NA LIVADI
Livada u parku. Oko mene trava, visoke stabljike zlatica, ivančice, maslačak, ljubičasti zvončići... Osjećam vrelinu sunčevih zraka na kosi. I toplu zemlju pokrivenu tankim slojem polegnutih travki ispod sebe. Tiho zujanje buba i nečujan šum podnevnog lahora. Dio sam tog mirisnog svijeta, osjećam kako me prožima, kako me nježno kao rukama uljuljkuje u spokoj trenutka.
Leptir sjeda na lagano oznojenu podlakticu. Nježnim vršcima još nenačetih dječjih živaca osjećam titraje neizrecivo lakih nožica na koži. Prekrasno urešena krila polako se njišu pred mojim očima. Dok ih gledam, trava i cvijeće stapaju se u izmaglici. Promatram njegovo rilo kako se odmata i počinje opipavati kožu, kao da me gladi najtanja od nježnih vlati koje me okružuju. Traži sol, no ja to ne znam.
Trenutak se pretvara vječnost, a vječnost trenutka ostaje zauvijek zapisana u mojim unutarnjim prostranstvima.
24.01.2007. u 19:10 | K | 46 | P | # | ^
