Kovači sudbine - The smiths of destiny
27.07.2006., četvrtak
Između pjesama 2
|
Ona i ja Zadnja tri dana…danas malo već slabije…ona i ja. Negdje, u nekom boljem vremenu, ona konobari, a ja slobodni umjetnik - došao sam slučajno. Tragom sudbine i majstora, došli su baš u pravi čas…Znamo se otprije tek onako pomalo, ali pričali smo u ove dane kao da se znamo godinama. Vruće je vani, ali klima je unutra.Ispijam pivu i uživam… Ima potpuno povjerenje u mene.Pričamo o seksu kao o posve normalnoj stvari.Baš. O načinu kako ona to radi i kad i koliko i sve…Ona zna kako se to radi a ja… prešućujem i prelazim lagano… Tko zna kako se smije, ne bi odolio… Zavodljivo se smješka, duri se i glupira, slini, a ja opčinjen…kažem joj da s nikim razgovarao tako otvoreno nisam. Zaista, ajme meni.To su bile najdublje ženske ispovjedi, koje su čuli tek…rijetki, privilegijom ogrnuti. Kad pričamo, čini mi se…na pola smo puta…do ljubavi ili… Ona malo dalje, ja zbilja malo bliže…zaista…tako osjećam. Nokte je izgrizla do mesa i krvi (napola). Nisam joj dopuštao više da radi to… Evo odričem se odmah sada čega god - samo da stane, jer nije to lijepo i ne pristaje joj… Bože, najljepša tri dana za mene u jako, jako dugo vremena. Ali danas, Bože, zašto već slabije? (Znao sam) netko je morao staviti kletvu ili… Kaže mi da joj je dobar prijatelj nakon dvije godine rekao da je zaljubljen u nju i kako se zato njih dvoje ne mogu više družiti. Logična stvar meni, jer…eh kad bi to bilo barem jednostavno. Nije ga razumjela valjda… I nije mogla vjerovati…rekla je. A ja nakon toga danas…gubim se i otuđujem.Pita me što mi je.Ma nije bitno, nije, malena… Kasnije se vraćam…u razgovor…Ah, lako odletim.Taj tužan ugarak. Kasnije joj dajem do znanja na čemu je…ma nema tu puno mudrosti. Kao kad malenom djetetu pokažeš lizalicu…nema više ništa na ovom svijetu, što zamjenjuje… Ima dečka, ja je zadirkujem…Koliko čudno tek kad smo priznali naše prave datume… - rođen je na dan i mjesec i godinu… Kao i ja…….. Bože? Eh, to je već više od povezanosti, kažem joj. Vozi me kući.Nagovaram je na tulume.Ne želi ga varati.On na moru je. Nije navikla da radi tako nešto. Kako ju je mogao ostaviti ovdje, pitam je…Posao je nezgodna stvar, nezgodna stvar…novo radno mjesto pa godišnjeg još nema. Poslao sam joj poruku, nisam mogao drugačije.Danas kasnije nije bila dobre volje… ''E vidi ovako…meni je dva dana bilo zbilja super s tobom, ustvari odlično…i onda si odvrtim film u glavi, ali ti imaš dečka i ne bi to sigurno bilo dobro da mi postaneš draga ( a već jesi) tako da ne da ne bi htio doći već to ne bi ispalo dobro (barem tako mislim)I onda bi se razočarao a to ne želim više…vidiš da sam bedast kad pišem poruku, što ćeš kad ti ne mogu objasniti drugačije i nisam stigao.Ana mi je dala broj i pobrisat ću ga kasnije…ime'' Odgovor nisam dobio.Sutra će joj Ana, ujutro na kavi nadrobiti svašta, to znam. Vjerujem, gotovo sto posto.Bit će tako i… Postoji li pravo prijateljstvo između muškaraca i žene ili to nije moguće? Bože, tri molitve i noćas ću izmoliti.Ali od najdubljeg ovog srca… Pomogni nam: Molim Te, Molim Te, Molim Te… Hoćeš li? Molim Te, Molim Te, Molim Te… |
- 00:57 - Komentari (13) - Isprintaj - #
19.07.2006., srijeda
Ne znam što se to dogodilo ljudima danas
|
Postoji nešto veće – to znam. Postoji nešto bolje – to isto znam. Ali što se to dogodilo ljudima danas? Kao da su pamet svijeta upili. Sve jedan pametniji od drugog. Zovu te samo kad im nešto treba. Inače ih nema. Pa gdje je nestalo suosjećanje? Gdje je nestalo prijateljstvo? Kako je zastranila ljubav? Nitko danas više nema vremena. Ubrzan je život kao formula jedan. Pljunem ja na to. Nema više pravih dogovora i… Žalosno je iznad svega čemu ovaj svijet vodi. I zato ću se… odseliti daleko. Jako daleko. Nešto kao dobrovoljni egzil. Kako i Štuliću nadjenuše. Sigurno. A ona, ljubav daleku ima… Osjećaj koji tamo je nosi. Ona sanja i potajno se nada… O nesretna ljubavi… Dajem ti sve, u vjetar! Ma daj mala, zar vjeruješ još u to? Iskreni osjećaji blijede. Postoji premalo takvih, koji uvijek vrijede. Ljubavi ovdje više nema. Tek puko dodvoravanje i suzdržavanje da se ne pokaže ta sebična figura. Kao i svaki put. Kao i uvijek, kao i uvijek… Ljudi se udaju i žene jedni za druge jer to se od njih i očekuje. Njihov je strah tim veći. A onda se razvode. Kakva ljubav, mala moja Ivančice. Nezasitnosti pa ti i ne znaš što tražiš… Čudne su ti to grančice za koje se loviš. To si već odavno trebala shvatiti. Ali ja… Ja ne živim ovdje. Ja ne pripadam ovdje. I nikad srcem neću biti tu. I zato ću se… Baš kao što ti i kažem i znaj da ne lažem… odseliti daleko, jer to baš želim. Jako daleko. Bit će to jedan običan dan. Očima nebitan i neprimjetan. napisano 06.08.2006. | pjesma broj 63. |
- 13:25 - Komentari (10) - Isprintaj - #
17.07.2006., ponedjeljak
Između pjesama 1
|
Evo, kako sam upravo završio prebacivanje svih pjesama koje sam mislio prebaciti na blog, nema mi druge nego da se prihvatim olovke ili tipkovnice.Svježe ništa nemam. 30.06.2005. godine sam napisao zadnju pjesmu.Dosta je bome prošlo.Topi se vrijeme.Bit će da je godina dana i više...Neki drugi prioriteti, neke druge stvari zaokupljale me i kriomice trošile meni dragocjenu energiju. Svi nesretnici i sretnici slobodno se javite na blog. Cijenim vaše komentare i nije nužno da svi budu dobri i hvalospjevi. Trudim se da pjesme budu što bolje radi onih kojima su namijenjene, radi mene samoga, radi riječi i osjećaja....Ove pjesme su mi oduzele zaista puno energije. I nisam postigao nešto sa njima.Glupo, zar ne? Meni jest.Što ćeš....takav je život. Ali sad sam tu, pred jednim novim vratima... I već kao da znam što će reći.....ne mogu sad, ne, nemam vremena...ajme onda meni. A srce nudim, ruke dvije za zagrljaj.Prste slobodne.Život, sve. Ali Bogu se molim, Isusu...ovaj put. Oni su mi jedini ostali, a vjerujem i njoj. Toliko od mene za sada. |
- 19:26 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Zbogom
|
Evo lomim se sad u srcu i trgam kao smiješan papir - zauvijek. I osjećam kao da me nikada u tvome oku nije ni bilo i odlazim. Ovaj put za uvijek, ali samo... Samo zato da budeš sretna. napisano 30.06.2005. | pjesma broj 62. |
- 19:09 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Sve ovisi o tome kakav si čovjek
|
Kad me pogleda. Kad mi u autu diše za vratom i mazi se. Kad se ljuti. Kad nam se prsti dodiruju jer to smiju. Kad misli da me može zezati (a može) i kad to radi. Kad misli da je u pravu. Kad ne mogu bez nje. Kad me uhodi (a svatko to nekome ponekad čini). Kad odlazi i kad zna da ju neizmjerivo trebam i da ne mogu odoljeti njenim "nečitljivim, lažljivim, lopovskim očima." Kad zna da me može smrviti samo jednim potezom. Kad osjeća da sa mnom može manipulirati kako god želi: Ona se poigrava i uvlači mi se ispod kože i ostaje. Pa jeli svih ovih godina uopće i prebivala igdje drugdje...osim u meni? Jutros mi je ostavila miris da mi dan miriše na ljubav. Ona ne može razumjeti moj strah i gađenje u jedan sat poslije ponoći u sobi do njene. Moju zavist i bol. Bože... Ne želi promucati ni riječ jer neke misli je najbolje (i najlakše) zadržati za sebe - jer mogle bi ostaviti gorak izraz na licima i razbiti.......(svijet) [svijet - nije nužno da se izgovara] Ali ja je volim. Sve ovisi o tome kakav si čovjek. Ma što god to značilo. Volim te - uvijek sam te volio. napisano 01.06.2005. | pjesma broj 60. |
- 18:21 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Ovaj tren
|
...Želje su čudesni kotačići. Kao u more da utonem. Udomljen, utopljen. Nijansa plave i mrvica sive. Prije sna i ujutro i zauvijek, diše tu u mojim grudima. Ona. Sitnica koja miluje srce rukama. Javlja se ponekad. Zar ne shvaća koliko mi to znači? Zaboravlja. Kao u bezbrižno nedjeljno jutro. Sanjam... napisano 14.10.2004. | pjesma broj 58. (sms minijatura, od 02.01.2003. do danas ništa vrijedno napisano) |
- 13:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Volio bih da si tu
|
Da se pronađem u tvome oku I samo načas da ne strepim što je more tako duboko I ništa više Drage su mi te tvoje oči jer znaš ponekad dovedu mi srebrene anđele da me čuvaju u noći Pa kad zaspem ja sanjam za nas Nešto lijepo Nedužno i ništa više Jer sve dalje možda već ne bi vrijedilo Jer sve drugo možda bi bljedilo s danima Neprimjetno i tiho Volio bih da si tu sekundu ili dvije Pa da zastanem kao i prije samo sekundu ili dvije napisano 02.01.2003. | pjesma broj 57. (jedna obična sanjarska pjesma) |
- 13:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Možda će to biti...
|
Kad je teško doba I kad te stotinu ruku vuku ravno do groba Kad svi tvoji strahovi, traume, iskustva kao i kovači sudbine postanu samo dio tvoje nepravilne stvarnosti Kad se otuđiš od svih I kad se zatvoriš Kad upadneš u crnu sobu bez ijednog izlaza I kad točka koja se činila kao da je Svjetlo prestane biti to čime si je zamišljao I kad i ta točka postane samo još dio tvoje nesnosne težine Kad više ne bude prostora za bijeg I kad konačno potoneš do Dna Ali ne skočiš pod vlak... Možda će to biti... Možda će to biti mrak koji će zauvijek otvoriti tvoje oči napisano 15.12.2002. | pjesma broj 56. |
- 12:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Odrapio sam sliku
|
Ona i nije tvoja A nije ni važna A onda opet... Odrapio sam sliku Podsjetila me na tebe jer ti mi je nikad nisi dala Na njoj je plaha i usamljena žena Mogla bi biti ti, ali nisi No ipak mi je draga I uvijek sam je čuvao Komadić papira Osjećaji koji ne blijede i Jeza Nešto tako bezvrijedno: U običnim novinama odrapio sam sliku I tko je na njoj i nije toliko bitno Ona mi je sve što imam napisano 24.10.2002. | pjesma broj 55. |
- 12:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Tko je ukrao moje ime?
|
Tko je ukrao moje ime? Ako ga ne vole ne trebaju me ni zvati Uostalom tko su oni da bi ga i trebali znati? Ništarije koje nemaju pametnija posla nego nekome polupati glavu Pa onda dolje dobiješ još nekoliko cipela tek što si legao na prokletu travu Tko je ukrao moje ime? Neka mu netko molim vas zarije nož u srce Ili neka mu neka plemenita osoba izvadi oči I nemojte me zamijeniti ni za kog drugog ni u ovom, ni u drugom slučaju Jer ako ja nemam svoje pravo onda ga ne bi morao imati ni on! Tko je ukrao moje rođeno ime?! Ako ga ne znaju ne trebaju me ni zvati Ali ja sam im rekao svoje ime Ja sam ih zamolio Oni bi trebali znati Ništarije koje nemaju pametnija posla nego nekome polupati glavu Pa onda dolje dobiješ još nekoliko cipela tek što si legao na prokletu travu Tko je ukrao moje ime? Neka mu netko molim vas zarije nož u srce Ili neka mu neka milostiva duša izvadi oči I nemojte me zamijeniti (jer ja ne bi mogao - u tome i jest moja greška) ni za kog drugog ni u ovom, ni u bilo kojem slučaju Ali ako ja nemam svoje pravo onda ga ne bi morao imati ni on! Ili, ako ja nemam svoje pravo možda bi ga onda zaista morao imati on?! Pustimo kormilo jačima; hura, hura, hura! Pustimo kormilo - pa da! I osjećam li da sam rekao nešto što nisam smio? O da, ali sam morao Morao sam napisano 07.07.2002. | pjesma broj 54. |
- 10:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #
16.07.2006., nedjelja
Nadam se, tek tako, nadam se
|
Nadam se, tek tako, nadam se Da ću isplivati jednom Da ću doći I ti ćeš iznenada saznati: da vrijedilo je čekati Vrijedilo je naučiti stvari koje život znače Nadam se, tek tako, nadam se ...A jesam li ti ikad priznao koliko si lijepa? Jesam li? Dakako da ne Jer ja nisam I to bi bilo nezgodno Istina, bilo bi prirodno ali ipak nepravedno zbog tebe ...A volim te? Te riječi donose toliko nevolja Pa ja već duže vrijeme ne mogu naći nikog za sebe Nitko vrijedan cijeli moj život I ne mogu ti ničime pokazati koliko mi...značiš Jer to i nije moguće Te spoznaje nisu prosta banalna stvar Već žive u srcu Već žive zatočene u ovom plahom srcu Bože, saznala si da blijedim Možda blijedim, možda vrijedim Ne to nije taj stih, a možda i jest Pomozi mi ako možeš Pomozi mi ako misliš Apeliram, prebirem, uvijek Pa pomozi mi ako želiš Ali ti... Ali ti nikada nećeš!! Zar ne? Svi to znaju I ja znam zašto! I znam da neću iz ove sobe jer grozno je biti s nekim tko nije lijep I reci mi to, reci to tako ili ovako Ja sam odbojan!! Ali se ne stidim jer znam da imam nešto što ostali nikada neće Nešto što većina nikada neće... (Pjesme) E da ih je bar napisao neki erotični razbijač Ali kažem ti Nikada nije i nikada neće Nikada nije i nikada neće... Takvi ne vide djevojke sa usamljenim očima I ti si sama sa sobom kao i ja Taj dobro poznati očaj u praznim snenim (n)očima Hoćemo li ikada zaspati? Saznati kamo krenuti Hoćemo li ikada vidjeti? Nadam se, tek tako, nadam se napisano 11.06.2002. | pjesma broj 53. |