|
|
četvrtak, 28.04.2005.
ipak...
ljudi moji, nekako se bolje osječam bez bloga...Puno je bolji osječaj kada ne razbijaš glavu što da napišeš...No eto, ponekad ću nešto i napisati, ali dok mi se ne vrati želja i entuzijazam, nekih velikih postova od nene neće biti,,,
|
srijeda, 27.04.2005.
jebeš sve ovo
Razmišljam uzeti neki odmor od bloga, ali ne znam hoču li...sVe mi ovo postalo nekakva Crvotočina...Sutra ću imati odluku...Ne znam što da radim, no blog lagano postaje sranje za odabranu elitu...Lakše je dići stranicu i pisati što hočeš...Budemo vidjeli...
|
utorak, 26.04.2005.
Pornostory In The Other Way
Bila je noć, opčenito najbolje vrijeme za jebačinu. Nije imao ništa za baciti na kitu pa je odlučio malo ga prošetati rukom, te izbaciti sve po novim pločicama i obrisati ga o zavjesu, no to ipak ne bi bilo to. Mislio je na njene jake ruke ojačane 15godišnjim dizanjem utega, te na njenu kosu koje je bilo toliko malo, ali i tih nekoliko dlaka su davale njenu skrivenu i po nekima gotovo izgubljenu ženstvenost. Ali za njega je ona bila nešto posebno, ona je bila njegov bršljan na gotičkoj građevini, bila je njegovo kap kiše u tropskoj šumi, bila je njegov šepavi mrak izbačen iz mravinjaka kao invalid, ona je njemu bila sve o čemu je maštao.
I odlučio je probati. Odlučio je otići na kolodvor, pronači koja je njena kutija i reći joj sve što osječa. Prolazeći poredluksuznih stanova mislio je da oni ljudi nisu vrijedni toga, a jedna onako divna i jebozovna osoba ima kutiju od Smasung ( izravno oriđiđi s koridora ) televizora.I tako je lagano stigao do kutije i kada je prema mirisu kiselog kupusa i pljesni osjetio da je to njena svojim grubomuškim glasom je rekao : "Izlazi kurvo da te karam!" NBakon nekog vremena izišla je iz kutije, bez grudnjaka, samo u gačama. Celulit joj je visio na sve strane i u njemu time budio napaljenu zvijer, a sise koje su bradavicama dodirivale gaće u svoje padu bile su najsvjetlija točka te pojave. ONa je onda glasno podrignula i rekla mu : Daj mi plati burek ijogurt i možeš me jebati koliko hočeš. No on je odbio i rekao : Platit ću ti ljubavlju, no opet je naišao na zid i ona je rekla : Zajebi to, nahrani me pa me iskaraj kao bjesnu kujicu, izokreni me kao cigo ručicu na muzičkoj kutiji, i posiši mi sve moje sokove kao ljubavnik ljubavnici čirove i čvimbe. I eto tako je on odlučio odvojiti od svoje ušteđevine i donijeti joj burek i jogurt.
Nakon štoj e ona pojela onako je s tim još uvijek masnim ustima uzela njegov kidmaker u usta i poččela ga cuclati. Naravno da je prije toga izvadila zubalo, odnosno ono što je ostalo od njega nakon zadnje borbe sa Argentinskom dogom, te je tako osječaj bio još bolji. Dok mu je cuclala on je osječao mast na svojoj kiti i tako je osječao kako podmazana kita ulazi u njen oralni otvor. Nije prošlo dugo i on je postigao željenu totalnu erekciju i bio je spreman za akciju prodiranja. A sada ako želite nastavak ove rpiće javite se najbližem psihijatru jer ta želja je dokaz da ste totalno bolesni i da se pod hitno trebate ići liječiti.
|
ponedjeljak, 25.04.2005.
He Role Away One Day...
Evo i mene, nakon dugo vremena nepisanje, no bilo je razloga...Ne znam da li pisati unazad ili unaprijed, pa tako da mislim da ću izmješati pa če opet nastati nešto nečitko i svima koji pokušaju pročitati i možda čak nešto shvatiti će fino ispiliti živce...A ja to volim raditi, jer sam zao, ali ne kao Replica, ona je zla anarho drolja, a slučajem slučajno je to ispala i njezina mama, a ispalo je i da Renata voli njezinu mamu. Čudan je svijet blogera, dragi moji ljudi.
A što je meni ovih dana najbolje će vam objasniti činjenica da sam sinoć skoro završio u bolnici. Naime i bio sam u bolnici no skoro su me tamo zadržali. A sve je počelo s time što sam se jučer u pet ujutro probudio sa bolovima u želucu. I to negdje na vrhu, dakle slijepo crijevo možemo isključiti iz te priće. I tako cijeli dan bilo sve manje i manje no oko 6 popodne, ja osjetim hladnoću, izmjerim temperaturu, ono 37,9 i starom naredba da idem kod ćika dotora. I eto oni me onda poslati u bolnicu na kirurgiju, tamo me poslali u laboratorij, morao sam vaditi krv i popiškiti se u časicu, onda čekati nalaz sat vremena, hm da...I eto tako nakon sat i 20 kada bio nalaz ja to odneo nazad ćika dotoru i on me ipak poslao kući i rekaop ako se bol spusti do čoravog crijeva da dođem ujutro, što nisam učinio iako me još uvijek malo boli, ali ništa strašno. No eto, barem će te znati ako ne budem pisao nekoliko dana da sam na operaciji, jer svašta je još moguće. A možda jednostavno imam trudove. Možda imam malog Aliena koji će za koji dan izletiti iz mog stomaka.
Svirali smo u subotu, i Elf Society i Pure Pleasure i bilo dobro, koliko može biti. No eto, prilično dobro imamo Santeriu, a i naša stvar je totalno ok. Fika je snimio na kompu gitaru, a ako ja pronađem neki program preko kojeg mogu programirati bubanj snimit ću, spojiti to i poslati nekim bližim osobama da ćuju vrijedimo li šta. Ja osobno mislim da lagano postajemo pravi bend. I da bi nam se uskoro mogla ostvariti želja da osvanemo na Glazbenoj TV, ispred Luke Nižetića, a iza Dijanwe Simplicije. Briljentinov Demotop ćemo naravno preskočiti jer smo predobri za to.
Neću više šisati, diem leći i staviti led na stomak, a možda i prije malo prošmucati po blogovima i forumima, sve u svemu budem vidio. Ajde budite mi zdravi i pozdrav hrvatskim braniteljima gdje go dpili.
|
subota, 23.04.2005.
Evo da se samo javim
...da ujutro pišem post i da se ne brinete za mene...Bilo je svega ovaj vikend...
|
četvrtak, 21.04.2005.
Kratak post
Evo za vas koji naletite vamo jedno pitanje :
Šta mislie da je potrebno učiniti ako šečete ulicom, iza vas je sabljozubi jež, ispred vas je banda ratobornih Roma, dok vam odozgo oni crnci sa raširenom donjom usnicom pljuju po glava. Vama je cilj doći u Dučan GTH koji se nalazi u lijevom dijelu na karti označenog crvenog područja. Kako će te to učiniti...
|
srijeda, 20.04.2005.
Maybe Tomorrow
Evo mene, otkad sam uselio u novu sobu evo napokon jedan dan da nisam totalno umoran i da mogu nešto napisati. Post o desničarstvu u glazbi će pričekati još malo...Zašto? Pa naravno da je zato što sam lijena kmica. Ma no fora je jednostavno u tome da sam onda imao inspiracija,a nisam imao snage, a saga imam snage a nemam inspiracije. Kada se to dvoje spoji budem nešto napisao, do tada će te se zgražati mojim glupostima, a onda će te se zgražati tome kako ja pokušavam ispasti pametan i kako pravim idiota od sebe. Dakle postajem majstor vlastite arhitekture. A možda uspijem stvoriti i idiote od vas, dakle ako netko želi biti glup ko qratz neka se javi mojoj Agenciji za poglupljivanje, uspjeh je zajamčen.
Evo jednog vica kojega sam mogao ovdje već prije napisati, no eto nisa, pa evo sada to ispravljam, meni je predobar...
Pobjegao u Beograu LAv iz Zoo vrta i baš kada je bio među djecom izleti neki tip i bori se s njim te ga ubije i idući dan iziđe u novinama naslov :
SRPSKI HEROJ SPASIO DECU OD KRVOLOČNOG LAVA
I tako dođe lik u te novine i kaže : "Pa znate ja nisam Srbin"...I tako idući danu novinama naslov :
JUGOSLAVENSKI HEROJ SPASIO DECU OD KRVOLOČNOG LAVA
I opet on idući dan u novine i kaže : "Pa znate ja nisam ni Jugoslaven", a pita ga lik : "A šta si?" , a lik:"Pa znate, Albanac"...I tako idući dan iziđe u novinama veliki naslov :
ŠIPTARSKI TERORIST UBIO LAVA, PRIJATELJA DECE...!!!
E da, za one koji nisu još vidjeli na Renatinom blogu, evo slika sa škembama, među kojima sudjeluje i moja mila škembica, a sami zaključiti koji krmak sam ja. Dakle osim što sam lijen i idiot još sam i krmak. Još samo trebam postati HDZovac i bit ću onakav kakvog svaka mazohistična žena može samo poželjeti. Dakle evo slike :
![]() i tu bi sada trebala biti slika, no na neku čudnu foru je ona nestala sa neta...A ja si je, ponovno zbog svoje lijenosti nisam snimio na komp. Ako je izborim nekako stavit ću je...
Počinje Poltergeist, ne znam hoću li ga gledati, imam vožnju u 8 ujutro, srečom još sam na poligonu pa ne morate se još čuvati na cesti, no bez brige, javit ću vam na vrijeme...
|
ponedjeljak, 18.04.2005.
Drive Drive Drive
POLOŽIO SAM PROPISE NA VOZAĆKOM ! ! ! Lijepo je to napisati, a još bolje je biti svjestan toga. I eto, od sutra najvjerojatnije krečem na cestu, dakle bi koji ste u Osijeku pripazite kada vidite Hyundai Accent sa znakom autoškole, jer je moguće da sam ja za njegovim volanom. A ja ne želim da mi netko drag strada, dakle čuvajte se i sve će b iti u redu. Zabijte se u neki nadublji podrum i to je to...
Danas sam napokon odselio u novu sobu i totalno je dobro. Ovo je prvi post koji pišem iz nje, a ova soba je bolja zbog veće površine, zato što imam TV u njoj, zato što je u prizemlju i ponajviše zato što sam sav namještaj kupio novi. I za sada mi se jako sviđa.
Neću sada svirati neko vrijeme, odnosno do subote, pošto imam i za učiti, da mogu izaći kao čovjek na ispite idući tjedan, a i trebam sutra srediri si za jedne labose. Nekako totalno nisam u formi za neki interesantan post, pa evo ovo je sve. Onaj post o novcu me izgleda iscrpio, tako da za sada nemam ništa za pisati. No sutra slijedi post o desničarstvu u glazbi. Do tada...Uživajte
|
subota, 16.04.2005.
#$V#!%$%$!!$%V!$
Evo, pola 2 je i ja pišem ovo, ali stavit ću kao da sam pisao u subotu, da mi ne stoje u kalendaru tri dana prazno i da ispada da sam jedan od Geekova koji ne izlaze subotom navečer zato što je to savršeno vrijeme za učenje. A i trebao bih učiti jer u ponedjeljak pišem na vozačkom propise. No fora je u tome da ja iz inata staroj želim položiti to bez ijednog negativnog boda. Koliko sam ja smotan još ću na kraju rješiti sve, a zbog žurbe slučajno označiti krivo na nekom raskrižju i pasti. No držite mi fige da prođem, pa makar i sa 12 negativnih koliko je granica. Samo da ja prođem. Sutra idem i malo voziti sa starim, baš me zanima kako će to ispasti.
Opet smo svirali 4 sata, i bilo je dobro. Odsvirali smo dosta stvari, a i naša stvar prilično napreduje, kao što vjerujem da napredujem i ja. Bemti, sada tek si mislim gdje bih bio da sam prije kupio svoj bubanj, a ne se grebao okolo i svirao gdje uspijem. Jako sam zadovoljan kako napredujem, a isto tako kako napreduje i ovaj Punk Rock bend. Nisam zadovoljan kako napreduje rock bend, no i tu se vide pomaci i nadam se da će od ponedjeljka prvim dolaskom basiste biti bolje, te da gitarist više neće toliko ispadati iz ritma. Toliko o bendovima. Dosta me od svirke boli ruka, i sa dosta muke pišem ovo, no eto zadesilo se da nisam pisao dva dana, pa mislim da bi bilo u redu da sam nešto napisao. Eto toliko, preko dana, nakon što se lijepo naspavam budem napisao još nešto. A ovako me ruši umor, pa LAKU NOĆ!
|
srijeda, 13.04.2005.
Novac - The After Posting Manual
Ludilo, nisam očekivao da će ljudi unutar mojih komentara pisati male postove...lijepo, kao i to da svatko ima svoje mišljenje, i još jednom dokazuje se fašizam Blog.hr vodstva gdje je naslovnicu dobio jneki Pariz i sl. i već nezaobilazni Motorobi, koji nema što raditi u životu. Ustvari tko ga jebe, nije mi ni stalo do naslovnice da mi tu dolaze neki Annie De Meni, Kemoterapija i slični "velikani". Ja volim što imam vas i drago mi je da vi sudjelujete u raspravi. A do čega smo došli tom raspravom? Pa naravno da nismo došli do ničega, nego je svako izneo svoje stavove. Nadam se da je barem neutralnim čitateljima bilo interesantno, te da su si možda oni izgradili neki stav o ovome ili su barem navedeni na razmišljanji što bi isto bilo pozitivno. Samo mi je zato žao što ovaj post, kao i njegove vrijedne komentare nije vidjelo više ljudi. Zato da se navede na razmišljanje ljude, i možda je to također jedan od mogučih puteva da se počne raditi na tome da to jednom može postati moguće. Navesti ljude na razmišljanje, a to je jednim dijelom i bio cilj ovoga posta, i zato sam i jako sretan što je bilo kontrirajučih komentara. I ja sam idealist, ali kada jednostavno ne vjerujem da je trenutno tako nešto moguće buduči da ljudi nisu spremni na to.
Isto tako, zadovoljan sam odzivom medija, te je tako ovaj tekst izišao u Glasu Koncila pod nazivom : "Ako se ovo ispuni krast ćemo perad", a i na Turskoj televiziji nije prošlo nezapaženo, te se tamo našlo u središnjici središnjeg dnevnika kao top vijest. Zvali su me da gostujem kod Latina, Ćirili, Glagolja i Popa Dukljanina no odbio sam, jer nisu platili dovoljno za takvo ime kao što sam ja, tj kao što ja postajem. Zatim sam bio spomenut i u današnjem govoru one odvratne Buševe crnkinje sa imenom koje zvuči kao neka lizalica. Ona je spomenula nas sa ovog bloga kao velike protivnike Američkoj demo(n)kraciji, a ćuo sam da se o meni priča i po svim radnim mjestima. Jako sam zahvalan na tome publicitetu i čekam još samo da mi se javi uredništvo Modre Laste i onda je sve ispunjeno.
Eto, za kraj ovoga Manuala, koji se tako ne bi trebao zvati, ali baš namjerno tako sam ga nazvao, želim pozdraviti sve koji se osječaju pozdravljenima, a one koji se ne osječaju pozivam na osječanje. Uz pozdravu svim hrvatskim braniteljima ( Intro by Dubravko Merlić ) , ma gdje god pili, završavam ovaj Menjual uz želju da se svi osječate ovako dobro kao ja. I da naučite svirati na bubnjevima Carousel od Blinka, kao što sam ja, pa da budete ponosni na sebe. Jer vi to zaslužujete :)
|
utorak, 12.04.2005.
Novac? Možemo li zamisliti svijet bez njega?
Potaknut nekim raspravama i pitanjima po okolnim blogovima evo ja se odlučio napisati post o tome trebamo li novac ili ne. Naši "Anarhisti" čini se tvrde da ne treba i da se može bez njega, a ja ću ovdje probati napisati zašto ja mislim da ne bi smo mogli bez novca odnosno da bi nastao sveopči kaos. Nije da sam pobornik kapitalizma, baš suprotno, ali mislim da je novac postoa nešto bez čega se ne može i što koliko-toliko i održava ovaj svijet pod kontrolom.
Prvo što je potrebno ovdje uzeti u obzir je ljudska narav. A ta narav je jedna jako zajebana stvar i vodi nas k tome da uvijek težimo nečemu višem. A ima popriličan broj ljudi koji su spremni na mnoga sredstva da dođu do onoga što žele. U sadašnjem se dosta stvari postiže novcem, a neki taj novac planiraju priuštiti na način da završe fakultet pa nađu dobar posao, neki preko nekih vezica, neki vjeruju u igre na sreću, a neki na način van zakona, dakle kriminalom. A taj kriminal je dosta riskantna stvar jer se može fino najebati ako budeš uhvačen od strane vlasti ili policije. E sada, dolazimo do toga kada ne bi bilo novca kako bi vrlo lako počeo vladati zakon jačeg, te bi oni koju su jači, kojih ima više ili sl. dolazili onima slabijima, tlačili ih i oduzimali im. Nastajali bi klanovi koji bi se međusobno borili, a ne bi ih imao tko zaustaviti zato što ne bi bilo tada policije niti vlasti. A kao što sam već spomenuo, jedan ogromni postotak ljudi od vršenja kriminalnih radnji spriječava jedino strah da ne budu uhvačeni i sankcionirani od strane zakona.
A sada je potrebno objasniti zašto ne bi bilo te policije i vlasti. Možda baš zato što je danas novac ono što održava državu i njen ustroj ovakvim kakav je. Mislite da bi bilo policije i ljudi koji su spremni riskirati svoje glave za nekoga drugoga da nema novca da im se čime plati. Bilo bi neke vlasti, ali vlast bi imao klan, onaj koji je najjači i koji ljudima da pristupe imaju ponuditi što od dobara, no stvar je u tome da bi taj klan bio baš onaj koji je najviše tlačio i istlačio, te tako i ima najviše, a sa istim time i nastavlja te se tako održava. I opet dolazimo do toga kako zakona ne bi bilo, jer se ne bi imalo nikoga platiti sa čime osim sa nekim dobrima, koje nažalost ti "izučeni i pametni", ali fizički slabi ljudi ne bi imali, te bi tako pali na najniži stup socijalnog poretka. I opet dolazimo i do toga da je to sve samo zbog naravi i ljudske želje da bude "glavni i največi".
A tko bi proizvodio neke stvari. Zašto bi netko proizvodio Vino ili pekao kruh, osim za vlastite potrebe, ako zna da za to neće moći dobiti novac pa da si priušti što želi, nego će ovisiti o tome koji će mu derivat ponuditi onaj tko je zainteresiran za njegov proizvod pa će moći prihvatiti ako želi. Osim ako ga več prije toga ne opelješi onaj gore spomenuti klan. Zašto će netko graditi nešto ili raditi na nekoj infrastrukturi ili na ekologiji, ako zna da ga nitko neće moći platiti pošto novca nema. Zašto bi doktori liječili, ako bi dobivali kao svoju plaču vino od vinara, kruh od pekara, ključ od ključara, sat od urara ili nešto slično, a što ako on želi nešto drugo. A ne može jer nema pacijenta s kojim bi mogao to dogovoriti. Nego bi i on morao vijati neku razmjenu dok ne pronađe nekoga tko ima ono što on traži, a zainteresiran je za ono što potražitelj nudi. Zašto bi netko vozio autobus sa ljudima, zašto bi netko bio spasitelj na bazenima, vatrogasac, pilot, smečar? Kada se ne zna što bi dobio za to. Osim ako ne bi svi radili besplatno za svakoga ali to su već besmislice, jer tko bi to sve stigao. Mislim da bi kod nekih ljudi, sada kada ne bi bilo cijena pa si to može svako priuštiti, jer sve dijelimo, sigurno bila prevelika potražnja, tako da on to ne bi uspjevao sve proizvesti. Ok, već se lagano diram teme komunizma, ali nije ni ovo daleko.
Dakle, došli bi smo do stanja Anarhije, koje je idejno jedno odlično stanje, no za to bi se lagano trebalo pripremati ljude stotinama godina, i nekako probati iskorjeniti tu narav. No eto, problem je u tome da stvaratelji ideje o Anarhiji nisu računali na narav, nego su bili toliko naivni da su vjerovali da ljudi mogu sve dijeliti i da vlast nije potrebno, nego da je moguč život u slobodi. To bi uistinu bilo lijepo, i naravno da sve to rušenje vlasti i zakona i treba krenuti ukidanjem novca, ali nažalost to je nemoguče. Ljudi bi mrtvi ležali po cestama, i bilo bi jako malo ljudi kojima je stalo do ostalih, jer koliko god mi bježali od toga, zna se da večina ljudi uvijek misli u prvom planu samo na sebe i svoju najbližu obitelj.
Za kraj ću evo još samo navesti jedan primjer kako bi nastao kaos. Gospodin Urar radi u svojoj radionici i pravi kvalitetne satove. Upada mu tip sa sačmaricom i govori mu da mu da sve što je napravio ili će ga ubiti. U to gospodin Urar izvlači pištolj no biva pogođen od sačmarice. U tome trenutku izleti njegova žene te puca u napadača, no on uspjeva ubiti i nju. Izlazi, no u to vrijeme se već skupila skupina ljudi koji poznaju Urara, te svi pucaju u napadača i ubijaju ga. Za to saznaju prijatelji napadača i skupljaju ljude koji bi išli osvetiti tog čovjeka, a nemaju straha da budu spriječeni od zakona jer policiji nema. Dolaze, saznaju tko je pucao na njihovog prijatelja i nastaje borba. Za vrijeme te borbe i dalje nastaju dva klana, a svakom malom nesuglasicom sve više klanova i dolazi do borbe za prevlast. Dakle, sve bi bilo u redu neko vrijeme, no onda bi buknula jedna mala iskrica, koja bi stvorila plamen koji bi obuhvatio gotovo sve, i lagano bi borbama mešu klanovima nastajao kaos na zemlji. Ne hvatajte me sada za ovu priču pošto sam je upravo smišljao iz glave.
Ne razumijem kako netko može mislite da se onda može bez novca. Volio bih da netko od tih pobornika na svoj blog napiše post o tome. Ja o ovome mogu pisati još dosta toga, no mislim da je i ovo dovoljno da započnem možda jednu od duljih blog tema i rasprava, te da tako dođemo do nekoga zaključka. Dakle, nadam se da vas je ovaj post potakao na razmišljanje, vas koji mislite da se ne može bez novca, kao i one koji misle.
|
ponedjeljak, 11.04.2005.
Life In The Fat Lane
Danas sam odlučio pod hitno početi mršaviti. Nakon još jednog zaključka da sam se utovio i postao debela svinja odčučio sam da je tome kraj i da trebam početi gladovati. Ok, dosta sa vicem dana. Ali stvarno mi je red da smršavim. Na mojih metar i 86, 89 kila i nije toliko puno, ali da je previše-je. I eto, sada sam odlučio da trebam skinuti nešto od toga, a ne da mi se iči na neki fitness ili tako nešto. Dakle, što mi drugo preostaje nego promijeniti prehrambene navike. I sada razmišljam što na tom polju da učinim da ne krepavam od gladi, a da dolazim do kvalitetne linije. I odlučio sam. Brojat ću kalorije, jebiga, samo mi to preostaje, a i sportom se bavim konstantno tako da budem tu nešto iskombinirao. I mislim da bih mogao rješiti. Inaće sam preko zime dobijao po 5-6 kila i to bih riješio do ljeta, no sada sam nabacio nekih 10 ili više i stvarno sam krme ( jednu sam već skinuo otkad je zatoplilo ). Dakle, trebam skinuti nekih 10 kila, dakle doći na pristojnih 78-79. Bilo bi to lijepo, pa eto poželite mi sreću i uspjeh oko toga.
Zatim dalje nemam što posebno pisati. Danas sam opet svirao i stvarno otkad sam kupio bubanj svakim danom sviram sve bolje i sada je sigurno da imam talenta za taj bubanj pa sam prilično sretan zbog toga. I nadam se da će oba benda početi sve više napredovati kao i ja i da ćemo svirati na slijedečem UFOu...Kada smo već kod UFOa moram vas obavijestiti da je ove godine 16-18. lipnja. Jedva čekam, prošle je godine bilo stvarno zakon, još samo da je vrijeme bilo bolje. No ove će valjda biti sve puno bolje. Mislim da je Osijek to zaslužio. I naravno, nadam se i više ljudi nego prošle godine, i više punk i hc bendova, koje su prošle godine dosta odjebali na audiciji. No bit će dobro, mora biti, još ako gosti budu po mome ukusu. Uh, predobro...
Nakon što smo prošli mršavljenje, svirku i UFO vrijeme je za...Jazz? Ma ne, vrijeme je za neku glupost sa moje strane pa evo. Budem sada otvorio neki quote prozorčić i s time završio ovu današnju živornu lekciju od strane 3vilPa, strastvenog pastuha iz ravne Slavonije...
Pubertet
Nakon prozivljene burne mladosti usao sam u doba odrastanja - radni naziv - pubertet. Iako su me upozoravali da je to, uz prvu rastavu braka, jedno od najtezih razdoblja u zivotu nisam toga bio svjestan dok nisu poceli prvi problem. Najprije su po meni pocele rasti neke cudne dlake. Prvo sto mi je palo na pamet je da mi se kosa siri po tijelu, pa sam se sve krace sisao, a do te ideje sam dosao jer zene u reklamama sredstava za depiliranje imaju dugu kosu i depiliraju se po cijelom tijelu, a muskarci u reklamama imaju kratku kosu i briju se samo po licu. Tek kad sam cuo ostale decke da pricaju da se to dogadja i njima spoznao sam da sam bio u zabludi, pa sam tako morao dati u oglas kavez kojeg sam nabavio zbog opasnosti da se pretvorim u vukodlaka. Nakon toga uslijedila je neprestana promuklost zbog koje sam morao prestati pjevati u crkvenom zboru, a da se nije
dogodilo, danas bi bila cetiri, a ne samo "Tri tenora".
To je bilo vrlo tesko razdoblje jer sam se neprestano sudarao s predmetima oko sebe omamljen tabletama protiv upale grla. Sljedeci problem su bile neke izrasline po cijelom tijelu tako velike i bolne pa nisam mogao ni sjediti, ni lezati. Preko dana sam stajao, zbog cega sam dobio prosirene vene na nogama, a preko noci sam imao ruke sajlom zavezane za luster i tako viseci spavao. Nakon tri godine takvog spavanja sam morao nositi zastitne rukavice jer su mi se ruke vukle po zemlji, ali se bar nisam morao saginjati da pokupim nesto s poda. Moja majka je imala svoje nacine lijecenja kao sto polijevanje kipucom vodom, valjanje u hladnom blatu, koristenje mesarskih nozeva ili uranjanje u akvarij s piranama, ali nista od toga nije pomoglo. Imao sam i neugodnosti u vezi s tim svojim izraslinama. Kad me prvi puta ugledala moja baka dobila je svoj prvi srcani udar, nakon sto smo
ja i moja obitelj bili na kupanju u Jaruna pocele su kruziti price o Cudovistu s Jaruna. Nakon toga je moja obitelj poprilicno popravila svoje finansijsko stanje na sistemu PEEP SHOWa. Ja sam bio u malom bazenu u prikolici kamiona FAP kljunasa na kojoj su bile dvije rupice kroz koje se moglo gledati, a ljudi su placali po 10000 forinti samo da bi me vidjeli. Na izlazu su dobili majicu s mojim likom i natisom "I ja sam ga vidio". Iako je vecina ljudi nakon tog bliskog susreta imala psihicke poteskoce moja popularnost je rasla.
Tog svog cudovisnog izgleda sam se rijesio sasvim slucajno kada je tata (otac od milja) slucajno u moj bazen ulio umjesto vode cisti alkohol. Izrasline se nisu skroz povuke, ali su bile manje nego do tada. Mogao sam cak izaci medju ljude. Pokusao sam si naci neko drustvo, no to je bilo jako tesko zbog mog mirisa (nakon sto je nestalo cistog alkohola koristio sam ostale vrste: kruskovac, konjak i mentol). Kad sam nasao prijatelje oni su pricali kako su se napili pa sam ja jednog dana uzeo bocu mentola i popio je. Isprva je sve bilo OK, no nakon nekog vremena kuca je pocela plesati Macarenu. Slijedece cega se sjecam su medicinske sestre i braca oko mene i neidentificirani objekt koji ulazi u moj zeludac.
Nakon sto sam se iz ruznog pacica pretvorio u labuda, doslo je i vrijeme ljubavi. Nasao sam djevojku svog zivota. Prvi put sam ju sreo u parku. Gledala me, a sunce je obasjavalo njezinu prekrasnu plavu kosu. Hodala je ravno prema meni i potrcao sam prema njoj, a tada je ona pala u jarak. Brzo sam prisao, podigao ju i prislonio svoje usne na njene. Moje srce se jednostavno topilo. Rekla je da ce sa mnom ostati do kraja svog zivota i da se zaljubila u mene na prvi pogled. Krenuli smo prema slasticarni, a kad se zaletila u stup rasvjete rekla mi je da je slijepa. Od toga dana postali smo nerazdvojni. Odlicno smo se zabavljali, svaki vikend isli smo u kino, a cesto smo odlazili i na izlozbe slika.
Bio je to moj pubertet, pun teskoca. Nisu samo decki imali problema. Cure su cijelo vrijeme govorile o bijelom pranju, pretpranju, a valjda i centrifugiranju, no zbog jednog razloga bio sam ljubomoran na njih, imale su vece prsne misice od mojih.
|
nedjelja, 10.04.2005.
It's A Fugitive Of Time, Radio Havana
PozdrAFF...
Što reći za ovaj vikend? U svakom slučaju loše nije bilo. Možda petak, kada sam izišao samo malo biciklom, da ne budem kod kuće i nije bio nešto posebno, ali na jučerašnji dan se nemam što buniti. Osim što sam svirao 4 sata i krepao, i malo i popio na probi, još sam otišao bajkom na promenadu i bilo totalno dobro. Pozdrav Ljupkici koja brije na Papu i ide u Posh (lol) i jednoj jako dragoj djevojci Ivi. Pozdravio bih još neke ljude od subote, ali ti mi ne čitaju blog, pa ono, mislim da nije potrebno da trošim svoju snagu prstiju na brespotrebno tipkanje. I to prstiju koje svako malo moram lizati jer me jebe sol sa špica koje sam do maloprije grickao. E da, pozdrav i Fiki mom gitaristu koju u subotu nakon probe nije izišao s nama nego je već imao neki dogovor. Ali dobro, bude idući vikend, pa ćemo biti Elf Society on bikes on drunken promenade. A lol...
Danas sam sa "kolegama" ( Mirko, eto da spomenem i tebe ) bio na bazenima i isto bilo dobro. Obojica su kao i ja dosta neozbiljni u neozbiljnim prigodama, pa sam mogao biti i ja i totalno smo se izglupirali, tako da smo imali strah kada iziđemo van da nas neće čekati kola hitne pomoći i tri luđačke košulje. Srećom nije bilo, valjda im se više nije dalo čekati dok iziđemo pa su otišli. Ali na bazenima je zakon, nedostaje samo jedna stvar, a to je da glazba bude malo glasnija, pa makar mi na radiju bio i Žak. Barem se možeš šprdati...Nepoooooobjedivaaaaaaaa...
Imam planova nekih za ovaj tjedan no to budem iznosio sa vremenom. Sutra opet imam vozački, no dobro izdržat ću to. Nije mi toliki problem ni slušati to, koliko mi je naporno tamo odlaziti i sl. A i moram početi učiti, ja lijena kmica. Odnosno svi sigurno trebaju učiti, a rijetko tko se natjera. No moram, iako znam da ovako nešto pišem već po x-ti puta. No eto, tako si možda malo povečavam volju. Ma samo da mi se završi novu sobu, pa da odem u nju. U ovoj jednostavno nikad nisam mogao učiti. Nekako je sva u neučilačkoj atmosferi.
I za kraj da vas pitam što mislite o klišejima kod prilaska curama. Koliko god ja mislio da su otrcani i ljigavi skontao sam da još pale, možda baš zato što rijetko tko to očekuje. Sada tu osobno mislim da jednu osobu na čijim primjerima znam da ipak pale, a to je jedan moj poznanik kojeg ovdje neću pametovati. I gadan je i naporan je i dosta cura ga niti ne može smislite, ali skroz nešto ima, pa sada vi recite da ponekad nije good biti seljačina, isplati se. Nekome se i to uistinu može svidjeti, jer ljudska narav je ipak jako čudna.
|
petak, 08.04.2005.
Amen
Sahranili nam našeg Ivana Pavla. Nisam gledao cijeli sprovod, tko bi uopče izdržao tu misu, ali sišao sam baš na glavni dio, onaj kada su ga sa odra nosili u baziliku. Samo da napomenem da nisam mogao gledati na HRTu onog Patera Tonći Trstenjaka koji je pričao kao da je umro on, a ne Papa, pa sam gledao na novoj. Nisam uspio razaznati tko je tamo prenosio, no prijenos je bio onako baš po mome ukusu. I sada, što sam htio reći je to da mi se jako svidjelo što je bilo kada su ga poslijednji puta nosili, odnosno njegov lijes ( koji je btw izgledao kao sklesan od 6 dasaka i 4 letve ) to što nije bilo oplakivanja nego jedan gromoglasni aplauz koji je dosta dugo potrajao i klicanje Johaness Paulus. To je značilo da je bio velik čovjek, jer kada sa ovoga svijeta odlaziš na aplauzom to je ipak nešto posebno. I kada netko plače za tobom je znak da si nekome značio i da te volio, no aplauz znači da su ljudi cijenili tebe i tvoja djela i da život i put kroz život nisu bili uzalud. Do sada nisam o tome razmišljao jer tako nešto do sada nisam vidio, no mislim da je aplauz na sprovodu nešto najbolje što neki pokojnik može dobiti. To je bilo lijepo što ljudi nisu oplakivali njegovu smrt nego su slavili njegov život i njegova djela koja će se još dugo spominjati. Počivao nam u miru Karole i hvala na svemu što si učinio, ne samo za naš narod nego za cijeli svijet. I ako postoji onaj drugi život nadam se da si sada nakon ovoga ispračaja ponosan što si bio ovdje među nama i što si nam pružio svoja djela kao i samoga sebe.
|
četvrtak, 07.04.2005.
For You I Stop Pissing In The Sink
Ja hoću da govoriiiiiim, ja hoću da govoriiiiiiiiiim...
np Audio Karate - Jesus Is Alive And Well ( And Living In Mexico ) ... odlična stvar, isto dobar spot. Svaka čast ovim latino momcima, zakon su...Cijeli album je predobar.
Opet pišem o glazbi. A što mogu kada sam o tome ovisan. Da se razumijemo, ne o pisanju nego o glazbi...O pisanju bih bio ovisan da se stavi kvačica na s...
Odnosno, kada smo već kod pišanja da pitam vas muške, kako pišate. Za početak držite li ga jednom ili s dvije ruke? Nakon toga je pametno pitati koliko se često uštipnete za yaya kada otkopčavate šlic. Obrišete li ga papirom nakon pišanja ( ima sigurno i takvih higijeničara ) ? Držite li glavu gore ili dolje dok pišete i tako dalje. Dala bi se napraviti cijela jedna mala raspravica o pišanje. U svakom slučaju svi volimo pišati. Osim onih sa triperom ili bolesnim mjehurom. Oni ne vole.
A žene kako pišaju? Mislim da kod njih nema puno pitanja osim možda ono prdite li dok to radite, no to me na zanima, pa ne namjeravam to pitati, i ako mi koja odgovori na to krivično ću je goniti škarama za živicu. O vašiim navikama u i oko wc školjke nemam baš nikakvih interesa, to mi može samo prouzročiti da o ženskom rodu također mislim da su obična grupica primitivki koje se pred televizorom izležavaju u košulji, piju pivo, podriguju i smiju se same sebi.
Ma dosta o pišanju, i ja danas pišem o stvarno svačemu. Bolje da ja završim ovaj post ovako jer Boga pitaj do čega bi sve moglo doći. Idem igrati odltimer igrice...GTA 2 naprimer
|
srijeda, 06.04.2005.
I Wrote This Down
np Break The Silence - Six Foot Revolver...Rijeć je u svakom slučaju o najboljem bendu koji sam ćuo u zadnje vrijeme, a ako nekoga zanima, može skinuti upravo ovu stvar sa neta...Samo kliknite desnim i save as na ovaj link Break The Silence - Six Foot Revolver...
A evo i još jednog iznenađenja. Novu stvar imaju i Anti-Flag te su je dali na download, a možete ju skinuti istim putem na ovom linku Anti Flag - Antithetic To The Cure
Evo, meni dosta za danas, idem malo cruisati po blogovima...
|
utorak, 05.04.2005.
The After Dinner Payback
Opet sam bez inspiracije...U dobroj sam formi za zajebanciju, ali ovo kada pišem kao da se nekako silim i sam sebi i svima idem na jetru. A inaće sam dobar momak iz pristojne obitelji ljudoždera. Prije smo i lajali na mjesec no to više nije u modi, a i počeli su nas vilama vijati, pa sam odustao...
E da, kada smo već ovdje, znate koje su tri najbolje rupe na ženi? - One tri na leđima kada izvadiš vile :))))...
No da se vratimo postu. Da, upravo onom bez teme i ideje. I gdje vas ja sve nabijem, jer mi tako došlo, i zato što sam ja sada faca jer sam postao Admin na Leg-Osu...( LOL od zemljine kore do stratosfere ). I sada ste vi niža klasa, kmetovi, kmice ili kako da vas već nazovem...A ja sam potpuno potvrdio svoju lijenost...Još nisam napisao report iz Vinkovaca...No dobro, to da sam lijen dovoljno se vidi kada idem pišati. Lijen sam da ga uhvatim i držim, pa mislim na sise, i to na neke prosječne, da se ne bi digao previše, nego baš do razine kada mogu normalno pišati kao čovjek. I tako i pustim, a kada ga trebam otresti onda mislim na hrvanje u blatu i skakučem kao Pipi Duga čarapa, jedino što nemam Kikice, niti sise, no na sise sam donedavno mislio pa je to nadoknađeno. Sada će netko reći da sam opsjednut seksom...Pa ljudi kakve veze sise imaju sa seksom? Osim ako nemate neke totalno bolesne seksualne navike. To je normalan dio ženskoga tijela, koji služi prije svega za dojenje. No zajebite definicije, sise su zakon!
Mislio sam da zasadim kaktus u dvorištu. I to onaj pustinjski u kojeg Talični Tom ispuca metak, stavi šalicu ispod i curi tekila. Onaj od metar i pol, sa bodljama kao Sumeransko koplje, da se mogu preko ljeta izvaliti kraj njega i cuclati njegove derivate u obliku Tekile. Hm da, baš dobro, samo gdje da ga nabavim. Kada sam shvatio da to nije baš jednostavno mislio sam možda da zasadim Filadendron, no nakon dugog razmišljanja kako da to iskombiniram shvatio sam da ne znam što je to. I na kraju sam odlučio da od danas uzgajam grinje, i dovodim turiste u jedinu kuću gdje se uzgajaju grinje. I ponudim još posebnu ponudu : Tko uspije vidjeti Grinju može je nositi kući, i brate vidi para.
No jebeš takvo poduzetništvo, danas je pravi posao u svodništvu, i tako sam i ja kao svaki kvalitetni Pimp odlučio otvoriti javnu kuću, gdje se žene naravno naručuju putem internet bankarstva i preko Turističkih zajednica Albanskih Studenata. Pošto smo nakon nekog vremena shvatili da je pojam Albanski Student nepoznat u svim krugovima društvenog i inog života, došli smo do zaključka da je ipak potrebno plačati na ruke.
AGENCIJA ZA PRUŽANJE USLUGA SATISFUCKCIJE "NI BANANA, NI MANGO"
Trebate zabavu, ne može promašiti, naše djevojke su najbolje i tu nema sumnje. Trebate li oralno, analno, kanalno, pissing, shitting, fisting, grickanje noktiju, paljenje tabana žaračem i slične uobičajene usluge, javite se nama.
CVILIDRETA (26) - Bok, ja sam Cvilidreta, dolazim iz Špišić Bukovice i po zanimanju sam ležeči policajac. Volim sve što vole mladi, dakle Michael Jacksona, Paulu Abdul i grupu Cure. Ne znam samo zašto se zovu Cure kada su u grupi sve dečki. No ja više volim dečke. Inaće imam mjere,no ne znam ih napamet, jer pamtim samo jednoznamenkaste brojeve, i znam korjenovati pete potencije cijelih brojeva. Inaće sam jezičarka, tj imala sam kontakte sa puno jezika i sa svima se dobro služim. Bilo je tu i Rusa, Mongola, Ruandaca, Ciprana i jedan Albanac koji je zalutao, mislio je da je došao u luku Drač. Bio je i jedan Bolivijac, no njemu su odrezali jezik u logoru. Nadam se vašem javljanju te prilažem i moju zadnju fotografiju. Jedino je slikana pod malo lošijim kutem
KORANA ( 24 ) - Ćao ja sam Korana, i ja sam jako ponosna djevojka. Volim oblačiti štikle i suknje, ali njih još više volim skidati. Moje su mjere 156-76-19 ( visina, težina, broj pročitanih riječi u minuti ) i jako sam ponosna njima. Najdraži pjevač mi je Mate Mišo Kovač, a najbolja pjesma mi je Kada se rastaju prijatelji. Uvijek mi na nju idu suze. Inaće jako volim kakati, i to kada nešto čitam na WCu, najčešće Kozmo. Neki kažu da nisam baš pametna, no dokazala sam suprotno kada sam završila prometnu školu i sada sam Profesionalni teret. Inaće živim u Beketincima, a radim gdje me pozovu. Od vas se nadam da će te mi osigurati neki džeparac vašim pozivom, a ja ću zauzvrat uslišiti svaku vašu želju, osim onih seksualnih, time se ne bavim. Moja slika je savršena za ovu prigodu i mislim da je to jedna od boljih, slika je sa zadnjeg klanja u mome selu.
AGNEZA ( 45 ) - Poštovanje, ja sam Agneza i služim kao satisfakcija starijoj gospodi i mladićima željnima učenja. Inaće sam svršila na 4 fakulteta, a još sam i bila prvakinja Hrvatske u Stolnom Penisu. Inaće mi je najdraži glazbeni instrument Seksofon, a kao mala mi je najveća želja bili da budem Ševerina. Sada se bavim onim što volim, a ovaj posao služi kao još neka dodatna satisfakcija. Moje su mjere nevažne, pošto je u mome slućaju najvažnije iskustvo koje sam skupljala na krvavim bojištima Menstrulanog polja. Moja slika vam neće puno reći o meni, no zato ja hoču, zato se javite.
Eto, mislim da bi ovaj posao mogao dobro krenuti, te se nadam i vašem javljanju. Tj ne nadam se, siguran sam da su vas djevojke očarale na prvi pogled, oćit, osjet ili što već ne. Nisam još naveo na plakatu da dolaze instant na kućnu adresu i da su slike ipak malo ulijepšano stanje, da bi se privuklo više mušterija.
Sutra opet imam vozački, no moram vam reći da je na vozaćkom totalno fora. Lik je totalno ispaljen, a i sličnih smo životnih afiniteta i tako pa smo se već skompali, danas mi je i snimio CD. E da, kada krenem voziti furat ću Hyundai Coupe. A jesam faca :)))))...
Sutra ću ipak i svirati. Sat i pol vremena, ali glavno da ću svirati. No moram sve moje stvari koje su bile u Vinkovcima iz Retfale odnijeti na Jug, a to su Crash, Stalak, Snare i stolica. Interesting, dosta posla, moram naći još nekoga da ide sa mnom.
Evo, vam neki mali oglasi
Slijepac trazi stan sa pogledom na more. (Znam da me necete zajebat)
Shifra: Vidim sto ne vidim
------------------------------------------------------------------
OSIGURAJTE STANOVE OD POZARA - POPLAVITE IH !
Vaša Vodoprivreda
-----------------------------------------------------------------
Trazite pare od mene.Ne ocekujem da ce te mi ih vratiti.
Shifra: Pesimista
-----------------------------------------------------------------
Pisite anonimna pisma jer ne moramo da odgovaramo na njih.
Vaša Vlast
-----------------------------------------------------------------
POVOLJNO !!! Prodajem ili iznajmiljujem tolet papir korišten samo sa jedne strane .
Šifra:D.D. Higijena
--------------------------------------------------------------------
|
ponedjeljak, 04.04.2005.
A dead soul born
Dame i gospodo dobrodošli na kratko ali jasno jebanje u zdrav mozak. Današnja lekcija će vam objasniti kako da se ponašate kada vam nešto totalno ide na onu stvar, a u ovome slučaju ću to biti ja i moja ogavna pojava. Prije svega, cilj je da vam objasnim kako sam ja jedna jako neozbiljna, preemotivna i totalno sjebana osoba, te ako i pokušate razumjeti nešto što vam kažem neće vam biti jasno, a za gluposti ne trebate pitati, pošto sam i bolesno lijen, pa vam neću dati odgovor, a i moram se praviti da me boli kita za sve da dobijem malo na svojoj emocionalnoj obrambenoj taktici.
Dakle, ovim postom ću pokušati objasniti sebe, a vi ako možete shvatiti ja ću vam čestitati i shvatiti da za mene i meni slične izgubljene duše ima nade. Naime rođen sam dana 13. rujna 1983. Naime, ja i još dosta dani su rođeni na dan kada je dosta i umrlo, no njima ne znam imena. Ne znam ni onima koji su se rodili, koga ustvari za to briga. Možda neke bolesne statističare koji u mraku svoje sobice u potkrovlju, uz petrolejsku lampu, prepisuju podatke o rođenima i umrlima iz Osječkog doma i tako si ispunjavaju vrijeme i stvaraju si svijet. No dobro, preskočimo njih i vratimo se na mene. Ipak ja još nisam jedan od takvih, iako nije isključeno da i sa mnom bude nešto slično u budučnosti.
Od mlađih dana me dosta jebala moja emotivnost i nezainteresiranost za time da budem neki faca ili neki istaknut, i ne možete vjerovati kako čovjek zbog toga kada je stariji može imati nedostataka. Ipak, ne žalim, ja sam zadovoljan sa samim sobom, koliko mogu biti. Ustvari, svako mora voljeti sebe koliko god može, i raditi na sebi da postane još bolji.
I sada, došao sam do toga da me jebala emotivnost. E vidite, ja se ne mogu žaliti da nisam imao cura, imao sam, brojkom sam prilično zadovoljan i ne bi bilo fer prema ljudima koje znam koji su u puno boljoj situaciji. Jedino što ja u svojih 21 i pol godinu nisam imao osobu s kojom sam bio dulje od 2 mjeseca. Kontam, rijetko koja pada na emotivce, više vole stijene i slično, no dobro, i preko toga sam prešao, naletit će neka kod koje i takvi kao ja mogu proći. E vidite, i ja tražim odgovor kako da napokon uletim u neku vezu jer osječam potrebu. A to baš nije jednostavno. Nije problem bilo gdje izići i nači neku radodajku. Ni najmanji. Ali što će mi to. Trebam malo srediti sebe, da postanem čvršći i da dobijem malo pokvarenosti i da znam biti đubre kada je to potrebno. Eh, no nije to lako. Ne mogu biti jedan od ljudi kakve gotovo prezirem. Možda sam se trebao zarediti? Hm, ne, nije to za mene, ipak ja volim dodir i sve što ide s njim, i to ne sa maloljetnom djecom kao što je u zadnje vrijeme slučaj sa Svečenicima.
A zašto uopće ovo pišem. Ma iskreno, zato što nemam temu i što sam odlučio nešto pisati, a i nešto mi palo raspoloženje. Opet sam u fazi kada bih želio neku s kojom ću navečer moći prošetati promenadom ili sjesti na čaj i sve što ide s time. A ta me faza zna uhvatiti svaki mjesec po 3-4 dana. A posebno kada znaš da postoji neka o kojoj misliš, a nemaš pristup. E to je najgore, poznavanje, ali ništa više od toga, pošto seronja kao ja nema pristupa, a i kada napravi pristup ispada kao savršen prijatelj. Tipa, Šta će mi dobar dečko, ja trebam nekoga tko će mi biti izazov, na kome ću moći raditi. I sve kvocaju, ti si ono što trebam blablabla, a onda kada bi i moglo nešto biti bude dan, dva, tjedan možda i onda se shvati da se tu nema što, a ja jadan ispadan budala koja tretira drugu osobu kako misli da zaslužuje, a to onda više nije fora. Ipak one više vole kada trebaju dresirati. Tko zna, možda vi žene tada osječate nekakvu moč.
Uostalom, glupo je o ovome razglabati ovdje. Ja shvačam gdje mi je problem, no ja sam i osoba koja se ne želi mijenjati i boli me. Kada me se uistinu bolje upozna može se skontati da i sam znam biti priličan izazov. Sam sebi sam veliki izazov, a kako onda ne bih bio nekoj drugoj osobi. No previše se toga gleda površno i struže sa gornje korice. Istina, đubre nisam, nekio kažu da sam dobrica, no mislim da nisam ni to. Emotivac? U svakom slučaju i nije mi žao, a da li sam sjebana osoba? Mislim da jesam, pa tko bi normalan o nečemu ovakvom u ove kasne sate pisao na blogu? Evo, vidite ipak ima i takvih. I što je najgore niti sam neki depresivac niti slično, nego jednostavno dođe želja. Kao kada nekome dođe želja za Ferrariem. Ne pada u bed zato što ne može imati, ali se nada da će jednog dana imati. A ja se nadam da će meni taj dan doći uskoro. Jednostavno osječam takvu potrebu, i što je najgore oduvijek sam takav, a oduvijek mi je ulijetalo nešto kratko ili neke brije. Kao da sam uklet.
I eto, to je to što sam danas napisao. Počeo pisati o cijeloj svojoj unutrašnjosti, na kraju završio na ljubavnom životu. Neću reći problemima...Nisu to problemi, mlad sam, no ipak kada ponekad baš dođe želja da imaš nekoga. Mislite da ja ne bih sada radije šetao ili barem prićap telefonom sa izabranicom srca? Pa vjerujte da bi, i to poprilično sam siguran da bih, no ovako mratim praznu slamu pišuči po blogu. Jesam u onoj stvari, totalno. No opet ponavljam, ovaj tekst nije neko moje tužakanje, jednostavno sam pisao kako se trenutno osječam i tako su i letile riječi. I evo, upravo sada razmišljam kako da završim ovaj post. Znam da nisam puno napisao, znam da sam puno toga ostavio postrani, no jednostavno nemam ni volje ni želje da se vračam nazad na nešto i pišem. Ne hvala. A kada da završim? Pa evo ovako, KRAJ...
|
nedjelja, 03.04.2005.
Wasting Time
Evo mene opet među vama. Nakon jedne faze lijenosti vratio sam se ponovno pun adranalina i sa željom da vam svima udovoljim nekim prohtjevima sa ovim mojim postovima. Za početak obavještavam sve da ne namjeravam piercati mošnje i da mi se ne javljaju sa takvim bolesnim mailovima.
Nešto o Papi? Pa ne znam. Papa je jedna osoba koju sam i ja jako volio, prema kojoj sam uvijek osječao neku naklonost i čiji me je osmjeh znao uveseliti. I ona poslijednja sreća kada se pojavio na prozoru kada je prvi puta bio u bolnici. One sve suze radosnice ljudi preko televizije pa tako i moje. Bio nam je svima samo neki čovječuljak koji čini dobro, a svi smo se odnosili kao da nam je prijatelj. Bio je najmočniji čovjek na svijetu, a da tu svoju moč nije koristio. Htio je samo mir i dobro u svijetu da si svi ljudi pruže ruke pomirenja. Bio je simbol nečega čemu svi težimo, i zato je uvažao poštovanje u svakome dijelu svijeta, i zato je svijet sa njime puno izgubio.
Ja sam jedan od onih koji su imali priliku vidjeti ga sa metra udaljenosti. Na misi na Osječkom aerodromu sam bio volonter, tako da sam imao priliku biti vrlo blizu, vidjeti sve od ogranizacije preko ljudi, a naravno i Papu Ivana Pavlu II. Iako je tada već bio nemočan, vidjeti ga iz tolike blizine bilo je nešto ipak lijepo. Znajuči da je to ta osoba koja toliko voli ljude, i mislio sam si gdje u toga čovjeka stane toliko ljubavi. Iako sam se uistinu ispržio na suncu i nahodao, to mi je bio jedan od lijepših dana u dosadašnjem životu i vječno ću ga pamtiti, kao što ću pamtiti i tog velikodušnog Poljaka koji se u povijest svijeta upisao kao jedan od največih ljudi 20. vijeka, vijeka koji je u gotovo svim društvenim i znanstvenim granama učinio veliki preokret. Ivane Pavle II, hvala ti na svemu što si učinio za ljude na svijetu i nadam se da ti je bolje tamo gdje si sada.
Za kraj ovoga, još jedna pjesma koju je napisao upravo Karol Wojtyla, kada se odlučio zarediti...
O Bože, zar si pozvao mene,
Tvoje usne, moje rekoše ime,
Svoju mladost, sada ostavljam žalu,
Odsad idem, kamo šalješ me ti...
A što se tiće ovoga vikenda, u petak nisam bio nigdje, a u subotu sam bio u Vinkovcima, no o tome možete više čitati u tekstu na Follow Me, kojeg ću napisati kasnije, možda čak odmah nakon ovoga posta. Sve u svemu, ne tužim se na ovaj vikend, bio je u redu.
Od ostalih stvari trebam napomenuti da sam upisao vozački i da idučih dva tjedna preko tjedna neću svirati. Bah, imam predosječaj da će mi to nedostajati, no već ću se nekako uspjeti oduprijeti želji da odem svirati umjesto na predavanja za vozački. A i taj vozački je napokon stigao, i to sada kada imam 21 i pol godinu. No dobro je, bilo je i vrijeme kako sam ja rekao nakon te spoznaje da mi stari uplatio. I što je još bolje, nije bilo nikakvog dogovora, nego ja dođem u petak kući sa svirke i stari mi kaže : "U ponedjeljak krečeš na vozački"...Dobro, ja se nisam bunio...
Eto, nemam više inspiracije odjednom...Ovaj post sam pisao ustvari u 20 i 15, no onda sam naglo morao izletiti iz kuće i vratio se tek sada, tako da ga se sada i piše...To je to, evo vam još neki glupavi quotan box i uživajte...
Jeste li culi ....
... za zenu kojoj je automehanicar nakon pregleda automobila rekao da ima kratak spoj negdje u motoru, a on
je pitala koliko bi kostalo da se taj spoj produzi
... da amerikanci izbacuju na trziste novu mehanicku pilu sa rezervnim prstima
... za decka koji je toliko mrsav da ima prugastu pidzamu sa samo jednom prugom
... za drugog decka koji je toliko mrsav da se moze provuci izmedju tapeta i zida
... za covjeka koji je toliko ruzan da ga komarci ujedaju zmireci
... za glupana koji je tvrdio da ima vise mozga u glavi nego vi u malom prstu
... za glupana koji je za rodjendan dobio opremu za skijanje na vodi pa sada trazi more s nagibom
|
subota, 02.04.2005.
Vinkovci dolazim
Evo odoh ja lagano u Vinkovce, report će te moći pročitati gdje drugdje nego na Follow Me...
ulijenio sam se, priznajem...No bit će bolje...
|
|