NOVOGODIŠNJA RAZMIŠLJANJA
Ako netko traži recept za sarmu, on je u postu ispod ovog
Ponekad se na kraju kalendarske godine pitamo, što nam je ta godina donijela, što oduzela, što želimo zadržati u nadolazećoj godini, što bismo rado odbacili...
Što je bilo dobro, a što loše, mogla bih pisati do slijedeće godine. No najljepša stvar koja mi se ove godine dogodila je boravak ovdje, zajedno s vama, u ovom virtualnom svijetu. Kad sam tijekom travnja oprezno zavirila dva ili tri puta u ova prostranstva, brzo sam se micala prestrašena mnogim nepoznanicama. No kad sam krajem tog istog travnja prvi put ušla u blog editor, istog sam trenutka napravila blog, kao da sam davno znala sve o njemu i o onome što želim u njemu pisati.
Slijedilo je tapkanje u mraku i pitanje do pitanja: kako netko uopće može znati da ja ovdje nešto pišem (fresh lista mi je bila potpuna nepoznanica...), kako napisati komentar na nekom blogu, što uopće napisati da ne ispadnem blesava. Početnička bitka s linkovljem i pitanje što je uopće permalink koje sam rješavala gotovo dva mjeseca. Mislim da sam se na prvi komentar odlučila kod sepie i ne znam je li bio pametan ili ne, no polako sam shvatila kako to funkcionira i počela se uključivati. No to je zapravo samo tehnički dio, znanje koje mi je netko mogao učas prenijeti, da nisam prvih mjeseci skrivala blog od poznanika kao zmija noge (nisam ni sad puno bolja, he, he, sve ima svoje razloge...)
Na nešto me ipak nije nitko mogao pripremiti, a ja sam se tome najmanje nadala. Da ću u ovaj svijet zaroniti kao da oduvijek ovamo pripadam. Da ću upoznati tolike prekrasne ljude koje bih inače možda u prolazu okrznula pogledom i prošla, zauvijek propustivši priliku da nešto saznam o njima. Da se, sputana i spetljana kakva sam često u životu, imam prilike izraziti i u miru reći ono što mislim i želim reći, a u normalnim okolnostima ne bih mogla ili dospijela. Da ću moći progovoriti o svojim čežnjama, podijeliti poneku uspomenu ili lijepu misao koja mi se pojavi i nestala bi bez traga da je nisam zapisala. Da ću se, pišući postove i komentare, postepeno oslobađati spona koje me često ometaju u lijepom i preciznom izražavanju, a to je nešto što priželjkujem i želim otkako sam naučila čitati.
Na tome i na nekim drugim stvarima zahvalna sam ovoj godini koja je gotovo za nama. Zahvalna sam i na lošim događajima koje nisam znala ili mogla izbjeći. Možda poučena iskustvom u tome uspijem u slijedećoj godini.
Svim dragim prijateljima, poznanicima, prolaznicima, namjernicima u ovom virtualnom svijetu želim puno svjetla, ljubavi, nade, povjerenja, sigurnosti u vremenima koja dolaze. A kad se spusti mrak i zaredaju nevolje, da uvijek nađu dobre prijatelje i s njima zajedno potraže put onamo kamo svi mi pripadamo...
Nisam još gotova, moram prenijeti još jednu čestitku. Moja sestra, starijim blogerima poznata kao apstinentica, kasnije wannabemama, ovim putem čestita svim prijateljima i poznanicima sretnu Novu godinu i želi im sve najbolje. I javlja da se dijete još nije rodilo. Kad se rodi, stavit će sliku na svoj blog, rekla je. I ja ću, naravno, pisati o tome.
Nakon ove dvostruke čestitke još jednom, dragi blogeri, svima
SRETNA NOVA GODINAAAAAAA!!!!
31.12.2006. u 17:04 | K | 56 | P | # | ^
