Izvještavanje o održivosti više nije opcija - već strategija preživljavanja

ponedjeljak , 24.11.2025.

Danas više nije pitanje hoće li poduzeća brinuti o okolišu i ljudskim pravima, pitanje je kako to rade i koliko su transparentna? Europska unija svojim regulativama, poput Direktive o korporativnom izvješćivanju o održivosti (CSRD) i Direktive o dužnoj pažnji za održivo poslovanje (CSDDD), postavlja jasne standarde: poduzeća moraju pratiti i izvještavati svoj utjecaj na okoliš, društvo i upravljanje. Za mnoga poduzeća to znači promjenu paradigme. Nije više dovoljno reći "mi se trudimo smanjiti emisije", sada se traži konkretna analiza: kolike su emisije, koji rizici postoje u lancu vrijednosti i kakav je njihov utjecaj na financijsku stabilnost i strateške odluke poduzeća. Ovdje dolazi do izražaja koncept dvostruke materijalnosti, koji zahtijeva da poduzeća sagledaju utjecaj sa dvije strane - kako ona utječu na okoliš i društvo, ali i kako ti utjecaji utječu na njih same.

Europska komisija je u veljači 2025. predstavila Omnibus I paket pojednostavljenja, koji olakšava primjenu CSRDa i CSDDDa. Prag za obvezno izvještavanje podignut je na poduzeća s više od 1.000 zaposlenika, čime bi oko 80/% poduzeća bilo izuzeto iz obveze. Smanjuju se zahtjevi za podatke i odgađa se primjena regulativa, što daje dodatni prostor poduzećima da se pripreme. No, pojednostavljenja ne smiju značiti gubitak transparentnosti, investitori i javnost i dalje očekuju pouzdane, usporedive i digitalno dostupne podatke.

Primjer hrvatskog poduzeća koje aktivno provodi ove standarde je Atlantic Grupa, koja kroz sustavna izvješća prati i smanjuje svoj okolišni utjecaj, optimizira lance opskrbe i investira u projekte društvene odgovornosti. Poduzeća u EU i Hrvatskoj sve više shvaćaju da dužna pažnja nije samo formalnost - ali koliko daleko idemo? Istraživanja pokazuju da većina želi da obveze obuhvate cijeli lanac vrijednosti, jer fokus samo na izravne partnere ostavlja stvarne rizike nereguliranim. Omnibus I paket pojednostavljenja zvuči lijepo na papiru, ali postavlja pitanje: pojednostavljujemo li samo papirologiju ili doista gradimo održive i odgovorne lance opskrbe? Transparentnost nije birokracija, ona je temelj povjerenja, dugoročne otpornosti i reputacije. Ako poduzeća žele preživjeti u 21. stoljeću, ignoriranje ESG-a više nije opcija, to je strateška nužnost. Omnibus I donosi ravnotežu između smanjenja administrativnog tereta i očuvanja odgovornosti, ali poduzeća koja ozbiljno shvate održivost već danas grade konkurentsku prednost. Strateško upravljanje ESGom nije trošak, već investicija u dugoročno stabilno i konkurentno poslovanje.


Izvori:
https://www.atlanticgrupa.com/en/news/atlantic-grupa-becomes-esg-champion-in-croatia/
https://www.europarl.europa.eu/topics/hr/article/20221110STO53001/odrzivo-poslovanje-sto-eu-ocekuje-od-poduzeca
https://financije.hr/hrvatske-tvrtke-zadovoljne-eu-direktivom-o-odrzivom-poslovanju/
https://eufondovi.gov.hr/komisija-pojednostavnjuje-pravila-o-odrzivosti-i-ulaganjima-eu-a-vise-od-6-milijardi-eura-ustede-na-administrativnim-troskovima/

Društveno odgovorno poslovanje i profit, spojivo ili ne

ponedjeljak , 10.11.2025.

Danas gotovo svaka veća tvrtka ističe kako je društveno odgovorna. Mnoge govore o održivosti, zaštiti okoliša i brizi za zajednicu, ali se postavlja pitanje koliko je to zapravo realno i iskreno s njihove strane, a koliko samo način da pridobiju pažnju potrošača. S druge strane, glavni cilj svake tvrtke i dalje je ostvariti maksimalan profit. Upravo o tom sukobu između društvene odgovornosti i profita piše Soren Kaplan u svom članku “Corporate Social Responsibility vs. Profit Maximization: Find the Middle Ground”. Kaplan smatra da se ta dva cilja ne moraju isključivati. Naime, društvena odgovornost poduzeća znači da tvrtke, osim što žele zaraditi, vode računa i o svom utjecaju na društvo i okoliš. To može uključivati ulaganje u održive prakse, pošten odnos prema zaposlenicima ili podršku lokalnoj zajednici. Takve inicijative ne samo da pomažu društvu, nego dugoročno mogu poboljšati reputaciju i profitabilnost same tvrtke. S druge strane, ako se tvrtka usredotoči isključivo na profit i zanemari etiku i odgovornost, tada riskira gubitak povjerenja javnosti i samih zaposlenika. Kaplan zato predlaže pronalazak zlatne sredine, a to je kombinacija težnje za profitom, ali i društveno odgovornim poslovanjem. Njegov model BUILD potiče poduzeća da budu otvorena, razumiju obje strane, istraže mogućnosti preklapanja, iskoriste ih i provedu u praksi na najbolji mogući način. Zaključak je jednostavan, društvena odgovornost i profit ne moraju biti suprotnosti. U slučaju kada se oni povežu na pametan i kvalitetan način, poduzeće može biti i uspješno i korisno za društvo. Prava snaga zapravo leži upravo u toj ravnoteži.

Izvor: https://www.sorenkaplan.com/middle-ground-corporate-social-responsibility-vs-profit-maximization/

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.