U jednu ruku, moglo bi se reći da su knjige moj kriptonit. Nisam kolekcionar niti čitam ne znam kakva umjetnička djela i/ili 'pametne' knjige, ali ih volim. Sama pojava knjige, njen izgled, miris papira, dizajn naslovnice, font... fascinira me. I zato, svake godine pristanem raditi u osječkom centru Kod Slovenca na Danima knjige iliti mini sajmu. U dva dana sam kupila 3 knjige koje mi ne trebaju, potrošivši tako novac koji mi je prijeko potreban za druge stvari. Ali eto, nisam si mogla pomoći.
No ono što želim zabilježiti u ovom postu je jučerašnja promocija tzv. Zlatne Biblije, koju je svekolikom pučanstvu predstavio Pero iz Slagalice, koja je i nakladnik dotične knjigice. Prvo moram priznati da je knjiga kao knjiga izuzetno impresivna. Jednostavno morate biti zadivljeni kožnim uvezom sa ručno rađenim ornamentom, pozlatom na rubovima i kopči, te zlatnim obrezom sa uzorkom (meni osobno najdraži detalj). Biblija je kompletno ručno rađena. Reprodukcije ilustracija sadrže ukrase od zlatne folije. Naklada je 1500 komada od kojih je svaki numeriran i ima svoj vlasnički list ovjeren kod čike notara. Teška je 8 kg (10 sa zaštitnim drvenim kovčegom) i košta 16.000,00 hrvatskih kuna.
E sad dolazi ono zanimljivo pitanje. Tko je (i zašto, pobogu!) spreman dati tolike kune za knjigu koju A) moraš držati pod ključem jerbo ima veliku vrijednost, B) i svaka najmanja točkica prašine ili nedajbože gorje nečistoće umanjuje istu tu vrijednost, C) moraš ju 'hendlati' (što bi moje posvojene Zagrepčanke rekle) u rukavicama jer prirodna masnoća kože ostavlja tragove na papiru D) generalno te je strah otvoriti faking knjigu i uživati u ilustracijama i tekstu jerbo je prejebeno skupa da bi se u njoj uživalo pa ju držiš u drvenom kovčežiću izvan dohvata djece, kućnih ljubimaca i čovječanstva uopće? Mislim, zaista.
Da želim imati Bibliju, proučavati ju, tražiti utjehu među njenim redovima, kupila bih si jednu, običnu crnu sa fake zlatnim slovima na naslovnici i onim masnim papirom kao za umatat burek, ali tanjim. E to je Biblija. Nju se čita, nju se nosi u stražnjem džepu hlača, nju se stavlja pod jastuk za nedajbože, nju se baca (i proklinje na vjeke vjekova) na nevjernika kao što sam ja.
Razumijem ja što je vrijednost i umjetnost. Razumijem ja da će ta Biblija imati svoju vrijednost i veću od 16k kuna za koje stoljeće ili dva. Isto tako razumijem da je i jedan original originala dovoljan i čuva se u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču. Ali ne razumijem u čemu je bit izrađivanja originalnih kopija (pardon, REPRODUKCIJA) u kojima, oni kojima je namjenjena, nikad neće moći uživati na način na koji bi Biblija (ili bilo koja druga knjiga, for that matter) trebala biti uživana.
A vi sad recite što god vas je volja.
Post je objavljen 17.12.2008. u 23:13 sati.