Kad me pogleda.
Kad mi u autu diše za vratom i mazi se.
Kad se ljuti.
Kad nam se prsti dodiruju jer to smiju.
Kad misli da me može zezati (a može)
i kad to radi.
Kad misli da je u pravu.
Kad ne mogu bez nje.
Kad me uhodi (a svatko to nekome ponekad čini).
Kad odlazi i kad zna da ju neizmjerivo trebam
i da ne mogu odoljeti njenim
"nečitljivim, lažljivim, lopovskim očima."
Kad zna da me može smrviti
samo jednim potezom.
Kad osjeća da sa mnom može manipulirati
kako god želi:
Ona se poigrava i uvlači mi se ispod kože
i ostaje.
Pa jeli svih ovih godina uopće i
prebivala igdje drugdje...osim u meni?
Jutros mi je ostavila miris
da mi dan miriše na ljubav.
Ona ne može razumjeti moj strah i gađenje
u jedan sat poslije ponoći
u sobi do njene.
Moju zavist i bol.
Bože...
Ne želi promucati ni riječ
jer neke misli je najbolje (i najlakše)
zadržati za sebe - jer mogle bi
ostaviti gorak izraz na licima i
razbiti.......(svijet) [svijet - nije nužno da se izgovara]
Ali ja je volim.
Sve ovisi o tome kakav si čovjek.
Ma što god to značilo.
Volim te - uvijek sam te volio.
napisano 01.06.2005. | pjesma broj 60.
Post je objavljen 17.07.2006. u 18:21 sati.