne, sad si račun zbroj!
Poštenjak, čovjek na zemlji si bio,
Bio si svoj!
30.10.2007. u 22:42 | K | 60 | P | # | ^
