Dobar dan gospodine 'poet'. Zanimljivo vam je ovo 'ona i ja', i šta se desilo na kraju? Čitala sam još neke vaš pjesme, svidjele su mi se. Mislim da ću ćešće posječivati vaš blog. P.s. hvala na komentaru. see you around.
29.07.2006. (18:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Postoji li pravo prijateljstvo između muškaraca i žene ili to nije moguće?
... ja i moj Netko smo bili oko pola godine jako dobri prijatelji -- sve sam mu rekla a i on meni, voljela sam ga najviše na svijetu i ničim ne bih ugrozila taj odnos koji smo imali ... ali sam se jednog dana zaljubila u njega, počela sam osjećat ono što nikad prije nisam ... volim ga već osam mjeseci ... rekla sam mu to i tad se naš odnos zahladio ... mislim da on nije htio ništa samnom ili se prestrašio ili nešto treće ... ne znam ... prije tri subote smo nekako završili zajedno, ne znam kako se to dogodilo, ali eto ... mislila sam da ću umrijet od sreće ... ali nakon toga nije se više javio ... i sad smo opet jedno veliko ništa ... a ja ga volim i dalje ...
... dragi moj poet -- život je takav ... vrijeme će sve prekriti velom uspomena i tada možda pronađemo nekog drugog tko će zamijeniti ovu sadašnju tugu, ali na kraju se sve svodi na to da će i on otići ... čovjek se rodi i umire sam ... to je ona tužna istina ...
... pozz ... :)
31.07.2006. (08:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
volim čitati ovakve stvarčice. sviđa mi se blog, ima ono nešto. drago mi je da ima još umjetnika poput mene iako se ne volim tako nazivati. jako dobar blog. pozz
31.07.2006. (15:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hej... super ti je blog i super su ti pjesme, eto, pročitala sam ih sve u jednom dahu, zbilja mi se sviđaju. hvala na savjetu, ali postoji razlog iz kojeg ne koristim ni interpunkcijske znakove ni rime. a i zašto pišem po nekoliko pjesmi u 1 postu (jer na mojem blogu ima svega i svačega, od gluposti iz mojeg svakodnevnog života, mojih filozofija do priča i pjesama.) čitamo se??? pozdrav
01.08.2006. (00:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nemoj me analizirati. i nikad me nemoj zvati "malena". dakle, usamljena??? da i ne ne mogu spavati??? da želim da sve prestane??? ne
ja sam podvojena ličnost. ona relativno razumna koja mašta o oblacima, mistici i zvijezdama piše u prozi ona glupa, zaljubljena luđakinja koja treba egzorcista da prestane pisati o svojem "dečkiću" piše pjesme. jesi primjetil da niti jedna nije zapravo o njemu nego o tomu kako se osjećam??? možda ovih dana nagovorim luđakinju da počne pisat i o nečem drugom... ne znam... sve ovisi... glavno da ja pišem, kako i što, sasvim sporedna stvar. 400 kilometara. na toliku daljinu. to je ludo. čujemo se. znaš da mi poznaš kumicu??? (ivančica)
01.08.2006. (23:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@athropa Kako drugačije živjeti. Život postane interesantan s analizom. Gotovo sve ja znam. Jer gotovo sve si već napisala, kako onda ne znati?
Evo vidiš, ''Tko je ukrao moje ime'' Ne sviđa ti se, a bilo je od milja…eh Sve je tu, u mojim pjesmama.
Opet imam jednu dobru priču. Možda ispadne i pjesma. Jučer mi je bio dan za pamćenje…
p.s.(svi) Eh da, još jedna stvar. Molio bi da je se ubuduće pridržavate na blogu. Pod pojedinim postom nastojat ćemo pisati samo o temi posta. Za druge stvari postoji mail i slično.
02.08.2006. (08:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gotovo sve sam već napisala??? ne, poete, nemaš pojma koliko stvari nisam. hoćeš vidjeti alternativu, ono o čemu bih pisala da ne pišem o ljubavi??? onda ćeš moći reći da sam napisala bar djelić onoga. ne sve. nikad sve. jer postoje stvari koje nisam rekla ni sama sebi. ovo ti je skraćena i malo razvodnjena verzija athropine sjebanosti.
OBILJEŽENA tek danas sam shvatila koliko dugo već živim u sjeni odbrojavam- peta godina dan uoči svih svetih otad se skrivam-obilježena toliko dugo već lažem sebi i svima oko mene kad pitaju jesam li u redu i što je sa mnom toliko sam već dobra u tome više se i ne zapitaju je li istina nasmješim se, kažem: ok je samo da me puste na miru ne primjećuju- izbjegavam pogled ne želim da vide što je u njemu pet godina- toliko sam prokleta toliko u ovom polu-životu toliko dugo skrivanja u sjeni izbjegavanja zrcala- vampirica sam no ono čime se hranim nije tuđa nego samo moja vlastita bol pet godina skrivanja, postala sam gotovo neprimjetna, kamufliram se pet godina buđenja u trzaju pet godina osjećam hladan čelik na mom vratu- fantomska bol trebali su me spasiti, no pitam se je li i bilo tako, jesu li uspjeli jer pet godina već propadam u sebi jesu li me oni zapravo ubili vampiri u bijelim kutama, jesu li ja još uvijek sanjam, ne, nije to san ja još uvijek vidim bijelo svjetlo njihova lica sakrivena iza maski njihovi glasovi odzvanjaju u glavi i još uvijek osjećam kako režu djeliće mene, još uvijek ista bol vrištim neka prestanu, nema glasa nije ga bilo ni onog dana, sve je isto vrtim se u krug već pet godina pitam se jesu li mi oni izrezali dušu već pet godina kao da je nemam jutro nakon toga, još za zore vidjela sam svoj ožiljak, svoj znak nosim ga sad toliko dugo ponovo vrisak zaustavljen u grlu pet godina znatiželjnih pitanja što je to bilo, i što to jest pet godina priča iza mojih leđa pet godina- napustila sam sve što volim, ovaj svijet, sakrila se prije pet godina-samo da preživim (iako se pitam je li ovo život) toliko dugo živim u sjeni da ne znam više što znači svjetlost, dan toliko dugo se skrivam da više ne znam tko sam ja zapravo ožiljci blijede, i ovaj je, no ja ga još uvijek osjećam, tu je, urezan drugima je gotovo skriven, no ja još uvijek ne mogu podnijeti kad me netko gleda, ne mogu ni gledati sebe- ja vidim čudovište ne mogu podnijeti kad netko kaže da sam lijepa, to zvuči tako lažno prisiljavam se pogledati u zrcalo promatram svoj blijedi znak prelazim prstima- sad po blijedoj crti izgleda poput poljupca, ljubavničkog ugriza za mene- poput ugriza Smrti
ovo je ublažena verzija. ne pitaj što je to zapravo bilo. to sam ti ja. o nekim stvarima još nisam spremna pisati. neke stvari nikad neću moći izreći. nemoj se praviti važan- nemaš ti pojma o meni zato me, molim te, nemoj analizirati i obriši ovaj post čim ga pročitaš jer ovo što sam upravo napisala ne mogu gledati
02.08.2006. (11:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
No dobro, rekao sam da gotovo sve znam jer i ja to nosim. Duboko u sebi.Nije mi teško znati. Nesreću i tamu tamniju od najcrnjeg mraka. Strah i ostalo.Paranoju. Sve ja to znam.Vidio sam to najmanje tisuću puta. Možda nisi primijetila ali bavim se i više nego analizama. Vlastitim i ostalim. Ako ih se tako može nazvati.To je ta neka vrsta samo-pomoći. Nadam se da zato ne ispadam važan. Kažem, volim da sve bude kako treba. Nemoj se ljutiti. Znam ja štošta grozno.
p.s. prebacit ćemo se ubuduće na mail.
02.08.2006. (13:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svjetlo svjetionika
Dobar dan gospodine 'poet'. Zanimljivo vam je ovo 'ona i ja', i šta se desilo na kraju? Čitala sam još neke vaš pjesme, svidjele su mi se. Mislim da ću ćešće posječivati vaš blog. P.s. hvala na komentaru. see you around.
29.07.2006. (18:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kovači sudbine
Na kraju će trebat skupiti snage za zaborav, tako to ide, barem kod mene.
Ne znam zašto, ali uvijek to tako biva.
Eh...Bože, dali postojiš negdje ti?
30.07.2006. (00:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svjetlo svjetionika
"bez prave boli nema umjetnosti"
31.07.2006. (07:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tajana
Postoji li pravo prijateljstvo između muškaraca i žene ili to nije moguće?
... ja i moj Netko smo bili oko pola godine jako dobri prijatelji -- sve sam mu rekla a i on meni, voljela sam ga najviše na svijetu i ničim ne bih ugrozila taj odnos koji smo imali ... ali sam se jednog dana zaljubila u njega, počela sam osjećat ono što nikad prije nisam ... volim ga već osam mjeseci ... rekla sam mu to i tad se naš odnos zahladio ... mislim da on nije htio ništa samnom ili se prestrašio ili nešto treće ... ne znam ... prije tri subote smo nekako završili zajedno, ne znam kako se to dogodilo, ali eto ... mislila sam da ću umrijet od sreće ... ali nakon toga nije se više javio ... i sad smo opet jedno veliko ništa ... a ja ga volim i dalje ...
... dragi moj poet -- život je takav ... vrijeme će sve prekriti velom uspomena i tada možda pronađemo nekog drugog tko će zamijeniti ovu sadašnju tugu, ali na kraju se sve svodi na to da će i on otići ... čovjek se rodi i umire sam ... to je ona tužna istina ...
... pozz ... :)
31.07.2006. (08:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blog ko blog... niš posebno
volim čitati ovakve stvarčice. sviđa mi se blog, ima ono nešto. drago mi je da ima još umjetnika poput mene iako se ne volim tako nazivati. jako dobar blog. pozz
31.07.2006. (15:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jekatisine
hej... super ti je blog i super su ti pjesme, eto, pročitala sam ih sve u jednom dahu, zbilja mi se sviđaju.
hvala na savjetu, ali postoji razlog iz kojeg ne koristim ni interpunkcijske znakove ni rime. a i zašto pišem po nekoliko pjesmi u 1 postu (jer na mojem blogu ima svega i svačega, od gluposti iz mojeg svakodnevnog života, mojih filozofija do priča i pjesama.)
čitamo se???
pozdrav
01.08.2006. (00:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jekatisine
hej. sad sam ti pisala komentare... :-) jako puno komentara... onda se čitamo. pozdrav
01.08.2006. (14:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jekatisine
nemoj me analizirati.
i nikad me nemoj zvati "malena".
dakle, usamljena??? da i ne
ne mogu spavati??? da
želim da sve prestane??? ne
ja sam podvojena ličnost.
ona relativno razumna koja mašta o oblacima, mistici i zvijezdama piše u prozi
ona glupa, zaljubljena luđakinja koja treba egzorcista da prestane pisati o svojem "dečkiću" piše pjesme.
jesi primjetil da niti jedna nije zapravo o njemu nego o tomu kako se osjećam???
možda ovih dana nagovorim luđakinju da počne pisat i o nečem drugom...
ne znam...
sve ovisi...
glavno da ja pišem, kako i što, sasvim sporedna stvar.
400 kilometara. na toliku daljinu. to je ludo.
čujemo se.
znaš da mi poznaš kumicu??? (ivančica)
01.08.2006. (23:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izgubljena
sviđa mi se...kao da čitam nešto što mi se dogodilo :)
02.08.2006. (07:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kovači sudbine
@athropa
Kako drugačije živjeti.
Život postane interesantan s analizom.
Gotovo sve ja znam.
Jer gotovo sve si već napisala, kako onda ne znati?
Evo vidiš, ''Tko je ukrao moje ime''
Ne sviđa ti se, a bilo je od milja…eh
Sve je tu, u mojim pjesmama.
Opet imam jednu dobru priču.
Možda ispadne i pjesma.
Jučer mi je bio dan za pamćenje…
p.s.(svi)
Eh da, još jedna stvar.
Molio bi da je se ubuduće pridržavate na blogu.
Pod pojedinim postom nastojat ćemo pisati samo o temi posta.
Za druge stvari postoji mail i slično.
02.08.2006. (08:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jekatisine
gotovo sve sam već napisala???
ne, poete, nemaš pojma koliko stvari nisam.
hoćeš vidjeti alternativu, ono o čemu bih pisala da ne pišem o ljubavi???
onda ćeš moći reći da sam napisala bar djelić onoga.
ne sve.
nikad sve.
jer postoje stvari koje nisam rekla ni sama sebi.
ovo ti je skraćena i malo razvodnjena verzija athropine sjebanosti.
OBILJEŽENA
tek danas sam shvatila
koliko dugo već živim u sjeni
odbrojavam- peta godina
dan uoči svih svetih
otad se skrivam-obilježena
toliko dugo već lažem sebi
i svima oko mene kad pitaju
jesam li u redu i što je sa mnom
toliko sam već dobra u tome
više se i ne zapitaju je li istina
nasmješim se, kažem: ok je
samo da me puste na miru
ne primjećuju- izbjegavam pogled
ne želim da vide što je u njemu
pet godina- toliko sam prokleta
toliko u ovom polu-životu
toliko dugo skrivanja u sjeni
izbjegavanja zrcala- vampirica sam
no ono čime se hranim nije tuđa
nego samo moja vlastita bol
pet godina skrivanja, postala sam
gotovo neprimjetna, kamufliram se
pet godina buđenja u trzaju
pet godina osjećam hladan čelik
na mom vratu- fantomska bol
trebali su me spasiti, no pitam se
je li i bilo tako, jesu li uspjeli
jer pet godina već propadam u sebi
jesu li me oni zapravo ubili
vampiri u bijelim kutama, jesu li
ja još uvijek sanjam, ne, nije to san
ja još uvijek vidim bijelo svjetlo
njihova lica sakrivena iza maski
njihovi glasovi odzvanjaju u glavi
i još uvijek osjećam kako režu
djeliće mene, još uvijek ista bol
vrištim neka prestanu, nema glasa
nije ga bilo ni onog dana, sve je isto
vrtim se u krug već pet godina
pitam se jesu li mi oni izrezali dušu
već pet godina kao da je nemam
jutro nakon toga, još za zore
vidjela sam svoj ožiljak, svoj znak
nosim ga sad toliko dugo
ponovo vrisak zaustavljen u grlu
pet godina znatiželjnih pitanja
što je to bilo, i što to jest
pet godina priča iza mojih leđa
pet godina- napustila sam sve
što volim, ovaj svijet, sakrila se
prije pet godina-samo da preživim
(iako se pitam je li ovo život)
toliko dugo živim u sjeni da ne znam
više što znači svjetlost, dan
toliko dugo se skrivam da više
ne znam tko sam ja zapravo
ožiljci blijede, i ovaj je, no ja ga još
uvijek osjećam, tu je, urezan
drugima je gotovo skriven, no ja
još uvijek ne mogu podnijeti
kad me netko gleda, ne mogu ni
gledati sebe- ja vidim čudovište
ne mogu podnijeti kad netko kaže
da sam lijepa, to zvuči tako lažno
prisiljavam se pogledati u zrcalo
promatram svoj blijedi znak
prelazim prstima- sad po blijedoj crti
izgleda poput poljupca, ljubavničkog ugriza
za mene- poput ugriza Smrti
ovo je ublažena verzija. ne pitaj što je to zapravo bilo. to sam ti ja. o nekim stvarima još nisam spremna pisati. neke stvari nikad neću moći izreći.
nemoj se praviti važan- nemaš ti pojma o meni
zato me, molim te, nemoj analizirati
i obriši ovaj post čim ga pročitaš
jer ovo što sam upravo napisala ne mogu gledati
02.08.2006. (11:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kovači sudbine
No dobro, rekao sam da gotovo sve znam jer i ja to nosim.
Duboko u sebi.Nije mi teško znati.
Nesreću i tamu tamniju od najcrnjeg mraka.
Strah i ostalo.Paranoju.
Sve ja to znam.Vidio sam to najmanje tisuću puta.
Možda nisi primijetila ali bavim se i više nego analizama.
Vlastitim i ostalim.
Ako ih se tako može nazvati.To je ta neka vrsta samo-pomoći.
Nadam se da zato ne ispadam važan.
Kažem, volim da sve bude kako treba.
Nemoj se ljutiti.
Znam ja štošta grozno.
p.s. prebacit ćemo se ubuduće na mail.
02.08.2006. (13:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anna
ejla....zakon ti je blog...odsad te citam..pusa
06.08.2006. (17:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...