subota, 31.01.2009.
Prvo Bitch Slap and now THIS?
Zahvaliti mogu jednoj El Journal blogoprijateljici na novo otkrivenom afinitetu prema fantastičnoj Zoë Bell. Da nije nje Kristina bi ostala needucirana o tome tko stoji iza kaskaderskih vratolomija koje izvode neke od najžešćih akcijskih heroina modernog doba, TV-a i velikog ekrana. Ovog puta se mlada dama i sama pojavljuje kao heroina u ekranizaciji uratka jednog od najhvaljenijih autora stripa, Eda Brubakera.
Behold, najava za Angel of Death - online serijal.
Uf. Da mi je ovaknetko za vodit kući...
... ili da mi jednostavno bude ukras na haubi dok se vozim kroz grad.
Zoë Bell, ladies and gentlemen. Zoë Bell.
Everyone's therapist, never a bride.
Interesantna činjenica: u posljednjih par godina, barem petero mojih prijatelja ponudilo mi je brak. No ono što je interesantno u svemu tome jest da ta ponuda nije stala na snagu odmah u stilu: Kristina, ti si meni divna osoba, imaš sve potrebne kvalitete koje tražim od buduće supruge, udaj se za mene. Više je to bilo u stilu: Znaš, ja ću tebe ženit' za jedno tri do pet godina. Em što se time navodi na misao da će Kristina za tri do pet godina (još uvijek) biti solo i na raspolaganju, em što se time insinuira kako Kristina nema ništa protiv da bude nečiji last resort.
Naravno, neke od tih ponuda su zezancija među prijateljima jer, ako se sa prijateljima ne možeš šaliti na takav način, sa kime možeš, right? No neke ne daju prostora šali i na neki način postaju teret, a pomalo i uvreda, bez obzira radilo se o bivšem dečku, momku koji bi želio biti budući dečko ili prijateljici koja "ima nos za takve stvari".
Ja bih se vrlo rado udala, ali pod mojim uvjetima. Fala.
ponedjeljak, 26.01.2009.
One day, it'll be MINE!
S obzirom da sam aspirirajuća autorica kratkih originalnih i fanfiction priča, cilj mi je jednog dana biti laureatom i osvojiti prestižnu Bad Sex Award. Pa makar mi to bilo zadnje što ću učiniti u životu!
PS. Kad smo već kod (lošeg) seksa, Ratnica mi je ubila mojo novom frizuricom. Naime, od one über seksi "dyke-a-doo", prešaltala se na "flock of seagulls" (trovremenski taft mora biti zaustavljen!). Not sexy my dear, not sexy at all.
Iako, ako bolje razmislim... duža kosica... bolja mogućnost za out of bed ili freshly fucked look. And that, I like. 
[/plićak]
utorak, 20.01.2009.
Yebemu sunce, al' je lijepo izrast'o!
Gledam ja Terminator: Kronike Sarah Connor i između nebrojenih uzdaha koje mi izmamljuju vratolomne sposobnosti kaskaderke Lene Headey i same Lene Headey by default, ne mogu (čak ni pod prijetnjom oduzimanja sindikalne iskaznice) ne primjetiti kako je Brian Austin Green izrastao u zgodnog momka. Kad ga se sjetim onako balavog, štrkljavog i ljigavog iz Beverly Hills 90210 serije, neugodno me zaškaklja me u grlu i prođe me jeza. A onda ja ubacim svoj devedejić, zavrtim sezonu dva Sarah Connor i uživam. Uf svaka mu čast.
No, da nekome iz Gay Headquarters® ne bi palo na pamet da me opali opomenom pred isključenje, zlu ne trebalo (a men' teško palo, bogarati), evo jedna slikica Sarah Connor (Lena Headey *swoon*) kako zamišljena gleda u daljinu u iščekivanju Sudnjeg dana. Joj, sunce moje malo.
srijeda, 14.01.2009.
Releasing my inner!fangirl.
S obzirom da sam ja velika ljubiteljica TV serija koja uz to izuzetno cijeni, ne samo zaplet, dobro obrađene likove, pametne dijaloge, dobro plasirane i suptilne pop culture reference, gay podtekst ili (još bolje!) maintekst, nego i kreativnost i maštovitost kad se radi o najavnim špicama, danas sam odlučila s vama podijeliti tri moje najdraže uvodne špice koje su, ne samo pretty wrapping, nego i, sasvim sigurno, mala multimedijalna remek djela koja daju onaj poseban i prepoznatljiv štih serijama koje otvaraju.
In no particular order:
DEAD LIKE ME (Tko živ, tko mrtav)
DEXTER (Dexter)
6 FEET UNDER (Dva metra pod zemljom)
A sada...
Jedna uvodna špica za staru i dobro poznatu seriju koja me je ugodno iznenadila svojim redizajnom te time dala do znanja da se samo malom promjenom u glazbi i dinamici može napraviti puno.
CSI: NY (od sezone 4)
Uvodna špica serije koja, nedvojbeno, ima jednu od najboljih glazbenih tema ikad!
L.A. LAW (Zakon u Los Angelesu)
I, na kraju, serija koja (po mom mišljenju) osvaja naslov za istovremeno najseksi i najkul glazbenu temu.
SLEDGE HAMMER! (Sledge Hammer)
Kakvi su vaši afiniteti?
četvrtak, 08.01.2009.
Ti Xena, ja Gabrielle.
Neki dan me je jedna djevojka upitala kako moj ljubavni život. Samo sam se nasmijala. Koji ljubavni život, rekoh. Jedini ljubavni život koji ja vodim je onaj imaginarni.
I tako sam ja odlučila napisati koji redak o mojoj imaginarnoj ljubavnici. Zvat ćemo ju (jer joj ime nisam uspjela saznati) Princeza Ratnica i to zato jerbo, ako zanemarimo maleni detalj da umjesto duge, neukrotive, garave kose moja Ratnica ima kratku i uvijek savršeno stiliziranu frizuricu (sumnjam na Švarckopfov trovremenskitaft) te umjesto da vitla sabljom/katanom/mačem, sa savršenom preciznošću uspjeva uparkirati obsceno veliki terenac u maleno parkirno mjesto ispred K Centra, nju i Xenu Internacionale nitko ne bi mogao razlikovati. Dakle. Princeza Ratnica je žena od, recimo, 35 godina. Visoka oko 180. Da je htjela, atletskije ne bi mogla biti građena, dominantna u nastupu, brza u šopingu i izgleda prefaking dobro u trofrtaljka trenirci i bijeloj uuuuuuuuuuuuuskoj majčici. Da, dragi moji. To se zove ljubaf. S obzirom da je u pitanju moja mašta i da je Ratnica ipak moja imaginarna ljubavnica, odlučila sam zanemariti jedan minorni detalj, a to je da je udana žena sa dvoje male djece i da mi niti jednom u svih šest mjeseci koliko smo u vezi nije dala do znanja da je primjetila da postojim. Tako je to, bogaramu. Nemoš imat i ofce i nofce.
Jedina stvar koja me, kojbajagi, tješi je to da je dotični ogromanjski terenac (najvjerojatnije) osobno vozilo njenog supruga pa s obzirom da je jednom neki čiko rekao da si ljudi znaju nadoštiklavati neke stvari u vezi glede anatomije pa velikim automobilima nadomještaju malog mališu... ta pomisao me razvedri svakog puta. Naime, Ratnica inače vozi minijaturnu Corsu. Ona, dakle, nema potrebu nadoštiklavati. A bome ni ne treba, fala na pitanju. Kod nje je sve po propisima. Vjerujte mi, obratila sam pozornost više puta.
But, I digress. Anyway!
Znate onu scenu u filmovima (koja se, zaista, događa samo u filmovima) kad na drugom kraju hodnika ugledate božansko stvorenje i onda sve oko vas stane? To je, pučanstvo drago, moje iskustvo svaki puta kad Pricenza Ratnica uđe u K Centar u mojoj smjeni (kao npr., jučer).
Jedino svjetlo obasjava Nju dok hoda prema meni u slow motionu. Jedini zvuk koji čujem je mahnito lupanje mog srca. Disati sam i zaboravila. A ona hoda prema meni, gleda me prodornim očima, a ja se topim, topim i topim u isčekivanju trenutka kada će stati ispred mene i izjaviti mi vječnu ljubav jer sam, očito, njena srodna duša.
E mala, imaš 20 kuna za razmijenit'? MALA!? I onda se začuje onaj mučni zvuk nalik na zvuk gramofonske ploče izvučene ispod igle, a pored mene stoji Sara, glasno žvače žvaku i maše novčanicom ispred moje face dok Ratnica graciozno prolazi pored mene bez da me pogleda i kraičkom oka. E mala, ne'am cijeli dan. Žurim, kužiš. Imaš ili nemaš?
Nemam Saro, mislim si ja dok tugaljivim pogledom gledam kako Ratnica odlazi u zalazak sunca. Nemam ni medu ni zeku ni 20 kuna u kovanicama.
četvrtak, 01.01.2009.
Sretna Nova godina!
Ovaj kratki film snimila su dva vrlo talentirana momka iz mog rodnog grada. Ovih pet minuta priče me je u isto vrijeme uspjelo rasplakati, razdragati i generalno mi (još više) uljepšati prvi dan nove godine.
A ovdje ga želim podijeliti sa svima vama. Zove se BESPLA.
