Kovači sudbine - The smiths of destiny
24.06.2006., subota
Kovači sudbine
 poslijepodne je prošlo nisam mogao napisati ni riječ neki novi stih o tebi ali eto sjetim se pa napokon počnem ah zašto (dali) su ti pričali o meni i (ako jesu) jesi li im povjerovala sve te loše stvari sada je pravo vrijeme da im zahvališ sada je pravo vrijeme da popipaš bilo jer znaš li da je moja mama rekla da ne gledam tebe jer si sama i imaš dijete rekla je da ti čekaš samo drugu dobru priliku kakve je samo tužne stvari govorila ona nije znala tko si ti ah kako sam postao očajan i usamljen, usamljen i izgubljen zar ne vidiš moje lice? zar ga zaista ne vidiš? znam da o ljubavi mogu samo sanjati ali ne još dugo ne još dugo polagano tonem i oni me vuku tko su svi ti silni ljudi izmješana gomila zlih i dobrih i tko je taj čovjek na čije lice su urezani tragovi poznaješ li ih baš sve to je ono "zbog čega sam ja sam" znam da o ljubavi mogu samo sanjati ali ne još dugo ne još predugo polagano tonem i oni me vuku kovači sudbine moja ljubavi napisano 18.09.2001. | pjesma broj 45. |