Izvještavanje o održivosti više nije opcija - već strategija preživljavanja
ponedjeljak , 24.11.2025.Danas više nije pitanje hoće li poduzeća brinuti o okolišu i ljudskim pravima, pitanje je kako to rade i koliko su transparentna? Europska unija svojim regulativama, poput Direktive o korporativnom izvješćivanju o održivosti (CSRD) i Direktive o dužnoj pažnji za održivo poslovanje (CSDDD), postavlja jasne standarde: poduzeća moraju pratiti i izvještavati svoj utjecaj na okoliš, društvo i upravljanje. Za mnoga poduzeća to znači promjenu paradigme. Nije više dovoljno reći "mi se trudimo smanjiti emisije", sada se traži konkretna analiza: kolike su emisije, koji rizici postoje u lancu vrijednosti i kakav je njihov utjecaj na financijsku stabilnost i strateške odluke poduzeća. Ovdje dolazi do izražaja koncept dvostruke materijalnosti, koji zahtijeva da poduzeća sagledaju utjecaj sa dvije strane - kako ona utječu na okoliš i društvo, ali i kako ti utjecaji utječu na njih same.
Europska komisija je u veljači 2025. predstavila Omnibus I paket pojednostavljenja, koji olakšava primjenu CSRDa i CSDDDa. Prag za obvezno izvještavanje podignut je na poduzeća s više od 1.000 zaposlenika, čime bi oko 80/% poduzeća bilo izuzeto iz obveze. Smanjuju se zahtjevi za podatke i odgađa se primjena regulativa, što daje dodatni prostor poduzećima da se pripreme. No, pojednostavljenja ne smiju značiti gubitak transparentnosti, investitori i javnost i dalje očekuju pouzdane, usporedive i digitalno dostupne podatke.
Primjer hrvatskog poduzeća koje aktivno provodi ove standarde je Atlantic Grupa, koja kroz sustavna izvješća prati i smanjuje svoj okolišni utjecaj, optimizira lance opskrbe i investira u projekte društvene odgovornosti. Poduzeća u EU i Hrvatskoj sve više shvaćaju da dužna pažnja nije samo formalnost - ali koliko daleko idemo? Istraživanja pokazuju da većina želi da obveze obuhvate cijeli lanac vrijednosti, jer fokus samo na izravne partnere ostavlja stvarne rizike nereguliranim. Omnibus I paket pojednostavljenja zvuči lijepo na papiru, ali postavlja pitanje: pojednostavljujemo li samo papirologiju ili doista gradimo održive i odgovorne lance opskrbe? Transparentnost nije birokracija, ona je temelj povjerenja, dugoročne otpornosti i reputacije. Ako poduzeća žele preživjeti u 21. stoljeću, ignoriranje ESG-a više nije opcija, to je strateška nužnost. Omnibus I donosi ravnotežu između smanjenja administrativnog tereta i očuvanja odgovornosti, ali poduzeća koja ozbiljno shvate održivost već danas grade konkurentsku prednost. Strateško upravljanje ESGom nije trošak, već investicija u dugoročno stabilno i konkurentno poslovanje.
Izvori:
https://www.atlanticgrupa.com/en/news/atlantic-grupa-becomes-esg-champion-in-croatia/
https://www.europarl.europa.eu/topics/hr/article/20221110STO53001/odrzivo-poslovanje-sto-eu-ocekuje-od-poduzeca
https://financije.hr/hrvatske-tvrtke-zadovoljne-eu-direktivom-o-odrzivom-poslovanju/
https://eufondovi.gov.hr/komisija-pojednostavnjuje-pravila-o-odrzivosti-i-ulaganjima-eu-a-vise-od-6-milijardi-eura-ustede-na-administrativnim-troskovima/
komentiraj (8) * ispiši * #
Društveno odgovorno poslovanje i profit, spojivo ili ne
ponedjeljak , 10.11.2025.Danas gotovo svaka veća tvrtka ističe kako je društveno odgovorna. Mnoge govore o održivosti, zaštiti okoliša i brizi za zajednicu, ali se postavlja pitanje koliko je to zapravo realno i iskreno s njihove strane, a koliko samo način da pridobiju pažnju potrošača. S druge strane, glavni cilj svake tvrtke i dalje je ostvariti maksimalan profit. Upravo o tom sukobu između društvene odgovornosti i profita piše Soren Kaplan u svom članku “Corporate Social Responsibility vs. Profit Maximization: Find the Middle Ground”. Kaplan smatra da se ta dva cilja ne moraju isključivati. Naime, društvena odgovornost poduzeća znači da tvrtke, osim što žele zaraditi, vode računa i o svom utjecaju na društvo i okoliš. To može uključivati ulaganje u održive prakse, pošten odnos prema zaposlenicima ili podršku lokalnoj zajednici. Takve inicijative ne samo da pomažu društvu, nego dugoročno mogu poboljšati reputaciju i profitabilnost same tvrtke. S druge strane, ako se tvrtka usredotoči isključivo na profit i zanemari etiku i odgovornost, tada riskira gubitak povjerenja javnosti i samih zaposlenika. Kaplan zato predlaže pronalazak zlatne sredine, a to je kombinacija težnje za profitom, ali i društveno odgovornim poslovanjem. Njegov model BUILD potiče poduzeća da budu otvorena, razumiju obje strane, istraže mogućnosti preklapanja, iskoriste ih i provedu u praksi na najbolji mogući način. Zaključak je jednostavan, društvena odgovornost i profit ne moraju biti suprotnosti. U slučaju kada se oni povežu na pametan i kvalitetan način, poduzeće može biti i uspješno i korisno za društvo. Prava snaga zapravo leži upravo u toj ravnoteži.
Izvor: https://www.sorenkaplan.com/middle-ground-corporate-social-responsibility-vs-profit-maximization/
komentiraj (7) * ispiši * #
Kaizen
ponedjeljak , 27.10.2025.Ako si pokušate 15 minuta prije nego što izađete van iz kreveta zadati neki cilj odnosno zadatak koji biste voljeli ostvariti taj dan, shvatit ćete da to i nije najlakša stvar za napraviti. Jedno jutro ćete možda uspjeti u tome, a neka jutra možda nećete. Tko želimo biti za taj dan? Pitanje je možda krivo formulirano - trebali bi se zapitati tko želimo biti ili što želimo ostvariti za godinu dana, pet goidna odnosno gledati dugoročno. Ako pogledamo širu sliku, tih 15 minuta svaki dan bi zapravo trebali biti ciljevi koji bi trebali ostvariti veći, ukupni, krajnji cilj kojeg smo si zadali. Bez dugoročnog cilja, ne znamo u kojem smjeru idemo - isti smo kao i kada papirnati avion bacimo u zrak i on svojevoljno zakonom fizike padne u neku točku na pod. Na žalost ne možemo uvjek birati gdje ćemo "sletjeti" ali možemo pokušati "baciti se" što bliže zadanom cilju.
Dobar primjer papirnatog aviona koji je bačen prema svojem cilju, bila bi automobilska kompanija Toyota. Krajem Drugog svjetskog rata, Japanska ekonomija je bila potpuno uništena, a danas možemo vijdeti da je Toyotin brand automobila najprodavaniji u zadnjih četiri godine. Kako je Toyota uspjela to postići u tako teškim uvjetima - postati kompanija koji je sinonim za "LEAN" i "JIT" proizvodnju i brand koji znači pouzdanost i kvalitetu. Toyota je dokaz da profit ne smije biti jedini ni glavni cilj poduzeća. Prema „Toyotinom načinu“, glavni bi cilj trebao biti doprinos društvu i učinkovitost u ostvarivanju ciljeva prema svim stakeholderima – odnosno zadovoljstvo svih sudionika uključenih u proizvodni proces jer tako stvaramo pozitivnu klimu u srcu kompanije i izvan koja može stvoriti preduvjete za dugoročni rast i kontinuirani profit, što u konačnici znači stablilnost i novac za sve uključene u poslovni proces. Dugoroč cilj bi uvijek trebao biti prioritet, čak i na štetu kratkoročnih ciljeva.
Tako je nastala njihova filozofija „kontinuiranog poboljšanja“ koja se zove "kaizen", koja nije samo poslovna strategija, već način života. Svaki zaposlenik, bez obzira na položaj ima pravo i obavezu predlagati promjene koje bi unaprijedile proces te je uključena u poslovni proces - svaka osoba je bitna u svom segmentu poslovnog procesa. Upravo ta kultura učenja, zajedništva i usmjerenosti na vrijednost za kupca učinila je razliku. Toyota nije gradila uspjeh na natjecanju s drugima, nego na nadilaženju vlastitih granica i time postigla postati sinonim za pouzdanost i jedan od najboljih automobilskih industrija.
"Kaizen" je baš tih 15 minuta koje si uzmete da biste za taj dan ostavarili zadani cilj. Kontinuirano poboljšanje kako i za kompaniju tako i za pojednica znači metoda pokušaja i pogrešaka svaki dan da bismo mogli ostvariti poboljšanje.
https://driving.ca/auto-news/awards-surveys/toyota-tesla-best-selling-automaker-world-global
https://www.toyota-global.com/company/history_of_toyota/75years/data/conditions/philosophy/toyotaway2001.html
https://zir.nsk.hr/islandora/object/unizd%3A8480/datastream/PDF/view
komentiraj (7) * ispiši * #
The Corporation - osvrt na film
petak , 10.10.2025.The Corporation
Dokumentarni film The Corporation (2003), u režiji Marka Achbara i Jennifer Abbott, analizira suvremene korporacije kao najutjecajnije institucije današnjeg globalnog društva. Film promatra korporaciju kao „pravnu osobu“ i pita kakva bi ona bila kad bismo je ocjenjivali psihološki. Kroz arhivske snimke, intervjue s ekonomistima, aktivistima i stručnjacima, istražuje motive korporacija, njihove načine poslovanja i utjecaj na društvo, okoliš i pojedinca. Tema je kritika korporativne moći i sukoba između maksimizacije profita i etičke odgovornosti.
Nakon gledanja filma javljaju se emocije zabrinutosti, nelagode i ljutnje. Prikazi iskorištavanja radnika, uništavanja okoliša i manipulacije potrošača izazivaju moralnu nelagodu, ali i nadu zahvaljujući primjerima borbe za pozitivne promjene. Film potiče kritičko razmišljanje o vlastitoj potrošačkoj odgovornosti.
Granica između privatnog i javnog interesa trebala bi biti određena od strane demokratski izabrane vlasti i institucija koje štite javni interes. Budući da privatna poduzeća teže profitu, javni interes ne može se prepustiti samo tržištu. Potrebni su politički mehanizmi poput zakonodavstva i nadzora, te uloga civilnog društva, medija i obrazovanja u nadzoru i sudjelovanju građana. Tržište može igrati ulogu ako je transparentno i pod društvenom kontrolom. Ravnopravnost privatnog i javnog interesa zahtijeva stalni dijalog i odgovorno političko djelovanje.
Svijet bez poduzeća teško je zamisliv jer poduzeća organiziraju proizvodnju, zapošljavaju i omogućuju dostupnost proizvoda i usluga. Bez njih bi život bio manje udoban, inovacije sporije napredovale, a mnogi proizvodi teško dostupni. Takav bi svijet mogao biti usmjereniji na lokalne zajednice i održivost, no zahtijevao bi drugačiji društveni i ekonomski sustav.
Interesi menadžmenta, vlasnika, zaposlenika, kupaca i drugih skupina ne moraju biti u sukobu, ali često dolazi do napetosti. Ključni za uspjeh su zaposlenici jer stvaraju vrijednost, održavaju kvalitetu i temelje poslovanja. Motivirani i uključeni zaposlenici pozitivno utječu na zadovoljstvo kupaca, učinkovitost menadžmenta i profit vlasnika.
Slažemo se s Grossmanovom tvrdnjom da korporacije „prodaju sebe, svoju dominaciju, svoja pravila“, što znači da one oblikuju društvene norme i političke odluke kroz marketing i odnose s javnošću. Korporacije prodaju ne samo proizvode nego i ideologiju neograničenog rasta i potrošnje. To najviše koristi vlasnicima i menadžmentu, dok šteti zaposlenicima, potrošačima i društvu kroz ignoriranje socijalnih i ekoloških posljedica. Socijalni troškovi uključuju gubitak privatnosti, uništavanje okoliša i narušavanje mentalnog zdravlja, a društvo ih snosi putem institucija i javnih usluga.
Korporacije ne bi trebale imati neograničeno pravo na slobodnu komunikaciju, posebno kad se koristi manipulacija ili prikrivanje činjenica. Potrebne su zakonske regulacije protiv lažnog oglašavanja i prikrivenog marketinga. Pravo i krivo treba definirati prema društvenim etičkim standardima temeljenim na poštenju, transparentnosti i zaštiti javnog dobra.
Regulacija korporativnih komunikacija ne smije se prepuštati samoregulaciji jer je profit često ispred istine. Država treba postaviti zakonski okvir, dok marketinške agencije i poduzeća trebaju imati odgovornost pod nadzorom neovisnih tijela. Preduvjeti za odgovornu komunikaciju su transparentnost, medijska pismenost građana, neovisni nadzor i etički kodeksi.
Etičnost angažiranja agencija poput Burson-Marstellera za „upravljanje percepcijom“ je upitna ako se koristi netransparentno i za prikrivanje istine. Upravljanje percepcijom prelazi u laganje kada se važne informacije izostavljaju ili se lažno prikazuje proizvod ili poduzeće. Kupci mogu prepoznati manipulaciju kroz nedosljednosti i izostanak odgovora na kritike. Etika zahtijeva jasnu, istinitu komunikaciju usmjerenu na javno dobro, a ne samo zaštitu imidža.
Za odgovornije ponašanje menadžmenta u Hrvatskoj potrebno je ojačati zakonske regulative i uvesti strože sankcije za neetičnost. Važno je poticati transparentnost i ulogu medija i civilnog društva u nadzoru. Edukacija menadžera o društvenoj odgovornosti i održivom razvoju te osviješteni potrošači koji biraju odgovorna poduzeća mogu stvoriti dodatni pritisak za promjene.
komentiraj (1) * ispiši * #
