- Majku vam jebem svima odreda!!! – reče Pepeljugin djed, nanišani karabinom u televizor marke Sony, LCD, dijagonale veće od 106 cm, te opali.
Pepeljuga je u to vrijeme bila u kuhinji zajedno sa maćehom. Njena zla maćeha začu pucanj te reče:
- Svaki put kad vidi Milanovića i sjednicu Vlade, puca u televizor. Mili Bog mu televizora nemeže nadat kolko ih je on u stanju propucat. Majkem mile ako ga neću otrovat, samo mi trošak dela! A ti… što ti gledaš!? – otrese se ona na Pepeljugu
- Ništa… ništa – branila se Pepeljuga
- Stavi grah kuhati, pizda ti materina! Jel imaš crvene paprike za zapršku?
- Nemam… da odem kupiti? – upita Pepeljuga
- Ma kakvi, doći će Aragorn iz „Gospodara prstenova“ i donjet 2 kile mljevene paprike!!! Piči u Konzum i kupi papriku! – odbrusi joj zla maćeha
Pepeljuga je živjela sa svojim djedom, maćehom i dvije polusestre. Od svih ukućana, samo ju je njen djed volio a i ona njega. Pepeljugin otac nije bio kod kuće, radio je u talijanskom brodogradilištu kao varioc pošto su kod nas sva brodogradilišta propala. Ni ona sama nije imala posla, nije ga mogla naći, pa osim što je bila na birou, još ju je maćega ugnjetavala.
- Odi i na biro usput, vidi jel ti naknada legla… ako je, digni novce i donesi vamo meni! – reče maćeha Pepeljugi
Pepeljuga se spremila i otišla u grad, prvo na biro a onda u Konzum po papriku. Naknada sa biroa je legla, pa je podigla novce a onda je otišla uzeti papriku. U Konzumu je paprika bila na akciji, sa 19 kuna je skočila na 28. Kupila je papriku i na povratku doma zastala kraj zgrade općine na kojoj je visjela obavijest sa sadržajem:
„Pojštovani
Načelnik općine organizira bal u sportskoj dvorani „Davor Šuker“ na koji poziva sve djevojke iz općine. Ona najbolja će dobiti ruku njegovog sina djevca koji ima 32 godine. Majmun ne zna sa ženama nikako, pa je ovo jedini način da se oženi. Nije peder, načelnik općine životom garantira! Bal je večeras u 8 sati, odma nakon dnevnika.
Hvala!“
Pepeljuga se sva ozarila u licu, oduvijek joj se sviđao sin načelnika općine no nikako mu nije mogla prići. I sama je bila sramežljiva poput njega pa joj se bal učinio kao dobra prilika. Vrativši se doma, rekla je to zloj maćehi.
- Evo, kupila sam papriku! – reče Pepeljuga te preda maćehi novce sa biroa, papriku i račun za papriku
- 28 kuna paprika!?!? – skviknu maćeha vidjevši račun
- Bila je na akciji! – pravdala se Pepeljuga
- Gdje si bila, u Kauflandu?... Lidlu?... Interšparu?... gdje, pičkat materina da je paprika 28 kuna!? – planula je maćeha
- U Konzumu, tako ste mi rekli!
- O sunce ti jebem žareno! – reče maćeha, negodovajući a opet znajući da je i sama kriva što joj je rekla da ide u Konzum
- Nego… načelnik općine organizira bal! – pridoda Pepeljuga a maćehi od šoka ispade paprika na pod
- Kakav bal!? – upita ona
- Bal na koji poziva sve djevojke iz općine a ona najbolja će dobiti ruku njegovog sina! – objasni joj pepeljuga
- Onog njegovog nejebičara što ima 32 godine? – upita maćeha znajući da je „mali“ još djevac
- Da, njega!
- A gdje će se bal održati?
- U sportskoj dvorani „Davor Šuker“! – objasni joj Pepeljuga
Maćeha je bila žešći kalkulant. Znala je da je načelnik općine HDZ-ovac i da je težak nekoliko milijuna eura. Pa lani je upropastio 3 tvornice prodavši sve strojeve te je 10 godina dobivao poticaje za pšenicu mada ni zrna posadio nije. Znala je da ako u brak sa sinom načelnika općine uspije „utopiti“ jednu od svoje dvije kćeri, to bi bio pun pogodak.
- I ja bi išla na bal – reče Pepeljuga maćehi
- I ja bi da mi je Al Paćino ćaća, al nemere! – reče maćeha, uze vreću od 50 kila graha, istrese ga u pepel te reče Pepeljugi – Možeš ići na bal ako do 8 uspiješ odvojiti svako zrno graha iz pepela!
Bilo je 6 popodne. Pepeljuga je znala da nema šanse da prebere sav grah iz pepela. Maćeha je za to vrijeme već pripremala obje svoje kćeri za bal, odjevajući svaku u posebnu haljinu, birajući za njih najfinije parfeme iz kupaone u koju Pepeljuga nikad ušla nije.
- Lutko dedina, što radiš kraj špareta? – upita deda svoju unuku Pepeljugu
- Deda, kud ćeš ti? – radoznala je bila Pepeljuga
- Krenuo srat na wc… nego… što to delaš?
- Maćeha mi istresla grah u pepel pa mi rekla da prebirem!
- O jebala ga ti, pa što ne uzmeš usisavač! – reče deda te nastavi – Uzmi usisavač i samo nabij onaj jedan nastavak i stavi kakvu mrežcu da ne vuče grah use… ima da povuče sav pepel a grašina će ti ostati!
- TOOOOO DEDA! – vrisnu Pepeljuga te poljubi dedu
- Ode ja sad srat, još malo pa će mi dnevnik! – reče deda te ode
Pepeljuga je tako i napravila. Stavila je mrežicu na vrh nastavka usisavača i u trn oka povukla sav pepel a 50 kila graha je ostalo na podu. Spremila je grah u vreću i otišla u svoju sobu. Pepeljuga se sredila za bal... na koji je uspjela stići na vrijeme.
Bal je počeo točno u 20 sati. Došle su sve djevojke iz općine a velika većina njih je došla u minjacima, no jedino je Pepeljuga došla u haljini do poda. Kao takva, odmah je upala u oči sina načelnika općine koji je cijelo vrijeme plesao sa njom. Od glazbe, svirani su samo narodnjaci koje je bend „Krvavo oko“ svirao uistinu fantastično… no oko 22 sata, kako to već na narodnjacima biva, došlo je do tučnjave. Pepeljuga je osjetila da je vrijeme da pobjegne doma. Okrenula se i krenula prema izlaznim vratima. Od vrata su je djelile svega 4 stepenice, no kako sportska dvorana „Davor Šuker“ ima problema sa miševima, domar je sve stepenice namazao ljepilom za iste. Silazivši niz stepenice, Pepeljugina noga zapela je u ljepilu. Naglim trzajem oslobodila je nogu iz obuće te šmugnula kući.
Zagreb, 08.01.2014.
Američki špijun, Edward Snowden, objavio je do sad nikad objavljenu fotografiju na kojoj se vidi da je astronaut Neil Armstrong, umjesto američke zastave, zabio zastavu HDZ-a.
Jebalo majku, da rokne isti onakav meteor koji je pobio sve dinosaure, svako normalan bi rikno al ova sorta ljudi bi preživjela. Onaj ko ima jedan jedini dan radnog staža, naišao je u firmi na direktoguzo uvlakača. Ko su direktoguzo uvlakači? To su vam oni ljudi kojima samo stopala vire iz direktorove guzice. U svojoj bauštelskoj karijeri, naišao sam na nekoliko takvih. Samom direktoru puca kurac za takvog majmuna, zapravo i oni sami znaju da se radi o kretenu kojem nikad ne bi dali ruku svoje kćeri, ali mu rado daju ovlasti. Zašto? Jedan takav mu dobro dođe jer ima maloumnog robot-kretena koji obavlja prljave poslove za njega. Ako radniku treba dati otkaz, ne daje ga direktor nego direktoguzo uvlakač. Ako radnika treba baciti u prešu, to on radi u ime direktora. Ako se treba nekom zamjeriti, tu je direktoguzo uvlakač koji će za svog direktora i život dati a kamoli što drugo. Takve đubradi ima u svakoj firmi. To su oni kojima je prvi posao a onda mater, žena, djeca, obitelj općenito. Šupčina će vam poslati mail u 10 sati navečer ka da je podne, tražeći od vas da mu do 2 u jutro pošaljete izvještaj o topljenju leda na polovima i neplodnosti pingvina i tuljana. Ne prežu pred ničim, jer znaju da ih štiti direktor u čijoj su guzici strpani do krajnika, naravno na toplom. Normalno, šaljete mu mail u 2 u jutro sa detaljnim izvještajem o topljenju leda i spolnom životu pingvina i tuljana, kad isti sekund stiže odgovor od kretenoidnog kretena, sad traži izvještaj o utjecaju klimatski promjena na rast dlake kod kratkodlakog jazavčara sa osvrtom na loše raspoloženje Baraca Obame tijekom kišnih dana.
Općenito, oni su izopćeni iz društva. Nemaju prijatelje. Kad oko ponoći dolaze sa posla (oni moraju za dobrobit firme raditi do ponoći a sve ne bi li još dublje upali u dišinu guzicu) pas bježi kod susjeda. Nitko ih ne zove u svadbu. Nisu nikom jamci, nije što oni ne bi, nego nitko ih neće. Ne plaćaju TV pretplatu jer se inkasatoru neda ni približiti kući. Ljetni pljusak udara samo po njegovoj kući dok se drugi sunčaju na tersama. Njihov jedini prijatelj je direktor, bar oni tako misle. Dok direktor govori, oni šute a kad ovaj stane, oni se samo nadovezuju na ispričano pa tako ako direktor zaključi da treba platiti člana Al-Qaede da se u kancelarijama digne u zrak sa 20 kila dinamita, direkoguzo uvlakač je taj koji će predložiti da to ipak bude 25 kila. Oni vam uvijek na najgluplji direktorov prijadlog dodaju po još nešto, samo kako bi sebe dokazali
Direktor: „Mislim da treba uvesti 10 satno radno vrijeme!“
Uvlakač: „Direktore, ako ne uvedemo 12, nisamo ništa napravili!!!“
Normalno, i sam direktor je mislio na 12satno radno vrijeme no glupo je da baš on to kaže na sastanku jer zna da bi ovo đubre predložilo 14, a to čak ni po direktorovom mišljenju nije u redu.
< | siječanj, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Obrana i zaštita od gluposti
Veljača 2018 (1)
Ožujak 2017 (2)
Ožujak 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (3)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (5)
Srpanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (6)
Siječanj 2012 (6)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (12)
Rujan 2010 (18)