subota, 31.01.2009.
Everyone's therapist, never a bride.
Interesantna činjenica: u posljednjih par godina, barem petero mojih prijatelja ponudilo mi je brak. No ono što je interesantno u svemu tome jest da ta ponuda nije stala na snagu odmah u stilu: Kristina, ti si meni divna osoba, imaš sve potrebne kvalitete koje tražim od buduće supruge, udaj se za mene. Više je to bilo u stilu: Znaš, ja ću tebe ženit' za jedno tri do pet godina. Em što se time navodi na misao da će Kristina za tri do pet godina (još uvijek) biti solo i na raspolaganju, em što se time insinuira kako Kristina nema ništa protiv da bude nečiji last resort.
Naravno, neke od tih ponuda su zezancija među prijateljima jer, ako se sa prijateljima ne možeš šaliti na takav način, sa kime možeš, right? No neke ne daju prostora šali i na neki način postaju teret, a pomalo i uvreda, bez obzira radilo se o bivšem dečku, momku koji bi želio biti budući dečko ili prijateljici koja "ima nos za takve stvari".
Ja bih se vrlo rado udala, ali pod mojim uvjetima. Fala.
