The Corporation
Dokumentarni film The Corporation (2003), u režiji Marka Achbara i Jennifer Abbott, analizira suvremene korporacije kao najutjecajnije institucije današnjeg globalnog društva. Film promatra korporaciju kao „pravnu osobu“ i pita kakva bi ona bila kad bismo je ocjenjivali psihološki. Kroz arhivske snimke, intervjue s ekonomistima, aktivistima i stručnjacima, istražuje motive korporacija, njihove načine poslovanja i utjecaj na društvo, okoliš i pojedinca. Tema je kritika korporativne moći i sukoba između maksimizacije profita i etičke odgovornosti.
Nakon gledanja filma javljaju se emocije zabrinutosti, nelagode i ljutnje. Prikazi iskorištavanja radnika, uništavanja okoliša i manipulacije potrošača izazivaju moralnu nelagodu, ali i nadu zahvaljujući primjerima borbe za pozitivne promjene. Film potiče kritičko razmišljanje o vlastitoj potrošačkoj odgovornosti.
Granica između privatnog i javnog interesa trebala bi biti određena od strane demokratski izabrane vlasti i institucija koje štite javni interes. Budući da privatna poduzeća teže profitu, javni interes ne može se prepustiti samo tržištu. Potrebni su politički mehanizmi poput zakonodavstva i nadzora, te uloga civilnog društva, medija i obrazovanja u nadzoru i sudjelovanju građana. Tržište može igrati ulogu ako je transparentno i pod društvenom kontrolom. Ravnopravnost privatnog i javnog interesa zahtijeva stalni dijalog i odgovorno političko djelovanje.
Svijet bez poduzeća teško je zamisliv jer poduzeća organiziraju proizvodnju, zapošljavaju i omogućuju dostupnost proizvoda i usluga. Bez njih bi život bio manje udoban, inovacije sporije napredovale, a mnogi proizvodi teško dostupni. Takav bi svijet mogao biti usmjereniji na lokalne zajednice i održivost, no zahtijevao bi drugačiji društveni i ekonomski sustav.
Interesi menadžmenta, vlasnika, zaposlenika, kupaca i drugih skupina ne moraju biti u sukobu, ali često dolazi do napetosti. Ključni za uspjeh su zaposlenici jer stvaraju vrijednost, održavaju kvalitetu i temelje poslovanja. Motivirani i uključeni zaposlenici pozitivno utječu na zadovoljstvo kupaca, učinkovitost menadžmenta i profit vlasnika.
Slažemo se s Grossmanovom tvrdnjom da korporacije „prodaju sebe, svoju dominaciju, svoja pravila“, što znači da one oblikuju društvene norme i političke odluke kroz marketing i odnose s javnošću. Korporacije prodaju ne samo proizvode nego i ideologiju neograničenog rasta i potrošnje. To najviše koristi vlasnicima i menadžmentu, dok šteti zaposlenicima, potrošačima i društvu kroz ignoriranje socijalnih i ekoloških posljedica. Socijalni troškovi uključuju gubitak privatnosti, uništavanje okoliša i narušavanje mentalnog zdravlja, a društvo ih snosi putem institucija i javnih usluga.
Korporacije ne bi trebale imati neograničeno pravo na slobodnu komunikaciju, posebno kad se koristi manipulacija ili prikrivanje činjenica. Potrebne su zakonske regulacije protiv lažnog oglašavanja i prikrivenog marketinga. Pravo i krivo treba definirati prema društvenim etičkim standardima temeljenim na poštenju, transparentnosti i zaštiti javnog dobra.
Regulacija korporativnih komunikacija ne smije se prepuštati samoregulaciji jer je profit često ispred istine. Država treba postaviti zakonski okvir, dok marketinške agencije i poduzeća trebaju imati odgovornost pod nadzorom neovisnih tijela. Preduvjeti za odgovornu komunikaciju su transparentnost, medijska pismenost građana, neovisni nadzor i etički kodeksi.
Etičnost angažiranja agencija poput Burson-Marstellera za „upravljanje percepcijom“ je upitna ako se koristi netransparentno i za prikrivanje istine. Upravljanje percepcijom prelazi u laganje kada se važne informacije izostavljaju ili se lažno prikazuje proizvod ili poduzeće. Kupci mogu prepoznati manipulaciju kroz nedosljednosti i izostanak odgovora na kritike. Etika zahtijeva jasnu, istinitu komunikaciju usmjerenu na javno dobro, a ne samo zaštitu imidža.
Za odgovornije ponašanje menadžmenta u Hrvatskoj potrebno je ojačati zakonske regulative i uvesti strože sankcije za neetičnost. Važno je poticati transparentnost i ulogu medija i civilnog društva u nadzoru. Edukacija menadžera o društvenoj odgovornosti i održivom razvoju te osviješteni potrošači koji biraju odgovorna poduzeća mogu stvoriti dodatni pritisak za promjene.
Post je objavljen 10.10.2025. u 21:23 sati.