Nadam se, tek tako, nadam se
Da ću isplivati jednom
Da ću doći
I ti ćeš iznenada saznati:
da vrijedilo je čekati
Vrijedilo je naučiti
stvari koje život znače
Nadam se, tek tako, nadam se
...A jesam li ti ikad priznao
koliko si lijepa?
Jesam li?
Dakako da ne
Jer ja nisam
I to bi bilo nezgodno
Istina, bilo bi prirodno
ali ipak nepravedno zbog tebe
...A volim te?
Te riječi donose toliko nevolja
Pa ja već duže vrijeme
ne mogu naći nikog za sebe
Nitko vrijedan cijeli moj život
I ne mogu ti ničime pokazati
koliko mi...značiš
Jer to i nije moguće
Te spoznaje nisu prosta banalna stvar
Već žive u srcu
Već žive zatočene u ovom plahom srcu
Bože, saznala si da blijedim
Možda blijedim, možda vrijedim
Ne to nije taj stih, a možda i jest
Pomozi mi ako možeš
Pomozi mi ako misliš
Apeliram, prebirem, uvijek
Pa pomozi mi ako želiš
Ali ti...
Ali ti nikada nećeš!!
Zar ne?
Svi to znaju
I ja znam zašto!
I znam da neću iz ove sobe
jer grozno je biti s nekim
tko nije lijep
I reci mi to, reci to tako ili ovako
Ja sam odbojan!!
Ali se ne stidim
jer znam da imam nešto
što ostali nikada neće
Nešto što većina nikada neće...
(Pjesme)
E da ih je bar napisao
neki erotični razbijač
Ali kažem ti
Nikada nije i nikada neće
Nikada nije i nikada neće...
Takvi ne vide
djevojke sa usamljenim očima
I ti si sama sa sobom
kao i ja
Taj dobro poznati očaj
u praznim snenim (n)očima
Hoćemo li ikada zaspati?
Saznati kamo krenuti
Hoćemo li ikada vidjeti?
Nadam se, tek tako, nadam se
napisano 11.06.2002. | pjesma broj 53.
Post je objavljen 16.07.2006. u 20:42 sati.