petak, 27.02.2009.
Zaustavite Zemlju - silazim!
Ne podnosim drama queens. Hvala na pozornosti i doviđenja.
Ne razumijem što je tako privlačno u kreiranju drame i/ili panike na svakom koraku. Generalno govoreći, zašto neki ljudi imaju potrebu od muhe raditi slona?
Dobro, možda sam ja u nekim stvarima prevelika ladovina i to je opet, s druge strane spektra gledano, također iritantna osobina, ali oprostite mi što ne želim dopustiti razvijanje stresne situacija ako ona nije krajnje nužna. Zašto bih čupala kosu, cvilila, tulila, kukala, plakala i generalno doprinosila povoljnim uvjetima za razvijanje sočnog čira na želucu, ako to nije apsolutno potrebno? A zapravo rijetko kad i jest. Zar nije bolje ostati smirena, pustiti da se situacija malo razvije, sagledati sve kutove i POZORNO saslušati činjenice IZ PRVE RUKE?
Nda. Interesantnije je, valjda, odmah udariti u kuknjavu, zvati Centar za uzbunjivanje i trčati naokolo kao muha bez glave jerbo, OMGdogodioseproblem i nema veze što me Kristina uvjerava da će situacija biti riješena idući dan u jutro, bez posljedica, glavobolje ili nečijeg drugog stanja. Zaboga!
Istina, trivijaliziram ja sad malo što se jednog konkretnog i nedavnog slučaja tiče, priznajem. Situacija jeste bila poprilično nezgodna i potencijalno opasna, ali su postojali čvrsti dokazi da do eskalacije neće doći i sa moje i od strane službene osobe, ali yebeš me ako su ljudi u takvoj (ili sličnoj) situaciji u stanju stati malo na loptu, duboko udahnuti i saslušati.
I ako je dotičnoj drama queen lakše duriti se na mene što sam odbila pasti pod utjecaj njene drame, ako joj je lakše ići od osobe do osobe i nuditi im svoju priču dana kao krvavi križ koji je, eto, morala ponijeti, ako će to biti jedna od priča koja će se vrtjeti on loop još neko vrijeme i biti dio Kristinine urbane legende – so be it. Neka im. Ja ću svoje pogreške priznati, ali se faking ne dam uvući u jadikovke i tračeve. Yebeš me ako dam!
nedjelja, 22.02.2009.
Parkiram (li) kao idiot (?)
Nisam vozač,ali svejedno znam kako pješaci znaju biti moronski raspoloženi kad se kreću u prometu (kao npr. neki dan jedna bakica koja je usred jutarnje špice prometa išla "pretrčavati" ulicu Republike sa tri cekera u jednoj ruci i štapom u drugoj). Isto tako znam da je moj grad, osim što je pun sunca, pun vozača koji parkiraju kako im se ćefne.
BTW, fotografije su posuđene sa ParkiramKaoIdijot.com
Lega, 4 parkirna mjesta? ČETIRI!? Iliti: E mala, jesil ti odavle?
Istina da si mali i da se svuda daš ugurati, ali bogaramu, ne znači da i trebaš!
Još jedan merdžo čiji se vlasnik ima potrebu prosto proširiti preko više od jednog parkirnog mjesta, mašala.
A ovaj lik je, svaka mu dala, šampion in my book! Živio on meni 100 godina.
petak, 20.02.2009.
Prikraćena
Upozorenje: tekst koji slijedi sadrži više engleskih termina nego je preporučljivo u jednoj dnevnoj dozi hrvatskog nam jezika. Ispričavam se te se bilježim sa štovanjem.
Najnoviji addiction? Lady Gaga's Boys Boys Boys. Ironično, zar ne?
A svemu tome u prilog ide činjenica da je moj gaydar apsolutno neupotrebljiv. Ono, hrpa otpada. Nekalibrirano smeće bez garancije, osiguranog servisa i/ili zamjenskih dijelova. Oću svoj novac nazad!
U čemu je problem? Reći ću vam u čemu je problem!
S obzirom da sam trenutno na prekomandi u TCO i K Centar vidim samo kad odem privatno u šoping, rijetko susrećem i Ratnicu. A moj je moto oduvijek bio daleko od očiju, daleko od srca. No to ne znači da moje srce još uvijek ne izgara za Ratnicom. Pogotovo otkad sam se s njom prije neki dan doslovno sudarila ispred zgrade u kojoj živim (Ži-vo-te mo-ooj. Dva-put san umra-aaaaa, umraaa za nju-uuuuu!). Ali, ipak je to razdvojenost i, istina je, naša veza itekako trpi zbog toga. A tu je i činjenica da je cijela veza postojeća samo i isključivo u mojoj glavi.
But, I digress!
U TCO sam od ponedjeljka i to u prvoj smjeni kad je centar gotovo prazan do nekih 13h. U prvoj smjeni ovaj tjedan radi i Jessie i, s obzirom da ni u njenoj kao ni u mojoj radnji većinu prije podneva nema posla, Jessie popriličan dio radnog vremena (cca svakih sat vremena, ali nije da sam mjerila) provede na galeriji – u jednoj ruci Nes u drugoj cigareta. Zašto je to važno? To je važno iz razloga što sam 'primijetila' neke stvari about Jessie. Now, nećemo ulaziti u stereotipe koji bi kao, po defaultu, trebali biti trigger da, ne samo moj već bilo čiji, gaydar zasvijetli kao božićno drvce ispred njujorškog Rockafeller centra, ali yebemu život ako i ovog puta kiksam.
Prešutila sam kratku kosu, izostanak bilokakve šminke, nenošenje nakita, kratke nokte, low-riding traperice, dux, ruke u džepovima, jednu nogu na klupici i jednu ruku preko naslona dok se ispija kava i puši cigareta. Nisam ni a rekla na swagger ili too cool to care stav. Nisam se usudila ni pomisliti na svoj gaydar kad je u zadnjih pet dana prošla pored mene i odmjerila-klimnula glavom-ostala kul, ali kad sam ju danas vidjela da je na posao došla (između ostalog) u patikama za mali nogomet… COME ON! Ako je i ona strejt kao što se ispostavlja da je slučaj za većinu žena zbog kojih moja malenkost pada u nesvijest, onda je vrijeme da proglasim izvanredno stanje. Jedno je kad se strejt cure furaju na gejstvo jer je to sad kajbajagi in. To je fun for everyone - i za mene koja sam gay as a fruit basket i za naivnu brucošicu sa Filozofskog. Ali kad strejt žene (nesvjesno, pretpostavljam) nabace gejstvenu kamuflažu i onda meni pomute razum, e onda, yebemu, više nije tako zabavno.
Ja ili si moram nabaviti nekog tko će mi biti wing(wo)man ili ću morati dići kredit da si nabavim gaydar koji nije faking made in China!
petak, 13.02.2009.
Pa, da onda i to odradimo.
BT je odlučila da ona i dragi neće "slaviti" Valentinovo pa sam ju onda ja prisvojila da mi bude dejt za sutra. Imam filing da me vodi na kasni ručak/ranu večeru. I bolje joj je, s obzirom da se već danima suzdržavam od toga da ne potamanim ovu I love Milka praline bombonjeru što sam joj namijenila.
A za sve vas koji ste ili niste zaljubljeni, imate ili nemate dejt za sutra, strašno držite do ovog kvazi-blagdana ili vas apsolutno nije briga, ali cijenite (i razumijete) dobru i pametno plasiranu TV show referencu, Liz Lemon, Dorothy Snarker i ja vam želimo sretno Valentinovo.
srijeda, 11.02.2009.
Tehnička potpora, my ass! v2.0
Okej. Priznajem da se osjećam strašno kul i prevažno kad me djevojka nazove/zaskoči na MSN-u i u pravoj damsel in distress maniri izjavi kako je ona sad nešto pogrešno stisla i sve je na kompu otišlo u vražju mater, a ja sasvim smireno i (fejk)stručno njoj korak po korak objasnim kako da spasi situaciju. Njen razdragani cijuk i hvalospjev mojoj superiornoj sposobnosti višestruko orgazmički utječe na moj ego.
Kad se već ne seksam, barem to.
ponedjeljak, 09.02.2009.
Živciraju me ljudi koji na kraju naslova stavljaju točku.
Zar i ti sine Brute?
Tako me je danas u rano jutro pozdravila kolegica kad sam već u 7.04h sa punim kolicima izlazila iz K Centra. Naime, postoji jedna interna šala o takozvanim 'trkačima' koji su u niskom startu ispred trgovačkih centara i po 15 minuta prije nego se vrata otvore. A K Centar se otvara u 7.00h. A vani puše vjetar ko mahinit. A pada kiša. A pred K Centrom danas u niskom startu turira barem 50 pemzionera. Razlog su vjerojatno potkošulje i gaće na sniženju za 99 lipa 10 komada. Ili vajling od 20 litara za 19,99. Ili se prodaje bilo kakva druga pizdarija za par kuna devedeset devet.
Iako se i dalje namjeravam sprdati i interno se šaliti na račun sredovječnih trkača i ja sam danas bila jedna od njih (hence the 'Zar i ti sine Brute?'), iako sam ja barem stigla u K Centar nakon otvaranja vrata. Kupila sam Vivaxovo kućno kino i boombox na faking sniženju. Sve zajedno me je izašlo 349,00 (slovima: tristo četrdeset i devet) hrvatskih kuna pa si vi mislite. Ako ništa drugo, ja barem ulazim u niski start sa točno određenim planom i ciljem: ući među prvima, u dva manevra skinuti sa police ono po što sam došla, najkraćim mogućim putem stići do blagajne i platiti još u ranoj fazi dok blagajnice nisu počupale svu kosu i sebi i kupcima.
S obzirom da sam cijelu akciju izvela u tri minute, morate priznati da mi je organizacija na svjetskoj razini, uz minimalnu dozu drame i stresa.
Boombox je dobila Fic za svoj jubilarni 25. rođendan (koji smo slavili čitavi božji vikend), a kućno kino si je Kristina naštelovala na svoj spanking novi komp i u prvih sat vremena na sebe navukla bijes najbližih susjeda. Zaboga, pa ne mogu svi biti pobjednici u ovoj priči. Zaboga.
Plus! Apdejt što se tiče spanking novog kompjutera. Našla sam problem (onaj novi, stari je još uvijek misterija) i ne mogu vjerovati. MAJSTOR U SERVISU MI JE ZABORAVIO PRIKAČITI IDE I NAPONSKI KABEL na obje pržilice. Yebeni IDE kabel je ostao kod njega u servisu. Nije ni čudo što mi komp ne registrira niti jedan optički uređaj kad NIJE FAKING SPOJEN! Prvo sam psovala u subotu, a onda smišljala paklenu kletvu za majstora. Do danas sam se, hvalanapitanju, smirila.
petak, 06.02.2009.
Podzemne faking vode
Dakle. Dosadilo mi je mrdati po kompu svaki drugi dan jerbo neki jarac smeta mišu i uporno ga smrzava pa sam ja svoje spanking novo računalo napokon odvezla u Vemil.
Tamo ga je čiko otvorio i ustanovio da je sve po propisu. Nazvao me i rekao, Gospodična, meni sve radi. Ja rekoh, Dajte ga malo piknite, možda se bude naljutio na vas kao što se ljuti na mene pa vam izveo pizdariju kao što ju izvodi meni svako malo. Kaže on, Je, ja ga pikam, ali on prede ko mačkica. Ma jeli bogarati? I tako ja njemu kažem neka on njega nastavi pikati, možebitno kompu dosadi pikanje pa odluči pokazati svoju pravu prirodu. Ali figa! Komp radi i prede i ne pravi probleme kao da je prošao sensitivity traininig, yebem ga ja.
I tako, nakon tri dana bez kompjutera, već luda od krize jer sam komp na servis odvezla i odrekla se Neta i svega cold turkey (bogu hvala na Yvonne Stra-... umm... svih 13 epizoda serije Chuck 
koje posjedujem i koje su me držale da ne poludim), evo mene i njega nazad. Moj navodno sasvim ispravni kompjuter je došao doma i već mi je uvalio kajlu. Kao da je znao. Kao da sam ja najveći svjetski pehist i moron i ovakve se stvari samo meni događaju.
ponedjeljak, 02.02.2009.
PMS kutak
Who the fuck je ta Lily Allen all of a sudden?! Samo čekam kad će mi iz yebene paštete iskočit'!
Jadan Robantiko (ili kako si je već nadjenuo ime) i njegovo lišce. Da ga sretnem u Zagrebu ne bih mu imala srca reći da mu faca sa ili bez botoxa izgleda kao pavijanova guzica za vrijeme parenja. Kriza je čovječe, KRIZA!
A i taj Modni mačak bi svakoga yebav'o.
Tako mi i treba kad sam moron i umjesto da čitam knjigu prije spavanja ja gledam faking Red Carpet.
