srijeda, 24.12.2008.
Nešto za ugođaj.
Ove godine božićni duh me nije posjetio. Čak ni najdraža božićna pjesma koja se poštala u K Centru na "repeat" od prilike svakih 45 minuta nije me stavila in Christmas mood.
Iako sam ja objesila lampice, okitila umjetni borić i zamuljala (doslovno!) kolač... još uvijek sam meh. Možda je to zato jer nema ni s od snijega ove godine? Možda je to zato jer me neke druge poslovno/privatne stvari muče? A možda sam jednostavno postala imuna na božićne radosti i/ili odviše cinična u posljednje vrijeme?
No, prije nekih sat vremena se dogodio obrat zahvaljujući divnoj gospođici Snarker i njenoj preporuci jedne predivne božićne pjesme u izvedbi Sare Bareilles i Ingrid Michaelson. Radi se o pjesmi Winter Song sa ove godine objavljenog nosača zvuka The Hotel Cafe presents Winter Songs.
Ono što mi se svidjelo na dotičnoj kompilaciji jest ugođaj koji savršeno odgovara mom osjećaju u ovo blagdansko vrijeme. Božić je, ali ja ne moram nužno biti luda i skakati od sreće, grliti i ljubiti na sve i svakoga na kog naletim. Želim tih Božić, bez puno drame i ludovanja.
A svima vama koji čitate blog (ili ste sasvim slučajno našli se ovdje) želim sve najbolje za blagdane uz ovu ili neku drugu, veseliju kompilaciju. Kako god vam paše. 
srijeda, 17.12.2008.
"Mijenjam dvosobni stan za Bibliju. Može i uz nadoplatu."
U jednu ruku, moglo bi se reći da su knjige moj kriptonit. Nisam kolekcionar niti čitam ne znam kakva umjetnička djela i/ili 'pametne' knjige, ali ih volim. Sama pojava knjige, njen izgled, miris papira, dizajn naslovnice, font... fascinira me. I zato, svake godine pristanem raditi u osječkom centru Kod Slovenca na Danima knjige iliti mini sajmu. U dva dana sam kupila 3 knjige koje mi ne trebaju, potrošivši tako novac koji mi je prijeko potreban za druge stvari. Ali eto, nisam si mogla pomoći.
No ono što želim zabilježiti u ovom postu je jučerašnja promocija tzv. Zlatne Biblije, koju je svekolikom pučanstvu predstavio Pero iz Slagalice, koja je i nakladnik dotične knjigice. Prvo moram priznati da je knjiga kao knjiga izuzetno impresivna. Jednostavno morate biti zadivljeni kožnim uvezom sa ručno rađenim ornamentom, pozlatom na rubovima i kopči, te zlatnim obrezom sa uzorkom (meni osobno najdraži detalj). Biblija je kompletno ručno rađena. Reprodukcije ilustracija sadrže ukrase od zlatne folije. Naklada je 1500 komada od kojih je svaki numeriran i ima svoj vlasnički list ovjeren kod čike notara. Teška je 8 kg (10 sa zaštitnim drvenim kovčegom) i košta 16.000,00 hrvatskih kuna.
E sad dolazi ono zanimljivo pitanje. Tko je (i zašto, pobogu!) spreman dati tolike kune za knjigu koju A) moraš držati pod ključem jerbo ima veliku vrijednost, B) i svaka najmanja točkica prašine ili nedajbože gorje nečistoće umanjuje istu tu vrijednost, C) moraš ju 'hendlati' (što bi moje posvojene Zagrepčanke rekle) u rukavicama jer prirodna masnoća kože ostavlja tragove na papiru D) generalno te je strah otvoriti faking knjigu i uživati u ilustracijama i tekstu jerbo je prejebeno skupa da bi se u njoj uživalo pa ju držiš u drvenom kovčežiću izvan dohvata djece, kućnih ljubimaca i čovječanstva uopće? Mislim, zaista.
Da želim imati Bibliju, proučavati ju, tražiti utjehu među njenim redovima, kupila bih si jednu, običnu crnu sa fake zlatnim slovima na naslovnici i onim masnim papirom kao za umatat burek, ali tanjim. E to je Biblija. Nju se čita, nju se nosi u stražnjem džepu hlača, nju se stavlja pod jastuk za nedajbože, nju se baca (i proklinje na vjeke vjekova) na nevjernika kao što sam ja.
Razumijem ja što je vrijednost i umjetnost. Razumijem ja da će ta Biblija imati svoju vrijednost i veću od 16k kuna za koje stoljeće ili dva. Isto tako razumijem da je i jedan original originala dovoljan i čuva se u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču. Ali ne razumijem u čemu je bit izrađivanja originalnih kopija (pardon, REPRODUKCIJA) u kojima, oni kojima je namjenjena, nikad neće moći uživati na način na koji bi Biblija (ili bilo koja druga knjiga, for that matter) trebala biti uživana.
A vi sad recite što god vas je volja.
ponedjeljak, 08.12.2008.
Tehnička potpora, my ass!
Kupila sam novo računalo prije nešto više od dva mjeseca. Pošto nisam neki ekspert za hardver, vodila sam Majkija sa sobom do Vemila gdje je on odobrio komponente koje će biti sklopljene u moj spanking new stroj. Od svega je najveću galamu digao oko matične ploče koja je Gigabyte-ova. Navodno je ona majka svih matičnih ploča, pa sam onda ja uzela Gigabyte-ovu matičnu ploču kad je tako dobra i svi ju hvale i koješta.
Da se razumijemo, Majki nema veze sa problemom koji slijedi. Majki mi je puno pomogao i da nije bilo njega (i ljubljene mu supruge), Kristina bi sada razbijala glavu o zid jerbo je htjela navrat-nanos kupiti neko zastarjelo smeće u HG Spotu, već sklopljeno za naivce i upakovano u krasno kućište. Samo želim naglasiti da je dotična matična ploča dignuta u nebesa i sad ja možebitno imam sranje s njome nakon samo par mjeseci rada.
Naime, po onome što sam ja navela kao simptome kuršlusa, momci na news grupi su mi kazali da je najvjerojatnije matična ploča u kvaru te da ju treba zamijeniti. Kako nisam željela odmah trčati u Vemil i dizati dramu, sinoć sam napisala opširan e-mail njihovoj tehničkoj potpori u kojem sam opisala problem i tražila konkretan savjet. Naravno, nisam ga dobila nego su oni meni lijepo rekli kako nikad nisu imali takav navedeni problem s dotičnom matičnom pločom i neka ja nju, ako baš želim, odnesem na testiranje.
Čekaj malo. Ja sam lijepo zamolila, recite mi, po ovome opisu, što bi mogao biti problem? I ako je zaista matična u kvaru, koliko dugo mogu očekivati da ću čekati na popravak/zamjenu? Nemoj mi dati odštancani odgovor, ono, hvala na pozornosti i doviđenja. Tehnička ste potpora. Daj budi onda tehničar, a ne političar. Tu ste zbog nas nedojebenih korisnika računala koji padnu u nesvijest od panike istog trena kad im neki pizdrek iskoči na monitoru. Hvala bogu pa mi nisu rekli da probam iskopčati računalo iz struje, ponovo ga ukopčati pa ako to ne uspije onda sam, najvjerojatnije, u banani.
