Kovači sudbine - The smiths of destiny
24.06.2006., subota
Simptomi ludosti
|
postaje neupitno i postaje snažno vjerojatno zašto činimo takve stvari slutnja nas čini močnima i ona je naš grijeh nekoliko centimetara do stvarnosti, mašte i očaja nekoliko rečenica za bolju budučnost počinjem biti psiholog svoje sudbine hvata me nemoć da je uvjerim: svak jako cijeni ono što mu najviše nedostaje i tko može reći što osječaju ljudi ispunjeni nesvakidašnjom željom? i kud odlazi gorčina koja je u njima poprimila svoj krajnji oblik? oduvijek sam, odlazim da postanem bolji čovjek postat ću nesebičan više no obično rane koje zabole na dodir ubodi što ih ne zaboravljaš nikada pomiriš se s tim i uživaš što si sama ogromne razlike u godinama ona dugo razmišlja jer razumije slijed događaja pod čudim okolnostima nekoliko stvari bih joj želio pokazati ali uistinu nemam što izgubiti još ne plačem, sve mi se čini vrlo važnim počinju simptomi ludosti i pitam se: jeli važan plavi osmjeh il' blato nikog ne napušta zauvijek nas ostavljajući neispunjenima samo radi sivih sjena nema se vremena tražim razlog moje zabrinutosti počinju simptomi ludosti simptomi ludosti simptomi ludosti i vrijeme čekanja; vrijeme nade napisano ----- |pjesma broj 35. |