Kad je teško doba
I kad te stotinu ruku
vuku ravno do groba
Kad svi tvoji
strahovi, traume, iskustva
kao i kovači sudbine
postanu samo dio
tvoje nepravilne stvarnosti
Kad se otuđiš od svih
I kad se zatvoriš
Kad upadneš u crnu sobu
bez ijednog izlaza
I kad točka koja se činila
kao da je Svjetlo
prestane biti to
čime si je zamišljao
I kad i ta točka postane
samo još dio tvoje
nesnosne težine
Kad više ne bude
prostora za bijeg
I kad konačno potoneš
do Dna
Ali ne skočiš pod vlak...
Možda će to biti...
Možda će to biti mrak
koji će zauvijek
otvoriti tvoje oči
napisano 15.12.2002. | pjesma broj 56.
Post je objavljen 17.07.2006. u 12:37 sati.