Zašto ne vidimo šumu od drveća?

Živimo u vremenu ubrzanih i dubokih promjena koje istovremeno oblikuju gospodarstvo, društvo i način na koji posluju organizacije: klimatske promjene, rast društvenih nejednakosti, digitalna transformacija, gubitak povjerenja u institucije i snažan regulatorni pritisak više nisu izolirani fenomeni, već nova realnost poslovanja. Unatoč tome, mnoge organizacije i dalje djeluju kratkovidno, fokusirane na kratkoročne financijske rezultate, zanemarujući dugoročne rizike i očekivanja ključnih dionika, što se najjasnije vidi kroz organizacijsku miopiju i inerciju, dvije „bolesti“ suvremenog menadžmenta. Primjeri poput Volkswagenova Dieselgatea ili propasti Kodaka i BlackBerryja pokazuju da ignoriranje tektonskih promjena i odbijanje prilagodbe ne dovodi samo do reputacijskih i financijskih gubitaka, nego i do strateškog sloma. Istodobno, Europska unija jasno poručuje da održivost više nije stvar dobre volje, već temelj konkurentnosti, kroz regulatorni okvir koji ne ukida ESG ciljeve, nego ih čini operativno provedivima i obvezujućima. Podaci o ponašanju kupaca, zaposlenika i investitora potvrđuju isto: povjerenje, svrha i društvena odgovornost postaju nova valuta uspjeha, dok greenwashing, kratkoročna logika profita i zanemarivanje okolišnih i društvenih učinaka sve brže kažnjavaju tržišta. Najuspješniji lideri posljednjeg desetljeća to su već shvatili – kompanije s jasnom svrhom postojanja, snažnim vrijednostima i fokusom na stvaranje vrijednosti za sve ključne dionike dugoročno su i otpornije i profitabilnije. Zato danas ključno pitanje za svaku organizaciju više nije što radi ili kako to radi, nego zašto postoji, jer u svijetu u kojem se promjene događaju brže nego ikad, problem često nije u tome da nemamo oči, nego da ne znamo kamo gledati.