postaje neupitno
i postaje snažno vjerojatno
zašto činimo takve stvari
slutnja nas čini močnima
i ona je naš grijeh
nekoliko centimetara do stvarnosti,
mašte i očaja
nekoliko rečenica za bolju budučnost
počinjem biti psiholog svoje sudbine
hvata me nemoć da je uvjerim:
svak jako cijeni ono što mu najviše nedostaje
i tko može reći što osječaju
ljudi ispunjeni nesvakidašnjom željom?
i kud odlazi gorčina koja je u njima
poprimila svoj krajnji oblik?
oduvijek sam, odlazim da postanem
bolji čovjek
postat ću nesebičan više no obično
rane koje zabole na dodir
ubodi što ih ne zaboravljaš nikada
pomiriš se s tim i uživaš što si sama
ogromne razlike u godinama
ona dugo razmišlja jer razumije
slijed događaja pod čudim okolnostima
nekoliko stvari bih joj želio pokazati
ali uistinu nemam što izgubiti
još ne plačem, sve mi se čini vrlo važnim
počinju simptomi ludosti
i pitam se: jeli važan plavi osmjeh
il' blato nikog ne napušta
zauvijek nas ostavljajući neispunjenima
samo radi sivih sjena
nema se vremena
tražim razlog moje zabrinutosti
počinju simptomi ludosti
simptomi ludosti
simptomi ludosti i vrijeme čekanja;
vrijeme nade
napisano ----- |pjesma broj 35.
Post je objavljen 24.06.2006. u 18:12 sati.